Nakon duge šutnje Branko Perić je dao iscrpan intervju na televiziji N1 koji vrijedi analizirati, što su neki rijetki portali i učinili. Tako su uočili da je Perić očito rezigniran medijskim izvještavanjem o njegovom radu i činjenici da je on šef sudskih vijeća u nekoliko velikih predmeta.
Naime, vrhunac nezadovoljstva Perićem bio je nakon oslobađajuće presude u slučaju Mutap i dr.. Nakon toga, Perić je tražio da ga se izuzme i iz slučaja ‘Respiratori’ što je odbijeno.
Neki mediji su u ranoj fazi ukazivali da se Perić sumnjivo i čudno ponaša tokom suđenja u tri velike afere – Mutap i dr., Novalić i dr. i afera Pošta u kojoj je bio osumnjičen Osman Mehmedagić, direktor OSA-e.
MEĆAVA U PAKLU PRAVOSUĐA
Ali medijsko tematiziranje njegovo rada za Perića je nedopustivo. On smatra da su mediji, kritikujući njega, ustvari izgubili profesionalni kompas. Bitno je naglasiti da niti jedan medij nije vrijeđao Perića.
Usput je sva tri predmeta minimizirao i optužio (ponovo) medije da su ih predimenzionirali i učinili interesantnim.
“Nisu to neki važni predmeti po svojoj sadržani. To su predmeti koje su mediji učinili interesantnim i važnim. Izvlačenje nekih zaključaka koji nisu pravne prirode je besmieleno”, smatra Perić
Periću smeta što mediji mogu kritizirati i problematizirati rad pravosuđa. Po njemu su novinari previše zaštićeni u odnosu na njega i njegove kolege.
“Postoji identičan medijski centar gdje se ta priča podržava i javno eksploatira. Čini mi se da je u oba slučaja bilo pokušaja da se oštećeni iskoriste u političke svrhe. Ovdje u Sarajevu je to jasno, u Banjaluci je ostalo nejasno. Sve me to podsjeća da se radi o slučajevima neke operacije koja je imala za cilj da se podriva pravosuđe i da se skrene pažnja sa političkih problema i teške ekonomske situacije. Možda je ovo moja paranoična percepcija tih slučajeva, ali mi je potpuno nelogično da se ne radi na glavnim stvarima nego se ide na sporedne”, rekao je Perić.
Prije toga, Perić nije htio ni dementirati paranoičnu teoriju da se ustvari namjerno njemu daju veliki predmetu kako bi ga se diskreditiralo!? On je tokom cijelog intervjua imao negativnu, mračnjačku energiju. Po njemu, nema nam spasa jer smo ‘propalo društvo’.
Pošto je The Bosnia Times medij koji je prvi objavio tekst nakon 5-6 godina medijske šutnje i ignoriranja slučaja ubistva Dženana Memića, kojim je šokirao javnost i tako vratio u fokus prvo političke zbilje, a potom u pravosudno-istražnih organa, dužni smo odgovoriti na Perićeve mračne optužbe.
Zbog teksta o ubistvu Dženana Memića, kojeg je potpisao Nedžad Latić, kao urednik TBT-a, protiv autora je podigunto 5 tužbi za klevetu, a sam autor je bio dva puta privođen u Tužilaštvo KS i ispitivan od strane tužioca u ovom predmetu Seada Kreštalice. Nakon toga slijedilo je još pedesetak tužbi za klevetu koje su u bitnom motivirane pokušajem gušenja „glasa autora“ i gašenja portala. Onda će uslijediti i pokušaj ubistva Nedžada Latića. Formalno sve to nije povezano, ali je jasno da je bilo sinhronizirana osveta i odmazda nad Latićem od strane političkih moćnika zbog toga što je otkrivanjem činjenica o zataškavanju ubistva od strane istih uzdrmalo vrh Stranke demokratske akcije SDA), to jeste sam režim. Latić i njegova familija su prošli kroz golgotu i preživjeli „mećavu u paklu“ koju su im preredili moćnici duboke države“. Isti se desilo i novinarki koja je, hajmo reči, slučajno otkrila aferu „Respiratori“. Kao što su i drugi novinari i politički oponenti šikanirani i uznemiravani koji su se samo drznuli tretirati mnogobrojne kriminalne afere režima.
SLABE KARIKE U KRIMINALNOM LANCU REŽIMA
Ako bismo se samo ovlaš osvrnuli na tridesetogodišnji period vladavine SDA uočiti ćemo kriminalno lice „Božice pravde“ čiji je megafon ostao i taj sudija Perić. Zar svi ministri policije ili sigurnosti, od Alije Delimustafića, Bakira Alispahića, Jusufa Pušine, Selme Cikotića itd., nisu na neki procesuirani, a jedan ministar , Jozo Leutar, u bijen u atentatu. Kao što su i šefovi obavještajni agencija osumnjičenici ili akteri kriminalnih afera. Zar svi glavni tužioci od Milorada Barašina, Gorana Salihovića, Milana Telgetije, Gordane Tadić, nisu procesuirana i naprasito smjenjenivani zbog kriminalni afera itd. ?! Zato danas imamo situaciju da na konkursu VSTV-a imamo smo jednog kandidata , Milanka Kajganića, kao i za predsjednika suda Ranka Debevca! I taj Debevec je kompromitirana i biografski bipolarna osoba po svakom osnovu, a posebno po osnovu državljanstva.
Ono što kuloari znaju, a novinari ne smiju, ili ne žele pisati o tome, o devijantnim karakternim osobinama nosioca pravosudnih funkcija, ako bi poput Perića to iznijeli u javnost građanima bi se „digla kosa na glavi“. Perić brani Dijanu Kajmaković, možda s pravom, jer je žena preživjela, i još preživljava životnu tragediju. Mafija joj je zagorčala život. Ako pisali na tabloidski način pisali o životu „samohranih majki“, dvjema prijateljicama iz mladosti, tužiteljice Dalide Burzić i sutkinje Lejle Fazlagić, gorjele bi drušptvene mreže. Mediji, na primjer, znaju da je aktualna tužiteljica Sabina Sarajlija ucjenjena (s)pornom snikom i da stoga ne smije „vaditi iz ladice“ dokumentirani kriminal SDA-ovih moćnika. Ali one su samo „slabe karike“ u kriminalnom lancu kojim je režim opasao pravosudno-policijske instituicije.
A samo za policijske struktur građani Sarajevskog kantona izdvajaju 30-tak miliona na njihove mjesečne izdatke i opet nemaju nikakvu sigurnosnu zaštitu. Kao što nemaju ni bespomoćne spomenute tužiteljice i sutkinje.
Ono što dajemo za pravu sudiji Periću jeste „upiranje prstom“ u strance kao ključne krivce koji su finansirali rad VSTV-a, pa tako i kadrirali izbore sudija i tužilaca, da bi na taj način „držali u šaci“ političare kako bi „igrali kako oni sviraju“. Stoga njihova priča o korupciji djeluje licemjerno i a njihovi borci za korupciju kao farizeji i pozeri.
Ni od lidera Osmorke ne treba očekivati da će bilo šta promjeniti u „paklu Božice pravde“. Samo rijetki od njih, poput Dine Konakovića, usudili su se zaprijetiti da će hapsiti kriminalce, dok su ga njegove prijetnje već revidrali i derogirali Nermin Nikšić i Nermin Ogrešević. Oni su se tako ponašali i u izbornoj kampanji što ukazuje da imaju strh i da znaju „s kim imaju posla“. A ovdje se ne bi radilo ni o kakvom političkom revanšizmu, već o kidanju kriminalnog lanca kojim su vezane ruke „Božici pravde“ i oslobađnju kako sudija i tužilaca tako i novara i samih građana iz pakla nepravde i nasilja.
(TBT, Istraživački tim)
