Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Pojavilo se mnogo viralnih slika sa najnovijeg talasa iranskih protesta, ali jedna slika posebno sažima ovu eksploziju bijesa: mlada žena, podignute šake, stoji na prevrnutoj kanti za smeće, oko nje vatra i dim.
„Ova mlada žena stoji u srcu Teherana, suočavajući se sa državom koja bi joj bukvalno mogla okončati život u trenu. Ova žena vodi svoju revoluciju“, napisala je iranska kolumnistica Soraya Lenni.
KAO DA PIŠEM O SDA
Kao štoje poznato mladi Iranci izašli su na ulice u desetinama gradova širom zemlje, paleći svoje hidžabe, skandirajući “žena, život, sloboda” nakon smrti Mahse Amini.
Pristalica sam mišljenja da su previranja u Iranu nastala usljed krize koju su sami Iranci izazvali. I stoga vjerujem šta god da se dešavalo u Iranu, nazovite to feminističkom revolucijom, ustankom, ili kratkom eksplozijom bijesa, to je autohtono i originalno iransko. Bez obzira hoće li se zahtjevi demonstranata ispuniti ili ne, ovo je njihov i samo njihov pokret. Kriza u Iranu nastala je usljed toga što je sama Islamska Revolucija izdala svoje ideale.
Dakle, ono što sada vidimo je prava suština moderne Islamske Republike – ne njena prvobitna ideja kako ju je zamislio imam Ruhullah Homeini. Zato je više nego jasno da revolucija iz 1979. više ne može držati naciju na okupu jer su suočeni sa bezakonjem, korupcijom, nepotizmom i brutalnošću. Hiljade Iranaca koji su se borili protiv diktature šaha Reze Pahlevija i za revoluciju davno su izgubili vjeru u ono za što su se borili iz raznih razloga u bjeđenja. Danas za milione mladih Iranaca, rođenih mnogo godina nakon revolucije, ovo je njihova tačka bez povratka.
Kao da pišem o Stranci demokrastke akcije (SDA) i ideji sa kojom je Alija Izetbegović izišao pred narod 1990. godine, skoro na isto tako revolucionaran način kao i Homeini, zar ne?! Bez obzira na ogromne razlike između Iranaca i bosanskih muslimana, Homeini i Alija imaju mnogo toga zajedničkog. U najmanju ruku zbog paranoje koju je Islamska revolucija svojom pojavom izazvala diljem zemaljske kugle, samo četiri godine poslije komusti su uhapsili grupu bosanskih intelektualaca na čelu sa Alijom Izetbegovićem. Optuženi su da su htjeli, ni manje ni više, izvesti revoluciju po uzoru na iransku. Komunističke apologete su čak tvrdile da je Izetbegovićeva „Islamska dekleracija“ predskazala pojavu Homeinija i njegove revolucije. Nije poznato da su se Izetbegović i Homeini sreli. A trebali su se upoznati kad je grupa Izetbegovićevih prijatelja tajno putovala u Iran. On je čak bio doputovao do Istanbula, ali je odustao od daljeg putovanja.
Nakon što je Homeini došao na vlast na Iran je izvršena agresija od strane prokomunističkog diktatora Sadama Huseina, kao što je i na Bosnui Hercegovinu izvršena agresija od strane komunističkog diktatora Slobodana Miloševića nakon dolaska Izetbegovićeve stranke na vlast. Sadam je kao ratni zločinac zvaršio na vješalima, a kasapin Milošević u kazamatima Haškog tribunala. Alija i Homeini su umrli prirodnom smrću u poznim godinama. Ostavili su iza sebe vrlo slične nasljednike Alija Hamneija i Sulejmana Tihića. Oba su se doimali kao sušte suprotnosti harizmatičnih vođa Homeinija i Alija, pa se stoga smatra da su kao takvi trebali biti samo prelazno rješenje dok tron ne preuzmu njihovi sinovi Ahmed i Bakir. Kako je Tihić imao kraći životni vijek, tako mu je tron preuzeo Alijin sin Bakir, dok je Hamnei i danas živ, a Homeinijev sin Ahmed je umro relativno mlad u 55 godini života. Oficijelno umro je od srčanog infarka, dok se sumnja da je likvidran od strane tvrdolinijaša koji danas drže svu vlast u rukama. Homeinijevog starijeg sina Mustafu ubila je zloglasna tajna policija SAVAK. Navodno su mu iskomadano tijelo ispekli u pećnici i poslali ga ocu.
OD FAHIRE DO SEBIJE U SDA NIŠTA ISTO NIJE
Ono što simbolički povezuje (islamske) ideje i ideologiju imama Homeinija i Alije Izetbegovića jeste nošenje mahrame na glavi od strane žena. Kao štoje komunističko-ateistički režim Josipa Broza nasilno vršio skidanje zara, mahrame ili šala muslimankama sa glava, tako je i Pahlevijev režim proskibirao Iranke koje su nosile čador i mahramu na glavi. O nasilnom skidanju zara kod bosanskih muslimanki komunisti su snimili propagandn igrani film „Azra“, a o njihovom ugnjetavanju i ponižavanju od strane komunista do sada nije snimljen niti jedan.
Malo je poznato da su Iranke, uz studente bile najljuće protivnice Pehlevijevog režima jer im je skranavio ponos. Uzrok prezira prema šahu leži u tome što je u vrijeme njegove vladavine Teheran imao imidž orijentalne metropole sa najviše javnih kuća u koje su svraćali mahom bahati bijeli zapadnjaci.
Kao što je poznato uspostavom islamske vlasti u Iranu nošenje mahrame je postalo obavezno kako za muslimanke, tako i za nemuslimanke. Poznata je sekvenca kada je legendarna italijanska novinarka Oriana Falaci u sred intervjua sa Homeinijem strgnula šal sa glave, a on, iako je bio vremešni starac, kao mladić skočio na noge i napustio prostoriju. Tako je nedavno i aktuelni predsjednik Ebrahim Raisi odbio dati intervju Cristiani Amapour jer nije pristajala staviti mahramu na glavu u New Yorku, dok je prilikom izvještavanja za CNN iz Teherana uvijek imala mahramu na glavi.
U povjesti modernoj bosanskih muslimana ostat će upamćeno lice Fahire Fejzić, kao prve spikerke i najavljivačice Alije Izetbegovića, kao predsjednika SDA na prvim postkomunističkim izborima, zbog njene maharame na glavi. Nažalost, nije zapamćeno da je Aziza Šaćirbegović, kao pripadnica organizacije „Mladi muslimani“, prilikom primanja diplome o završenim studijama medicine u Zagrebu nosila mahramu na glavi. To je bilo vrijeme početka zavođenja okrutne komunističke diktature u Jugoslaviji.
Danas je zaštitno lice SDA Sebija Izetbegović, koja je za razliku od Azize na sumnjiv način stekla diplome medicinskih znanosti u Zagrebu, te kao kćerka oficira JNA, tek u nekim prigodama stavlja šal preko glave, i to više kao modni detalj nego kao gest koji predstavlja religijski čin.
Kako se vidi iz sjećanja pripadnika organizacije „Mladi muslimani“ Aziza Šaćirbegović je bila vjerna druga Alije Izetbegovića, zanesena islamskim idealima o slobodi napredne i emnacipirane muslimanke. Da je živa Azizabi kao takva sigurno podržala proteste Iranki. Dok Sebija Izetbegović, kao formalna Azizina nasljednica, po svojim političkim nastupima više sliči Giorgini Meloni, ili Marini Le Pen, nego njoj. Paradoks je da se ideja SDA, koja je bez sumnje nastala nakon ohrabrenja iranske revolucije, ideološki više profilirala kao radikalno vjerska organizacija, tako da su selefije, kao zakleti neprijatelji Homeinijeve ideologije, većinom postali njeni fanatični simpatizeri. Ako Bakir Izetbegović ne zna zbog čega je izgubio izbore, neka ponovo pogleda nastupe svoje supruge Sebije tokom izborne kampanje, kao i fotografije na kojima se vidi ko mu najčešće stoji iza leđa dok on govori za binom. Radi se o bradatim spodobama koji imaju imidž radikalnih i nasrtljivih daija koji „ugone ljude u din“. Ljudi se boje i preziru te bradate spodobe na isti način i u istoj mjeri u kojoj danas Iranci preziru Hamneijeve „moralne policajce“ i čuvare ravolicije!
(TBT)
