Betul Dogan Akkas, thebosniatimes.ba
Nakon godina tenzija, saudijski prestolonasljednik Mohamed bin Salman posjetio je Ankaru u junu. Ukazana mu je topla dobrodošlica od strane turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i njegovog kabineta, a svirala je tradicionalna muzika dok su svi zajedno večerali. Posjeta je kulminirala zajedničkom izjavom u kojoj se poziva na povećanje bilateralne ekonomske i političke saradnje, zasnovane na „historijskom bratstvu“ dvije zemlje.
Posjeta je bila dio šireg plana približavanja Turske i zaljevskih država Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Nedavno otopljenje pokrenulo je rasprave unutar turske opozicije o motivaciji za promjenu politike Ankare, zajedno s kritikama zbog njenog odstupanja od zvanične državne politike integracije sa Zapadom.
Zbog turske osmanske povijesti i tragičnih gubitaka na Bliskom istoku, s arapskim snagama za koje se smatra da su izdale Osmanlije tokom Prvog svjetskog rata dok su branile svoj suverenitet, dugo je postojala antagonistička dinamika između turskih političkih elita i arapskog svijeta. Ali spoljnopolitički narativ počeo se mijenjati nakon što je Erdoganova AK partija došla na vlast.
AK Partija je započela novu eru u odnosima na Bliskom istoku, pomirujući službeni narativ države s osmanskom historijom i njenim članstvom u proširenoj islamskoj zajednici. Arapsko proljeće 2011. pružilo je priliku AK Partiji da preoblikuje vanjsku politiku Turske i da ponovo uspostavi ekonomske i političke veze sa arapskim državama.
Ali suprotni stavovi Ankare o ratu u Siriji, vojnoj intervenciji u Libiji i svrgavanju predsjednika Mohameda Morsija u Egiptu doveli su u stanje promjene odnosa Turske sa Saudijskom Arabijom i UAE. Kako su arapske pobune potaknule građanske ratove i ponovno oživljavanje autoritarizma u cijelom regionu, turske veze s pokretima orijentiranim na Muslimansko bratstvo su se raspali.
Uptina strategija
Veliki dio opozicionih kritika Erdoganovih trenutnih napora za pomirenje u Zaljevu fokusiran je na UAE, usred optužbi iz nekih krugova da su Emirati financirali neuspjeli pokušaj državnog udara 2016. Sam Erdogan je optužio UAE za remećenje unutrašnjih poslova Turske i ocrnjivanje osmanske historije, a prvobitno je kritizirao Emirate zbog potpisivanja Abrahamovog sporazuma za normalizaciju odnosa s Izraelom.
Posljednjih mjeseci Turska i UAE potpisali su sporazume o saradnji u različitim sektorima, a opozicione stranke zahtijevaju da se detalji objave. Opozicionari su također doveli u pitanje strategiju koja stoji iza približavanja Ankare Saudijskoj Arabiji i UAE, tvrdeći da je njen fokus na ekonomiji, a ne na zdravoj vanjskoj politici.
U slučaju deeskalacije s Rijadom, opozicionari su iskoristili tursko prebacivanje suđenja za ubistvo Jamala Khashoggija u Saudijsku Arabiju. Članovi Stranke IYI i Narodne demokratske partije postavili su pitanje zašto je Turska napustila svoj povoljan pravosudni položaj, koji je podržavala međunarodna zajednica.
Kada je Erdogan posjetio Saudijsku Arabiju u aprilu, članovi opozicije kritizirali su vladine napore u pomirenju, ukazujući na loše stanje ljudskih prava u Rijadu. Kemal Kilicdaroglu, lider Republikanske narodne partije, optužio je turskog predsjednika da se “klanja pred onim koji ubija ljude”.
Javno mnijenje
Reakcije opozicije ukazuju na važnost domaće politike u pogledu regionalne normalizacije Ankare. Istovremeno, čini se da je šire javno mnijenje podijeljeno po pitanju približavanja Saudijskoj Arabiji i UAE. Istraživanje koje je sproveo MetroPoll u maju pokazalo je da je 30 posto za pomirenje sa Rijadom, dok je 60 posto bilo protiv; a 42 posto podržava obnavljanje odnosa sa UAE, dok se 49 posto protivi.
Intelektualci i aktivisti u Turskoj pronašli su zajednički jezik oko slučaja Khashoggi. Komentirajući nedavnu posjetu Mohammeda bin Salmana Ankari, aktivista Adem Ozkose je tvitovao: “Ubica se vratio na mjesto zločina.” U istom duhu, autor Ahmet Umit je tvitovao: „Da, ubica se obično vraća na mjesto zločina, ali podmuklo, u strahu da će biti uhvaćen, a ne dočekan na crvenom tepihu, drsko.“
Hatice Cengiz, Khashoggijeva zaručnica, napisala je na Twitteru da prestolonasljednikova „posjeta našoj zemlji ne menja činjenicu da je on odgovoran za ubistvo. Politički legitimitet koji stječe kroz svakodnevne posjete drugoj zemlji ne mijenja činjenicu da je on ubica.”
Čak i stranke koje u velikoj mjeri podržavaju Erdoganovu vanjskopolitičku strategiju, uključujući Partiju nacionalističkog pokreta, bile su kritične prema politici arapskih zaljevskih država. Lider stranke, Devlet Bahceli, u junu 2021. optužio je UAE i Izrael da aktivno rade protiv konsolidacije turske moći u regionalnim poslovima.
Ostaje pitanje: da li se Ankara definitivno udaljila od svog stava iz Arapskog proljeća, ili je njena trenutna strategija taktička nužnost za otvaranje regionalnog dijaloga?
Kratkoročno gledano, deeskalacija dolazi s kompromisima i konsolidacijama. Obnova povjerenja na duge staze zahtijevat će više vremena i truda.
(TBT, MEE)
