Piše: Kamel Hawwash, thebosniatimes.ba
Pitanje nasljeđivanja palestinskog vodstva i dalje je važno u Izraelu/Palestini i drugim zainteresiranim zemljama. Ali čini se da se rasprava usredotočuje na osobnosti, a ne na ono što je zaista potrebno da Palestinci preuzmu inicijativu i spase svoju stvar, koja se suočava s egzistencijalnom prijetnjom.
Ne samo da su Palestinci suočeni s nemilosrdnim, okrutnim i ubojitim okupatorom kojeg nedvosmisleno podupiru SAD i druge zapadne države, već su također svjedočili sporazumima o normalizaciji koji Izraelu daju više pokrića da nastavi svoju politiku apartheida.
Pogrešno pitanje koje se sada postavlja je tko bi trebao naslijediti predsjednika Mahmouda Abbasa. Teško je zamisliti da bi neko od onih iz njegovog bliskog okruženja – poput Husseina al-Sheikha, Jibrila Rajouba ili Jamila Majdalawija – slijedio drugačiju strategiju.
Bi li se neko od njih doista obvezao na prekid sigurnosne suradnje s Izraelom? Bi li proveli druge odluke koje je donijelo Palestinsko nacionalno vijeće (PNC), poput zamrzavanja priznanja Izraela? Odgovor je čvrsto ne.
Čovjek koji se smatra najbližim Abbasu je Sheikh, koji se nedavno susreo s proizraelskom lobističkom skupinom Aipac u Ramallahu i prisustvovao je razgovorima u kući ministra obrane Bennyja Gantza. To su loše kvalifikacije za vođu palestinskog naroda, a to potvrđuje i njegova nepopularnost.
Odbacivanje statusa quo
U ovoj fazi, pravo pitanje koje treba postaviti je: Kako se može dovesti do promjene vodstva koja bi revitalizirala stvar i dovela do oslobođenja i povratka? Palestinci ne prihvaćaju status quo.
Koliko dugo mora trajati opsada Gaze? Koliko dugo izbjeglice moraju preživjeti u kampovima ili se suočiti sa smrću na brodovima za EVropu? Koliko dugo se Palestinci moraju probuditi s vijestima da je još više mladih ljudi i djece ubijeno od strane okupatora? Koliko dugo moraju tolerirati upade sve većeg broja doseljenika u kompleks džamije al-Aqsa?
Trenutačno vodstvo nema strategiju, osim da se vrati uzaludnim pregovorima u nadi da će postići rješenje s dvije države. To nije strategija; to je zabluda ili lijenost.
Palestinski prosvjednik baca kamenje prema izraelskim snagama sigurnosti tijekom sukoba na sjevernom ulazu u okupirani grad Ramallah na Zapadnoj obali, 12. oktobra 2022.
Palestinci se moraju udružiti kako bi pogurali promjene, ali im je potrebno sredstvo da izvrše taj pritisak. Predstojeća Palestinska narodna konferencija u Ramallahu i Gazi 5. novembra mogla bi biti to sredstvo.
Početkom ovog mjeseca najavljene su pripreme za konferenciju. Ističući njezinu drugačiju strategiju, govornici iz Ujedinjenog Kraljevstva, Australije, Gaze, Ramallaha i teritorija iz 1948. zahtijevali su istu stvar: ponovnu izgradnju Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO), počevši s izborima za PNC. Milioni palestinskih glasova diljem cijele povijesne Palestine i dijaspore pozivaju na promjene. (Da otkrijem: Ja sam dio tima koji organizira konferenciju.)
Konferencija će se prenositi putem video veze diljem svijeta, s ciljem da posluži kao kolektivni glas za 14 miliona Palestinaca diljem svijeta.
Poteškoće pred nama
Konferencija će na kraju odobriti formiranje upravne komisije i odbora za praćenje koji će imati zadatak razvijanja i provedbe dogovorenih rezultata. Članovi obaju tijela bit će izvučeni iz povijesne Palestine i dijaspore.
Mi u organizacionom odboru potpuno smo svjesni poteškoća koje su pred nama. Hoće li vlastodršci pristati i raditi na održavanju izbora? To bi trebao biti ishod; palestinski narod koji traži demokratsko predstavljanje trebao bi biti jednostavan.
No, to bi se kosilo sa svime što je dosadašnje vodstvo učinilo. Oni na vlasti rade kao da nikome ne polažu račune i kao da znaju bolje od naroda. Boje se da bi istinski slobodni, demokratski izbori okončali njihovu vladavinu i sve s njom povezane zamke.
Uostalom, zašto bi narod birao političare optužene za loše vođenje i korupciju (iako to ne vrijedi za sve u vodstvu)?
Konferencija, nepovezana s bilo kojom političkom strankom ili frakcijom, je sredstvo kojim se potiču promjene. Ne tvrdimo da predstavljamo svih 14 miliona Palestinaca, već nudimo njihov glas u kritičnom trenutku.
Ako sadašnje vodstvo pokuša napsati konferenciju, razotkrit će vlastitu antidemokratsku prirodu. Ako se pokuša zaustaviti ponavljanjem poteškoća održavanja izbora u različitim zemljama, tada će Palestinci odgovoriti: budimo kreativni u tome kako predstavljanje može funkcionirati među različitim mjestima. Upotrijebimo poznati poziv “da, mi možemo” povezan s bivšim američkim predsjednikom Barackom Obamom, umjesto da nastavimo govoriti “ne možemo”.
Sada je vrijeme za promjenu u palestinskom vodstvu – i ne radi se o promjeni lica, već o omogućavanju ljudima da ponovno preuzmu inicijativu.
(TBT, MEE)
