Piše: Ehlimana Memišević, thebosniatimes.ba
Opći izbori u Bosni i Hercegovini održani su 2. oktobra u atmosferi visokih političkih tenzija. Dok su se glasovi još prebrojavali, visoki predstavnik zemlje Christian Schmidt, njemački konzervativni političar kojeg je Evropsko vijeće imenovalo u augustu 2021., nametnuo je izmjene izbornog zakona i Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, jednog od nacionalnih dvije glavne administrativne jedinice. Kritičari su taj potez nazvali “šamarom u lice biračima” i “neliberalnim pokušajem puča” koji bi mogao potkopati bosansku demokratiju.
Ustav BiH je sastavni dio Daytonskog sporazuma, kojim je okončan rat od 1992. do 1995., ali je stvorio složen sistem podjele vlasti koji raspoređuje položaje na visokom nivou između tri glavne etničke grupe u zemlji: Bošnjaka, Hrvata i Srba. Sistem lišava glasanja svih grupa nacionalnih manjina kao „Ostalih“ koji ne ispunjavaju uslove za tročlano predsjedništvo Bosne i Hercegovine, niti za predstavljanje u njenom gornjem domu parlamenta, Domu naroda.
Daytonski sporazum je također podijelio zemlju na dva autonomna entiteta: Federaciju Bosne i Hercegovine, koju dijele Bošnjaci i Hrvati, i većinski srpsku Republiku Srpsku, svaka sa svojom vladom i parlamentom. Prema ustavu, za srpsko mjesto u Predsjedništvu države mogu se kandidirati samo Srbi iz Republike Srpske, a bošnjačko i hrvatsko samo kandidati iz bošnjačko-hrvatskog entiteta.
Ove ustavne odredbe osporene su pred Evropskim sudom za ljudska prava (ECHR), gdje su se dva istaknuta člana bosanskohercegovačke romske i jevrejske zajednice 2006. godine žalila na nesposobnost da se kandidiraju na izborima na osnovu etničkog porijekla.
Konsolidacija moći
Prema Schmidtovom julskom prijedlogu, u okruzima s niskim postotkom jedne od glavnih etničkih grupa, političko mjesto koje je dodijeljeno toj grupi premjestilo bi se u okrug s većim postotkom ljudi te etničke pripadnosti, čime bi se dodatno konsolidirala moć vladajuće etno- nacionalističkih partija i davanje monoetničkim enklavama ogromne moći. Pozivajući na proteste, romski lider Dervo Sejdić je napomenuo: “Ako nas, građane Bosne i Hercegovine sada, ne ujedini Schmidt… u borbi protiv fašizma i rasizma, neće niko drugi.”
Schmidt je na kraju popustio i nametnuo samo tehničke izmjene nacionalnog izbornog zakona, dok je glavnim bosanskim političkim strankama postavio ultimatum da izvrše šire promjene.
Schmidt o izbornom zakonu koristi istu retoriku kao Dragan Čović, predsjednik nacionalističke Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ BiH), tvrdeći da su Hrvati nedovoljno zastupljeni u “kompliciranim državnim strukturama” i da im se “mora dati mogućnost da osjećati se zastupljenim” kako bi se izbjegao potencijalni izborni bojkot u zajednici. Hrvatski birači su, zapravo, prezastupljeni, sa samo devet posto glasova u Federaciji Bosne i Hercegovine i blizu trećine vlasti.
Novonametnutim promjenama bosanskog izbornog zakona i ustava Federacije, koje su promijenile formulu za imenovanje delegata u gornji dom, HDZ BiH će dati ekstremnu moć, što će mu omogućiti da zadrži praktički sve zakone. Schmidt je tako nagradio partijski raniji opstrukcionizam. Prema novoj formuli, broj poslaničkih mjesta u klubovima svakog konstitutivnog naroda povećava se sa 17 na 23.
Analitičari kažu da ova promjena postiže isti rezultat kao i julski prijedlog, dajući HDZ-u BiH veliku ulogu.
Etnička zastupljenost
Schmidt je na kraju ostao pri istim odredbama za koje je Ustavni sud BiH utvrdio da nisu u skladu sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Njegove iskazane namjere da unaprijedi funkcionalnost vlasti nisu osigurane novim promjenama, koje su samo osnažile HDZ BiH, stranku koja je služila kao čuvar ruskih interesa na Balkanu.
“Rusija stvara ravnotežu snaga u svijetu i igra važnu ulogu na Balkanu… ali nažalost ima mali utjecaj u Bosni i Hercegovini”, rekao je Čović za Rossiyskaya Gazeta 2020. On i većina delegata HDZ-a BiH u gornjem domu glasali su protiv usklađivanja Bosne sa sankcijama EU Rusiji, zajedno sa delegatima iz Republike Srpske.
U avgustu, tokom posjete Goraždu, Schmidt je doživio izljev bijesa kada ga je novinar zamolio da odgovori na kritike njegovih izjava o nedostatku zastupljenosti Hrvata i njegovoj namjeri da to promijeni. Zanimljivo, Goražde je grad u koji smo dio moje porodice i ja pobjegli 1992. godine, bježeći od genocidnog nasilja u mom rodnom Višegradu. Tada su i srpske snage koristile argumente o “etničkoj zastupljenosti” i odlučile da je većina Bosanskih Muslimana, sa 63 posto stanovništva, neprihvatljiva, pokrenuvši opaku kampanju etničkog čišćenja.
Schmidtova najnovija odluka dodatno osnažuje snage koje sputavaju zemlju. Sa ovakvom politikom, budućnost Bosne i Hercegovine izgleda sve sumornija.
Sud je 2009. godine presudio u njihovu korist i naložio Bosni da promijeni svoj ustav, upozoravajući da bi njen propust da to učini predstavljao kamen spoticanja na njenom putu ka pridruživanju Evropskoj uniji. Drugi aplikanti su podnijeli optužbe ističući diskriminatorne odredbe ustava, ali nijedna od povezanih odluka nije provedena.
Umjesto da se pozabavi ovim pitanjima, Schmidt je iskoristio svoja ovlaštenja da nametne amandmane koji će produbiti etničke i etnoteritorijalne podjele unutar sistema. Učinio je to na netransparentan način i protivno jasno izraženoj volji naroda, koji je u julu protestovao zbog njegovih ranije predloženih izmjena.
(TBT, MEE)
