„Smrt Hameneiju“, uzvikuju demonstranti na velikom protestu u Teheranu. Na meti velikog protesta je vrhovni iranski vođa.
Ali, velike demonstracije nisu više tako česte – umjesto toga, svuda se javljaju mali spontani protesti, koji često traju svega po nekoliko minuta. Oni djeluju kao sitni ubodi protiv režima koji nema vremena da reagira.
Iran se ne smiruje od smrti Mahse Amini (22) sredinom septembra, za koju se krivi „moralna policija“ koja je djevojku privela i umlatila jer nije nosila hidžab onako kako oni misle da treba.
Kako kaže politikolog Ali Fatolah Nedžad, protesti sada imaju krupniji cilj od borbe protiv ugnjetavanja žena u ime islama. „Bez sumnje u Iranu svjedočimo revolucionarnom procesu“, rekao je on za dnevnik njemačkog javnog servisa.
Studenti na ulicama
Iako većina građana ne ide sama na proteste, solidarnost je vidljiva. Vozači trube u znak podrške, a društvene mreže su prepune snimaka u kojima građani ili organi reda napadaju žene zbog „neprimjerenog“ odjevanja, ali onda brojni prolaznici priskaču u pomoć ženama.
Na demonstracijama je pak upadljivo da na ulice izlaze prevashodno mladi, često studenti. Upravo su studenti nosili velike proteste 1999. godine. Sada su opet tu iako rizikuju da budu izbačeni sa univerziteta.
„To pokazuje ne samo veliko nezadovoljstvo, nego i mogućnost da protesti dostignu kritičnu masu potrebnu za rušenje režima“, kaže Katajun Amirpour, poznavateljka islama iz Kelna. „Jer, studenti u Iranu su veoma velika i bitna masa ljudi.“
Brutalan odgovor
No smjena režima još zvuči nevjerovatno. Snage reda djeluju rješeno da uguše proteste u krvi. „Ovo nije spontano unutrašnje pitanje“, kaže vrhovni vođa Hamenei koji tvrdi da „spoljni neprijatelj“ potpiruje demonstracije.
Organizacije za ljudska prava tvrde da je više od dvije stotine ljudi izgubilo život tokom protesta, među njima ima i policajaca. Amnesty international navodi da je ubijeno najmanje 23 djece.
U policiji kažu da se narod mora zaštiti od vandala. I prvi sudija zemlje, Mohseni Ejei, misli slično i nudi razgovor: „Ako stvarno ima kritike i protesta, to ćemo svakako prihvatiti i ako treba ispraviti naše greške“, rekao je on.
Taj isti čovek je pak nedavno naložio pravosuđu da se vođe protesta osude na oštre kazne. Djeluje da je u Iranu kasno za dijalog i da su demonstranti riješeni da nešto promjene ili stradaju pokušavajući.
Zemlja je podjeljena
Razume se da je ogroman broj od 80 miliona Iranaca ipak na strani režima, kaže Katajun Amirpur. Ali, dodaje, scene potjere ili bičevanja omladine bude solidarnost i kod ljudi koji inače podržavaju režim.
Ona je pak uvjerena da će takozvana Revolucionarna garda braniti vlastodršce do posljednje kapi krvi jer i sama nosi veliki hipoteku. „Znaju da im je jedina opcija da se bore jer im nikada neće biti oprošteno ono što su uradili narodu“, kaže Amirpur.
Ako se revolucija i ne desi, Iran je od sada trajno podjeljeno društvo i to ne samo po političkoj liniji, zaključuje politikolog Fatolah Nedžad: „Vidimo zjapeći jaz između pretežno mladog stanovništva i vladajuće kaste sjedokosih staraca.“
(TBT, DW)
