Piše: Gideon Lev, thebosniatimes.ba
Svaka ironija i svako licemjerje blijede pred prošlonedjeljnim saopćenjem našeg ministarstva inostranih poslova: „Izrael podržava teritorijalni suverenitet Ukrajine. Nećemo priznati aneksiju 4 ukrajinske oblasti od strane Rusije“. Odakle da počnem? Od okupatorske zemlje koja dijeli lekcije drugoj okupatorskoj zemlji? Od zemlje koja je i sama anektirala tuđu teritoriju, a sada izjavljuje da ne priznaje rusku aneksiju? Ili možda od razlike koja se konačno ukazuje između Netanyahuove i Lapidove vlade: Izrael Benjamina Netanyahua je ćutao, dok Izrael Jaira Lapida dijeli lekcije. Ako je ono bilo loše, ovo je mnogo gore.
Da li nam je milije licemjerje ili sramotna istina, izvrdavanje odgovora ili odbijanje pitanja? Čini se da nema dobrog poteza Izraela u vezi sa ratom u Ukrajini. Brukamo se ako se slažemo sa ratom, a kad progovorimo protiv njega ispadamo licemjeri. Tako je to sa Izraelom. Ipak je previše da država koja je i sama anektirala stranu teritoriju zbog toga prekoreva drugu. Bolji smo kad ćutimo u strahu od Rusije. Čemu služi ovaj pretvorni stav? Da li je iko povjerovao u ovaj ispad našeg pravedništva? Izrael ne priznaje rusku aneksiju 4 ukrajinske oblasti, dok u isto vrijeme pokušava da od drugih država iznudi priznanje teritorija koje je sam anektirao, i sa čime želi nastaviti ako ikako bude mogao.
Nema nikakve razlike između cijepanja Ukrajine i cijepanja Palestine. Sem što je cijepanje Palestine možda još nemoralnije. Ukrajinci barem imaju državu od koje im je otet dio, dok Palestinci nemaju ni to. Cijepanje delova njihove teritorije je već uzrok nemogućnosti nastanka njihove države. Premijer koji bilo svojim akcijama bilo nečinjenjem podržava ovaj proces teško da ima pravo da dijeli moralne lekcije drugima. Bolje bi mu bilo da pogne glavu od stida.
Zapanjujuća je lahkoća sa kojom naši lideri optužuju rusku okupaciju: da je surova i brutalna, protivna međunarodnom pravu i odlukama međunarodne zajednice. A tek ruski vojnici? Bez milosti ubijaju djecu i bombardiraju stambene zgrade. Od toliko nedužnih ukrajinskih žrtava vam se prosto plače. A šta je sa izraelskom okupacijom? Da li je ona bolja, legalnija, manje nasilna? Bez hiljada ubijenih nedužnih žrtava, uključujući stotine djece? Jedina razlika je u tome što je izraelska okupacija starija i temeljnija od ruske. I nema joj kraja.
Lapid udivljeno sluša svoju britansku koleginicu Liz Truss dok mu ona obećava preseljenje britanske ambasade u Jerusalem, to jest korak bliže priznanju aneksije palestinskih teritorija, dok u istom dahu izjavljuje da njegova vlada ne priznaje rusku aneksiju dijelova Ukrajine. Kako Izrael može biti protiv otvaranja američkog konzulata u Istočnom Jerusalemu, što je korak protiv aneksije palestinskih teritorija, a u isto vreme ne priznavati rusku aneksiju dijelova Ukrajine? U kom univerzumu Izrael ima pravo osuđivati bilo čiju okupaciju?
Ali svi znamo da je Izrael nešto drugo i posebno. Njemu je dozvoljeno ono što je drugima zabranjeno, a sada i Rusija želi taj status. Ova zemlja pripada samo Jevrejima, kao što je Ukrajina ruska zemlja. Ukrajinci i Palestinci nisu pripadnici nikakvih naroda i zato nemaju nacionalna prava koja imaju Jevreji u zemlji Izrael. Izraelci i Rusi su braća po oružju.
Ako Rusija nastavi ovako Izrael će morati da se pridruži međunarodnim sankcijama koje je do sada izbjegavao da uvede. To će biti zanimljiv trenutak: izraelska verzija BDS-a protiv Rusije, mnogo odlučnija od originalnog BDS-a koji se zalaže za prava Palestinaca. Ali to neće spriječiti Izrael da nastavi sa optužbama za antisemitizam protiv postojećeg BDS-a. I sankcije će biti opravdane, sve dok se uvode protiv Irana i Rusije, a ne protiv Izraela. Spasavaj se ko može.
(TBT, Haaretz)
