Piše: Ragip Soylu, thebosniatimes.ba
U srijedu je turski sud osudio popularnog gradonačelnika Istanbula Ekrema Imamoglua na više od dvije godine zatvora i zabranio mu bavljenje politikom zbog izjava koje je izrekao nakon izbora za gradonačelnika 2019. godine. Imamoglu je iz te bitke izašao kao pobjednik, uz tvrdnje o neregularnostima glasanja od strane vladajuće Partije pravde i razvoja (AKP) što je primoralo da se ponovi trka u kojoj je odnio uvjerljivu pobjedu, oborivši 35-godišnji rekord. “Oni koji su otkazali izbore 31. marta su idioti”, rekao je tada Imamoglu novinarima.
Zatvorska kazna se čini nepravednom jer, prema trojici poznatih profesora prava, vrijeđanje izbornih zvaničnika nazivajući ih “idiotima” nije zakonski prekršaj. Imamoglu je zapravo odgovarao ministru unutrašnjih poslova Suleymanu Soyluu, koji je koristio isti jezik protiv njega prilikom posjete Evropskom parlamentu 2019. godine, gdje je Imamoglu kritizirao praksu turske vlade tokom lokalnih izbora. Imamoglu je samo uzvratio rekavši da su prave budale one koje su poništile izbore za gradonačelnika Istanbula.
Ali bez obzira na pravni postupak, da li će presuda na kraju biti ukinuta ili ne, taj potez će vjerovatno imati neočekivane implikacije na opoziciju i predstojeće predsjedničke izbore 2023. godine.
Ironično, još 1998. godine, turski sud je donio sličnu presudu protiv Recepa Tayyipa Erdogana, tadašnjeg gradonačelnika Istanbula, zbog huškanja javnosti pjesmom, koja ga je zapravo viktimizirala i učinila političkom zvijezdom koji je imao priču za ispričati i dovoljno moćnu prošlost da izazove korumpiranu državnu hijerarhiju i uzdrma status quo.
Najnovija presuda suda učvršćuje percepciju da je Imamoglu žrtva državne nepravde. A turska javnost se divi autsajderu.
Posljedice
Zašto je ovo važno? Prvo, Imamogluov imidž je bio ukaljan zbog niza nezgoda, poput one da je gradonačelnik uvijek bio negdje na odmoru kada su snježne oluje ili poplave pogodile grad.
Borio se da poboljša gradske usluge, dijelom zbog toga što ga je vlada sprječavala da uzima kredite, a optužen je da je previše blizak s nekim biznismenima povezanim s Erdoganom. Ipak, kazna protiv njega dala mu je novi poticaj, okupljajući njegovu uglavnom mladu bazu na društvenim mrežama, što utiče na javne debate u Turskoj.
Drugo, unutaropozicioni pregovori o izboru predsjedničkog kandidata koji će izazvati Erdogana na sljedećim izborima – koji bi vjerovatno diskvalificirali Imamoglua iz gore navedenih razloga – sada su poništeni.
Glavni opozicioni lider Kemal Kilicdaroglu, čelnik Republikanske narodne partije (CHP), ima namejru kandidirati se, a preostalih šest opozicionih lidera u procesu pregovora bilo je blizu sklapanja sporazuma. Ali Meral Aksener, lider nacionalističke stranke IYI, i dalje se protivi sporazumu.
Čak i prije nego što je Imamogluova presuda izrečena, Aksener je već dala signale da bi pregovori unutar opozicije mogli biti poremećeni. Na primjer, ona je izrazila nezadovoljstvo time što CHP vodi proces selekcije, i čini se da ne vjeruje da bi Kilicdaroglu mogao pobijediti Erdogana.
Nakon presude, ona se pojavila u Istanbulu i obratila se okupljenima rame uz rame sa Imamogluom, obećavajući da “gradonačelnikova pjesma neće biti prekinuta” – očigledna referenca na Erdogana, koji ovu analogiju koristi da opiše svoj put od Istanbul u predsjedništvo.
Veliki rizici
Kilicdaroglu je, s druge strane, uhvaćen nespremnim, jer je u Berlinu bio na nepotrebnom putu dok je sud izricao presudu. Njegove posljednje posjete SAD-u, Velikoj Britaniji i drugim mjestima nisu bile dobro osmišljene, zbog čega je izgledao politički slab. Morao se vratiti u Istanbul kasno u srijedu uveče, ali njegove dosadašnje izjave nisu bile baš impresivne.
Imamogluov položaj u anketama protiv Erdogana je daleko bolji od Kilicdarogluovog. Ova posljednja sudska odluka mogla bi ga predstaviti kao najjačeg mogućeg kandidata za predsjedničku nominaciju. Neki analitičari, zajedno s Aksenerom, kažu da je bivši premijer Ahmet Davutoglu, sada lider Stranke budućnosti (Geleček), također blizu podržavanja Imamoglua kao opozicionog predsjedničkog kandidata.
Međutim, postoje veliki rizici za Imamogluovu kandidaturu. Na odluku suda morat će prvo uložiti žalbu Okružnom apelacionom sudu, a ako presuda ne bude u njegovu korist, nastavit će to na Višem sudu. U redovnom okruženju, to bi trajalo najmanje jednu do dvije godine. Ali političke mahinacije u Ankari lahko bi mogle ubrzati proces, a konačna presuda mogla bi biti donesena prije izbora u junu 2023. godine.
Nije jasno da li je to rizik koji bi opozicija željela preuzeti, budući da bi Imamoglu mogao biti registriran kao njihov predsjednički kandidat, ali potom brisan sudskom presudom neposredno prije izbora. Ovo bi zapravo moglo ostaviti opoziciju bez kandidata, jer bi on odmah bio isključen iz politike.
Ovo bi moglo natjerati opozicioni savez da podrži Kilicdaroglua kao svog predsjedničkog kandidata, ili bi moglo rasplesti opozicionu koaliciju. Postoji nekoliko opcija koje bi mogli razmotriti, uključujući kandidiranje vlastitih pojedinačnih kandidata, umjesto da daju svoju podršku zajedničkom kandidatu.
Pobjeda Erdogana?
Iako Erdogan tek treba komentirati presudu Imamogluu, čuo sam od ljudi bliskih njemu da se slaže sa tom kaznom.
Ako Imamogluu bude zabranjeno da se bavi politikom u naredne dvije godine, ne bi se mogao kandidirati na predsjedničkim izborima ili na općinskim izborima zakazanim za mart 2024. To bi bila apsolutna pobjeda za Erdogana, iako kroz pravosudni udar.
Jedno je sigurno: presuda Imamogluu je ponovo pokrenula opoziciju i pružila im priliku da okupe svoju bazu izvan svojih tradicionalnih birača, budući da se sada mogu predstaviti kao stranke koje se suočavaju s nepravdom – sa istom onom s kojom se Erdogan suočio prije 20 godina.
Do izbora je ostalo više od šest mjeseci, ali niko ne može dati čvrstu prognozu o njihovim rezultatima. Uvijek podvlačim činjenicu da je turska politika vrlo fluidna, a vizantijske igre su dio lokalne kulture: zabijanje noža u leđa, pravosudni udari, birokratske mahinacije za izbacivanje kampanja i operacije curenja informacija kako bi se potkopali suparnici su normalni.
A tek smo počeli. Više ćemo ovoga vidjeti u narednim danima, a ljudi će morati kreativnije razmišljati o tome kako pobijediti na konsekventnim izborima u Turskoj.
(TBT, MEE)
