Niko od lidera Osmorke nije se osvrnuo, niti komentirao intervju kojije za BHRT dao predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) Bakir Izetbegović, iako su ga prenijeli manje-više svi relevatni sarajevski portali. Lider SDA je još jednom pozvao na formiranje jedne snažne probosanske koalicije. Okosnicu bi činile SDA, DF i SDP. “Da tako kažem, jedna “semafor” koalicija“, rekao je Izetbegović.
„SEMAFOR“ KOALICIJA
„Da li će se u Federaciji moći ikako to uraditi bez SDA – sumnjam”, kazao je Izetbegović.
Uprkos izbornom rezultatu stranke, u javnosti se stiče dojam da niko nije želio koalirati sa SDA, Izetbegović smatra da je na to utjecao međunarodni faktor.
„Mislim da je tu u velikoj mjeri kumovao međunarodni faktor. Jedna čudna stvar u kojoj se nisu bavili SNSD-om i njihovim predsjednikom Miloradom Dodikom onako kako je zaslužio poslije svega što je radio u zadnjoj deceniji“,rekao je Izetbegović.
Prije ovog Izetbegovićevog istupa Nermin Nikšić je u svojim intervjuima bio rezolutan da više ni pod kakvim uvjetima ne bi odustao od projekta formiranja vlasti sa Osmorkom, te da koalicija sa SDA-om ne dolazi u obzir.
A nakon što su parafirani koalicioni sporazumi sa HDZ-om i SNSD-om o formiranju Vijeća ministara, prolongira se pristupanje formiranju vlasti na federlanom nivou. Jasno je da tu kočnicu u svojim rukama imaju Izetbegović i Željko Komšić kroz „kontrolni paket“ kojeg imaju u Domu naroda.
To će biti patpozicija i teško će bilo koja strana odstupiti od svoje pozicije. Ta nada da bi eventualno Komšić mogao ispasti džentlmen i ustupiti jednu ruku iz DF-a, za šta ga je molio Nikšić, umrla je nakon što je Komšić odbrusio kako „ne osjeća nikakvu potrebu da pomogne Osmorki“.
Šta mogu učiniti Izetbegović i Komšić osim blokada i prolongiranja formiranje Vlade Fedracije BiH? Bukvalno ništa, osim produžetka mandata Fadilu Novaliću. Jer sa postojećim ministrima HDZ-a i SBB-a, koji mogu blokirati sve Novalićeve odluke, njegova vlada bi bila samo još jedan SDA-ov „mrtav konj“.
U takvoj konstalaciji odnosa izvjesno je da Izetbegović gubi. Valjda je zbog toga i ponudio najbolju moguću varijantu, ili formu bošnjačkog odgovora kroz tzv. bosanski blok stranaka objedinjen u „semafor“ koaliciju. Nema sumnje da bi to i bio najmoćniji odgovor na secesionističke politike sprsko-hravtskog „dvonožca“ kojeg tvore HDZ i SNSD. Ali u toj Izetbegovićevoj ideji „semafor“ koalicije postoji samojedna falinka – a to je on sam. Bez njega bi SDA bila prihavtljiv(ij)a opozicionim strankama, posebno „Petorki“ koja je nastala usljed raskola sa SDA-omi svađom sa bračnim parom Izetbegovića.
Pored toga, njegova antizapadna politika koja se može osjetiti u samom dispozitivu, agendi ili obrazloženju potrebe fromiranja „semafor“ koalicije, najveći je razlog i argument zašto niko neće i ne smije s njim koalirati. Istom antizapadnom retorikom nadahnuti su stavovi DF-a koje artikuliraju Komšićevi jastrebovi poput Zlatana Begića.
ANTIZAPADNA ALIJANSA
Iako su SDA-ovi botovi lansirali spin „SDA ili SAD“ tokom izborne kampanjeto danas djeluje kao politička vodilja Izetbegovića. Način na koji on kritizira i optužuje međunarodne predstavnike u Sarajevu, a posebno Amerikance, asocira na njegove ratnohuškačke predizborne poruke o „prebrojavanju“ – ko nije sa nama, taj je protiv države!
Izetbegović je dobro uočio da je ovo,kako je kazao, momentum u kojem Dodik ravidira svoju politiku nakon Putinovog ratnog fijaska u Ukrajini. Ali prešućuje koliko je on i njegova politika doprinjela tome jer bi se moglo ispostaviti da je više odmogla nego pomogla Ukrajini. On osobno je relativno pasivno pratio dešavanja u Ukrajini, ali je zato njegov politički tutor Recep Tayip Erdogan bio jedan od najagžiranijih svjetksih lidera oko ukrajinskekrize. Nažalost, njegov „hod po žici“ i balansiranje između Kijeva i Moskve, sve više se doima da je bilo u funkciji osobne (ekonomske) koristi, kao i ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu.
Povrh svega Izetbegović se odlučio da primi iranskog ministra vanjskih poslova Hosseina Amir-Abdollahiana u trenutku kada je ova zemlja pod dvostrukim udarom zapadnih sankcija – brutalnog gušenja protesta žena i svrstavanje Irana na rusku stranu u ratu u Ukrajini. Bošnjaci ne trebaju nikad zaborati iransku pomoć u vrijeme agresije na njihovu domovinu. Možda bi trebali Ali Ekberau Velajatiju, nekadašnjem ministru vanjskih poslova, podići spomenik u Sarajevu zbog njegovog angažman da cijeli islamski svijet da jedinstvenu podršku BiH. Ali Iran Abrahima Raisija, čiji je ministar Abdollahian, nije onaj Velajatijev Iran. Radio se o jednom od najrepresivnih režima na svijetu koji tlači svoj naord i paktira sa bezbožničkom osovinom zla (Rusija-Kina-Koreja), u ratu protiv zapada.
Posjeta Abdollahiana Sarajevu nema nikakvu specifičnu težinu i kao takva nije imala nikakav učinakza državu. Međutim, onaj ko je izrežirao ovu posjetu u ovom trenutku sigurno je želio odaslati poruku zapadu, a posebno Amerikancima, da oni stoje iz Izetbegovića. Tako da nakon Erdogana, koji je kompromitiran zbog kalkulantskog angažamana oko krize u Ukraini, Izetbegović dobiva još jednog saveznika kojeg mnoge zapadne zemlje tretiraju kao jednu od zaračenih strana u ukrajinskom ratu.
Tako da bi sa trenutnim imidžem kojeg Izetbegović i Komšić imaju na domaćoj i međunarodnoj sceni njihova „semafor“ koalicija bi se doimala kao antizapadna alijansa.
(TBT, Tim za analitiku)
