Lider HDZ-a i SNSD-a, Dragan Čović i Milorad Dodik, danas su dodatno učvrstili svoje partnerstvo i pred trećeg partnera, ko god to bio, postavili svojevrsni ultimatum.
Ono što je interesantno, ali i poražavajuće, jeste rečenica koju je izjavio predsjednik RS-a i prvi čovjek SNSD-a Milorad Dodik o paktu njegove stranke i HDZ-a koji će tek da dominira i postavlja ultimatume.
“Koodiniramo sve politike i aktivnosti. HDZ i SNSD koji su ranije konotirane od međunarodne zajednice kao problem u BiH, sada se javljaju kao rješenje brzog uspostavljanja vlasti nakon izbora. S HDZ-om imao dogovor da niko nikome ne smeta i to je najbolje u BiH”, rekao je Dodik.
„OSOVINA ZLA“
“Naše partnerstvo sa SNSD-om nema alternativu. HDZ neće bez SNSD-a, SNSD neće bez HDZ-a”, dodat će Čović.
Ovo pokazuje da predstavnici međunarodne zajednice zapravo nisu uspjeli ili jednostavno nisu željeli oslabiti destabilizirajuće politike koju je ova „osovina zla“ vodila u prethodne četiri godine, uočavaju analitičari sarajevskih portala.
Vlast u RS-u je otvoreno radila na rušenju državnih institucija, blokirala njihov rad, podrivali su Daytonski mirovni sporazum i demokratske procese, a istovremeno su označeni i kao proruski nastrojeni što SNSD i ne krije tokom agresije Rusije na Ukrajinu.
Osim stavljanja na američku i britansku crnu listu kadrova SNSD-a, Evropska unija nije pomakla prstom da spriječi širenje negativnih politika po interese građana i države Bosne i Hercegovine. Istina, plasirali su saopćenja za javnost i deklarativno osuđivali Dodikovu politiku.
S druge strane, HDZ-ov Dragan Čović je u izvještajima međunarodnih zvaničnika označen kao političar koji zagovara uspostavu trećeg entiteta i blokira održavanje izbora putem svojih ministara te uslovljava procese izmjenama Izbornog zakona BiH u saradnji sa Zagrebom. Njegov kadar, predsjednik FBiH Marinko Čavara, je završio na crnoj listi SAD-a.
S obzirom da nisu uspjeli ukrotiti osovinu HDZ-SNSD, očito je da su stranci prihvatili stanje na terenu i da su sada politike ove dvije stranke prihvatljive i da su poželjni faktori za, kako je rekao Dodik, uspostavu sistema i struktura vlasti na nivou Bosne i Hercegovine.
Današnjom izjavom da HDZ neće bez SNSD-a i obratno, poslana je i jasna poruka svima onima koji kroje plan o izbacivanju SNSD iz vlasti. Najave da se može bez SNSD-a mogli smo čuti iz stranaka Osmorke, no sada je jasno da bi i sam pokušaj rezultirao gubljenjem podrške HDZ-a, a to je jednako gubitku vlasti koju Osmorka žarko želi, po svaku cijenu.
Pred nama su mjeseci političkih previranja, preslagivanja i trgovine. Dvije stranke su sigurne da će biti vlast, a ko će biti partner odlučit će – ko zna ko. Jedno je sigurno, strane diplomate daju (ne)skrivenu podršku političkim opcijama u izbacivanju SDA iz vlasti na svim nivoima vlasti, dok HDZ-u i SNSD-u i dalje naprosto ne mogu ništa, piše portal Klix.
„GENOCIDNI MENTALITET“
Ali ova analiza je nepotpuna bez uramljivanja evropskim kontekstom uspona desnice i profašističkih stranaka. Evropski analitičari se slažu da razmišljajući o fašizmu danas moramo imati na umu da je on historijski prolazio kroz različite faze. „U današnjoj Evropi i Americi nema fašističkih režima, ali nesumnjivo ima partija – među njima i vladajućih – koje bi vremenom mogle evoluirati u pravcu fašizma“, tvrdi Jan Werner Muller.
Imajući u vidu da gotovo tačno nakon jednog stoljeća kada je fašistički vođa Benito Mussolini organizirao Marš na Rim i preuzeo vlast u Italiji, Giorgia Meloni, političarka čija je partija daleki izdanak prvih italijanskih fašista, postala je italijanska premijerka. Stoga se analitičari pitaju da li smo svjedoci povratka fašizma kao političkog fenomena? Imamo li pravo mi u Bosni i Hercegovini pitati se da li su nasljednici balkanskih nacionalista koji su počinili ratne zločine i genocid nad Bosanskim Muslimanima fašisti, odnosno dali trebamo obustaviti debatu o fašizmu samo za „rad mira u kući“? Pojednostavljeno pitanje bi trebalo glasiti da li je Meloni, koja se čak javno distancira od fašizma, veća seljedbenica Musolinijevog fašizma, nego Dodik srpskog fašizma Radovana Karadžića kojeg ovaj veliča u svom predsjedničkom inauguracijskom govoru? I to je samo jedna od mnogobrojnih njegovih profašističkih eskapada kojima nanosi tešku duševnu bol Bosanskim Muslimanima. Sve njegove nacionalne manifestacije obiluju takvim fašističkim eskapadama tako da bi ih svaki psihihistoričar mogao dijagnosticirati kao simptome „genocidnog mentaliteta“. Takvu dijagnozu je Robert Jay Lifton dao za javne manifestacije deologije i politike Vladimira Putina čiji je Dodik poklonik.
Jer ono po čemu se fašisti historijski izdvajaju od raidkalnih desničara jesu veličanje ratnih sukoba i ratničke hrabrosti, kao i insistiranje na strogim rodnim, nacionalnim i rasnim hijerarhijama, uz uvjerenje da su različite rase predodređene za vječne i smrtonosne sukobe.
Čović samo formalno ne čini takve eskapade, niti zagovara nasilje, što je konačna odrednica fašističkih lidera, ali se ni ne distancira nit osuđuje Dodikove profašističke eskapade. Zaboravlja se da je Mussolini, na primjer, godinama vladao unutar struktura italijanske demokratije, čak i uz pomoć znatnog broja samoproglašenih liberala u svom kabinetu. Prakticirao je stil vladanja danas poznat kao „autokratski legalizam“. Držao se slova zakona, ali je kršio njegov duh; ili je donosio nove zakone na način koji je proceduralno bio ispravan, ali je vladavinu jednog čovjeka, poput Čovića, postavljao iznad vladavine prava.
„Poistovećivanje današnje radikalna desnice i fašizma nema utemeljenja kao politički sud. Ali moramo pažljivo pratiti kako se radikalna desnica razvija. Prelazak u fašizam – u otvoreno proklamiranje autoritarizma i glorifikaciju nasilja – može se odigrati veoma brzo ili može trajati veoma dugo. U svakom slučaju, najvažnije je uvijek držati na oku stavove tradicionalnih elita. To je jedna od lekcija iz vremena uspona Mussolinijevog fašizma koju do danas nismo dovoljno razumjeli“, pišeMuller.
Bosanski Muslimani speuženi u „ludžačku košulju“ skrojenu u Daytonu nemoćno i polunijemo posmatraju mazohističko iživljavanje ovog tandema da im čine u miru sve ono što im Mate Boban i Radovan Karadžić nisu mogli činiti ratu.
(TBT, Tim za analitiku)