Dok se Ejup Ganić, kao bivši član Predsjedništva Bosne i Hercegovine potuca po sudovima, zbog optužbi da je odgovoran za „zločin“ počinjen nad pripadnicima okupatroske JNA u Dobrovoljačkoj ulici 1992. Kada je poginulo 6 vojnika, brat heroja Izeta Nanića Nijaz sumnja da mu je brat ubijen od strane „naših“, iako je zvanična verzija smrti generala Nanića da je „poginuo u akciji“, i to nakon što je upao u zasjedu sa grupom boraca Armije BiH.
ZALUTALI METCI
Nijaz Nanić je na Facebooku objavio bratova pisma i izvotke iz dnevnika koji ukazuju na to da je bio svjestan da ga „SDA-ova bagra“ želi i ima namjeru likvidirati. A nakon što je dao intervju Senadu Hadžfejzoviću Nijaz Nanić je postao meta režimskih botova koji su ga nazvali izdajnikom poput Fikreta Abdića.
Nije Izet Nanić jedini harizmatični komandant Armije RbiH koji je poginuo pod sumnjivim okolnostima. Mediji su takve sumnje iznije i kad su u pitanju smrti Zaima Imamovića, najpopularnijeg komandanta među borcima proijeklom iz istočne Bone, kojeg nije podnosila SDA-ova vrhuška. Za njih je bio „suviše crven“. On je poginuo na Igmanu u relativno bezopasnoj, skoro bezazlenoj situaciji, duboko iza prve linije ratišta. Čak se špekulira da ni Mustafa Hajrulahović Talijan nije umro od prirodne smrti, s obzirom da je umro veoma mlad u bolnici u Njemačkoj. On je bio najpopularniji komandanta „branilaca Sarajeva“ ali nije bio omiljen među „vrhuškom SDA“. Njegov grijeh bi mogao biti u tome što je puno znao o zlodjelima, psobno ubistvima, od strane „duboke države“ tokom opsade grada.
Poznato je da su ubistva komandata Armije BiH počela vrlo rano. Tako je Fadil Đozo ubijen u zasjedi na Igmanu avgusta 1992. Iako je Mirsad Ćatić Čuperak napisao knjigu o atentatu na Đozu, nikad niko nije procesuiran za to. Potom je u novembru 1992. Ubijen major JNA Nurif Rizvanović itd.
Kao što je poznato desetak najviših komandanta Armije RbiH je osuđeno pred domaćim i međunarodinim sudovima, među kojima je i komandant Armije RbiH general Rasim Delić, zbog njihove (komandane) odgovornosti za počinjene ratne zločine. Samo trojica komandanata Armije BiH oslobođeni su od optužnice pred sudom za ratne zločine u Haagu, a to su Zejnil Delalić, SeferHalilović i Naser Orić. Znaimljivo je da su njih sva trojica u vrijeme Jugoslavije bili pripadnici tajnih obavještajnih službi (KOS-a i DB-a).
ŽRTVE „DUBOKE DRŽAVE“
Tako da ni do dan danas nije izvršeno elementarno „preberojavanje“ bošnjačkih oficira po kojem bi se moglo reči ko je žrtva,a ko ubica, ko je heroj, a ko izdajnik. Neki su, poput Mušana Topalovića Cace i heroji i ubice, kako ga je osobno vidio njegov vrhovni komandant Alija Izetbegović.
Zato je vrlo neizvjesno kako će završiti suđenje Ejupu Ganiću. On je, da podsjetimo, imao saobračajni udes, dok se vozio noću od Jablanice prema Mostaru. Putovao je za Hrvatsku odakle je imao namjeru putovati u Ameriku u svosjtvu čalana ratnog Predsjedništva BiH. Bilo je to vrijeme pokušaja deblokade Sarajeva od strane Armije BiH. Kako je nakon bolničke rehabilitacije Ganića, a i nakon policijskog uviđaja o saobračajnom udesu, pisao tadašnji sedmični list „Ljiljan“ postojale su ozbiljne sumnje da je to bio pokušaj likvidacije Ganića. Sumnja je pala na policijske strukture u Sarajevu kojima se nije sviđalo da Ganić otputuje u SAD kako bi ih izvjestio o propaloj vojnoj operaciji deblokade Sarajeva. Inače je Ganić slovio kao jedan od trojice mogućih nasljednika Alije Izetbegovića. Konkurencija su mu bili Haris Silajdžić i Edhem Bičakčić. Stoga je od svojih oponenata sumnjičen da je „suviše blizak Amerima“. Tim prije jer je studirao u SAD. Zbog njegovog pozerskog stila i sandžačkog naglaska sa primjesom ekavice, zvali su ga pogrdnim nadimkom Lepi Cane.
Ganić će još za vrijeme Alije Izetbegovića biti odstranjen iz SDA, može se reči na bestijalan i podmukao način. Navodno je zbog kupovine vile bio korumpiran i kao takav nanio štetu ugledu SDA.
U martu 2010. godine Ganić je bio uhapšen u Londonu po istoj optužnici po kojoj mu se sada sudi u Sarajevu. Sud u Londonu ga je oslobodio i pustio da se vrati kući. Kakav god bude ishod suđenja Ejupu Ganiću, on će kao saborac Alije Izetbegovića biti upamćen kao žrtva režima kome je sam pripadao. Sam je tome doprinio jer se previše hvalisao svojom ulogom u ratu, a premalo govorio o zlodjelima „duboke države“ za koje je sigurno znao!
(TBT, Istraživački tim)
