Najprikladnije će biti opisati svu izbornu lakrdiju izanđalom novinarskom frazom preuzetom iz čaršijskog slenga „džaba smo krečili“. Korupcija, krađa, lopovluk je postala vrhunaravna društvena pojava koja bude presudna i daje svoju „zadnje riječ“ na sve moguće društvene procese u Bosni I herecgovini, pa tako i na izbore. I to zlo nije samo svojstvestveno jednom ili više političkih subjekata koji ga permanetno konzumiraju desetljećima, već je korupcija postala opće zlo društva. Baš kao gangrena uvukla se u sve njegove pore i nema tog legalnog alata kojim ga je moguće na demokratski način iskorijenti. Ova pojava je metastazirala do biblijskih razmjera koja sluti apokaplitčnim događajim gdje nebeske sile interveniraju na zemlji kad neki od naroda i pored povjesnih lekcija pretjeruju u nekim od teških grijeha kakav je lopovluk iliti korupcija. Da Bog sačuva!
PRLJAVI DEAL NEKE I BAKIRA
Za sada su pobjednici oni koji su najviše krali ili uspejvali da svoje krađe najbolje sakriju. Tek se bila pojavila alternativa od jedanaest stranaka odlučnih da stanu uz jednog kanidata koji će se suprostvaiti do tada nesprikosnovenom nacionalnom vođi Bošnjaka. I da se odvažnost isplatiala tako da pristaše Bakira Izetbegovića nisu mogle nakrasti koliko su građani listom glasali za Denisa Bećirovića.
I taman kad su se ti entuzijasti ponadali da će i privatnu stranku Izetbegovića, koju predstavljaju kao državnu partiju, nastao je problem u formiranju nacionalnih klubova pri Domu naroda, tako da SDA jedina može popuniti klub Bošnjaka i na osnovu toga mora participirati u vlasti. O tempora, o mores! Osim općeg zla korupcije građani se suočavaju i sa najnakradnijim antidemorkastkim sistemom države koji naprosto ide na ruku političkim zlotvorima koji ovu državu i narod(e) izrabljuju decenijama.
No, to je dobar izgovor za lidera opozicije, odnosno lidera SDP-a Nermina Nikšića da ipak pristane na koaliciju i uđe u vlast sa nacionlanim strankama. Iako je dobio toliko glasova da je njegova stranka nezaobilazan faktor u fromiranju vlasti, na parloi „nikad sa SDA-om“, Nikšić je revidirao svoje stavove i ušao u pregovore sa Izetbegovićem. Iako se pravda na razne načine kako pred svojim glasačima još više na svojim kolegama i koalicinim partnerim, sa kojima je postigao veliki uspjeh kroz pobjedu Bećirovića, sve su prilike da je ova koalicija dogovorena još prije izborne kampanje, kako je tvrdio Zlatko Lagumdžija, i da je opozicionom bloku jedanaestorice sudbina zapečaćena. Za takvu veleizdaju Nikšić je mogao imati mnogo motiva, a jedan je i da dogovori sa SDA-om da njegov SDP ne bude pokraden kako bi ostvarili rezultat dovoljan da budu nezaobilazan partner u vlasti. Moguće da taj prljavi sporazum Nikšića i Izetbegovića nije po volji Amerikanaca, koji, kako ih je ocinkario Željko Komšić, ne žele da SDA pratcipira u vlasti i da je to psolejjdnja prepreka da već bude realiziran. Na osnovu deminatija kojeg je Američka amabsada u Sarajevu dala povodom takvih Komšićevih tvrdnji dalo bi se zaključiti da je to istina. Drugi je „par rukava“ zašto je Komšić ocinkario Nikšića. Njavjerovatnije da mu „pruža ruku“ da preskoči tu preponu, jer ako je sa Izebegovićem napravio deal, mora i Komšić biti dio te prljave igre.
Kako god, ovim Kmšićevim istupom se potvrđuje izjava Recepa Tayipa Erdogana kako zapad želi psovađati muslimane. Stoga će Komšića „nabacio lupotu“ Erdoganu koji sigurno tokom svoje kampanje neće propustiti priliku da je „zabije u mrežu“ Amerikanaca navodeći primjer da to što rade protiv Izetbegoviča u Sarajevu rade i protiv njega u Turskoj.
100 RAZLOGA ZA NE, SAMO 1 ZA ZA – ZNAMO ZAŠTO ZA!
Nikšićev pristanak na koaliciju sa Izetbegovićem bio bi poguban za opstanak opozicije. Možda bi joj to bio udarac od kojeg se, bar u ovakvom sastavu, nikad više ne bi oporavila. Jer bi pravljenje alternative crveno-zelenoj koaliciji bila nemoguće misija. Tako da više nikad niko ne bi mogao Nikšiću ispostaviti račune za veleizdaju. Povrh svega, izgleda da su mnogi, pa čak i Denis Bećirović, koji je jedini profitirao od ujedinjene opozicije, znali za taj prljavi dogovr sa Izetbegovićem.
Kao što je SDP-ov „crevni prirast“ listom očijukao sa esdeaovim „mladim lavovima“ kao čoporom botova, od Saše Magazinovića i Irfana Čengića do Benjamine Karić, tako je drugo rigidno komunjarsko krilo koje predvodi Jasmin Imamović očijukalo sa DF-ovim notornim jastrebovima poput Zlatka Begića. Tako da se stiče dojam da je SDP u vrijeme Nermina Nikšića potpuno izgubio svoj imidž ljevice i urbanih liberala što bi moglo razultirati poptunim ideološkim gubljenjem indentiteta. Možda je odlaskom Bogića Bogićevića, posljednjeg gurua bosanstva, SDP zahvatila korozija populizma i nacionalizma. Baš je Benjamina Karić, možda Nikšićeva nasljednica, tipičan predstavnik tog mahalskog populizma i nacionalizma. Predstavljena kao dijete multikultularnog Sarajeva, jer joj je multietnika u genima, potpuno se priklonila populističkom čaršijskom trendu. Tako je odaslala vrlo usrdne poruke Sebiji Izetbegović, da bismo u kuloarima saznali da joj je muž već primljen za kardiologa na KSCU. A smjena Sebije Izetbegović je bio obečavajući imperativ opozicije! Ovako će se preko svojim nepotističkim mrežama ponovo spasiti. Mnogi su se ustručavali komentirati postupke Benjamine kao gradonačelnice, uzimajući u obzir njenu mladost i političko niskustvo, iako su mnogi od tih postupaka infantilniji od hirova i ponašanja Abdulaha Skake. I ovaj put ćemo se suzdržati od navođenja primjera njenog takvog infalntilnog ponašanja kako se „kola ne bi slomila“ na njoj. Jer najodgovorniji za evenutalno koaliranje SDP-a sa SDA-om je Nikšić. Jer on ima baš stotinu razloga da ne pristane na takvu koaliciju, a samo jedan da pristane. Taj jedan razlog, koji je može biti samo personalne prirode, bit će dovoljan da mu uništi karijeru, ali i partiju! Jer ovo je zaista historijski trenutak za državu koji traži lidere spremne da snose historijsku odgvornost za odluke. Pokazuje se da to nije Nermin Nikšić!
(TBT; Tim za analitiku)
