MARKER
Cijenjena i više puta nagrađivana bosanskohercegovačka glumica
Jasna Diklić više od decenije vodi borbu za vlasništvo nad stanom u kojem živi
već 64 godine
FOTO: Diklić (Klix.ba)
Cijenjena i više puta nagrađivana
bosanskohercegovačka glumica Jasna Diklić više od decenije vodi borbu za
vlasništvo nad stanom u kojem živi već 64 godine, a sve zbog činjenice da je u
grupi građana koji nemaju pravo otkupiti stan samo zato što pripadaju
kategoriji nosilaca stanarskih prava na stanove u privatnom vlasništvu.
Tim povodom reagovala je Stranka
penzionera/umirovljenika BiH, navodeći da je to otvoreni vid diskriminacije i
žestoka povreda Evropske konvencije o ljudskim pravima, odnosno prava na dom. U
reakciji koju potpisuje predsjednica stranke Sonja Akšamija napominju da je ovo
“zamršeno” pravno pitanje već riješeno u Brčko distriktu i Republici Srpskoj,
dok smo mi u Federaciji BiH još na čekanju.
Ganjanje pravde
Podsjećaju da Udruženje Dom, koje
se godinama bori protiv ove nepravde, predlaže izmjenu člana 47. Zakona o
izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova nad kojima postoji stanarsko
pravo, na način da se odredbe ovog zakona primjenjuju i na otkup stanova u privatnom
vlasništvu, te da pravo na otkup ima i nosilac stanarskog prava na
nacionalizovanim, konfiskovanim i privatnim stanovima… s tim da se bivšim
vlasnicima dodijeli drugi, odgovarajući stan s pravom uknjižbe prava vlasništva
u zemljišnim knjigama.
– Nakon nevjerovatne priče koju
sam čula, bijesna na svoju državu koja je opet odlučila ići u otvoreni sukob sa
ljudskim pravima, ja naprosto nisam mogla ostati nijema. Ne mogu naglas ne reći
kako je užasno nelegalno i nepravedno da u istoj državi neko može otkupiti svoj
stan i time svoje dijete učiniti zakonskim nasljednikom, a neko drugi ne. Zar
to nije diskriminacija, zar nismo svi isti pred zakonom!?
Ako tome dodamo činjenicu da se
ovim krše prava mnogih penzionera kojima, u fizičkom smislu, nije preostalo
mnogo godina za “ganjanje pravde” i koji su inače užasno obespravljeni, mi s
gorčinom konstatujemo kako se naša majčica država i njeni državni organi često
ponašaju kao lešinari, bezosjećajno čekajući da neki starac ili starica
“odapne”, pa da se domognu imovine, kaže Akšamija.
Stanarsko pravo
Diklić podsjeća da je ovaj zakon
usvojen u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH, ali ne i u Domu
naroda.
Oni jednostavno istinski hoće
da mi biološki nestanemo. Mi bismo željeli, bez obzira na to što je
diskriminirajući zakon, da bar dođe na dnevni red u Domu naroda, da bar nešto
imamo, jer mi ovako nemamo ništa. Ne samo da nemamo, nego su oni izglasali
zakon na nivou kantona, vrlo tiho, onako hinjski, što uopšte nije pravno
regularno. Izglasali su zakon koji je u Službenim novinama objavljen, da
vlasnicima plaćamo najam o kvadraturi. Znači, oni su nama automatski oduzeli
stanarsko pravo i sad su pojurili jadnici, starci, koji žive u tim stanovima da
traže vlasnike. Masa ih nema, poumirali…
Niko ne zna kako doći do
vlasnika, iako u gruntu piše neko ime i prezime. U slučaju da ne nađu vlasnika,
plaćaju državi tu nadoknadu. U zakon su stavili da se, ako se tri mjeseca to ne
plati, ovi jadnici mogu izbaciti od vlasnika, kaže Diklić.
(TBT; Oslobođenje)
