RELIGIJA
S obzirom na to da se naša zemlja nalazila dosta godina pod
turskom vlašću, u Beogradu za to vrijeme podignut je i veliki broj islamskih
vjerskih bogomolja, odnosno džamija
FOTO: ( Narodna skupština Republike Srbije)
Precizni podaci o broju džamija, kao i lokacijama na kojima
su se one nalazile ne postoje. Na osnovu određenih sačuvanih planova grada iz
tog perioda i putopisa evropskih putnika mogu se izvesti pretpostavke o tome
gdje su se neke od njih nalazile, ali ne i ukupan broj. Različiti dokumenti iz
različitih godina ukazuju i na različite podatke. Najveći broj koji se pominje
je taj da je u Beogradu postojalo čak 273 džamija i posebnih islamskih
bogomolja, mesdžida.
Istorija beogradskih džamija počinje poslije turskog
osvajanja Beogradske tvrđave 1521. i pretvaranja srpske mitropolije u islamsku
bogomolju. U ovoj džamiji, nazvanoj Velika, otklanjao je obaveznu molitvu
petkom sultan Sulejman Veličanstveni već sutradan po osvajanju. Većina džamija
koje se prvih decenija javljaju nastale su uglavnom preobraćanjem crkava. Mnogi
putopisci sa Zapada opisivali su Beograd u to vrijeme kao grad sa velikim
brojem džamija i bili impresionirani njihovom arhitekturom. Tako su, prema
riječima Otendorfa, beogradske džamije bile većinom olovom pokrivene, „lijepo
omalane i pokrivene izvanrednim tepisima… One se uglavnom nazivaju prema
imenima onih koji su ih sagradili“.
Međutim, prilikom pada grada pod austrijsku vlast 1688.
stradala je beogradska varoš, a sa njome i džamije. Nakon razaranja u gradu je
ostalo svega petnaestak islamskih objekata. Turci su potom na kratko povratili
vlast nad gradom, ali je 1717. austrijska vojska drugi put osvojila Beograd.
Austrijanci su džamije iskoristili u razne svrhe, ali najviše kao crkve i magacine.
Jedna je služila i kao bolnica, neke za stan, a u jednoj su se „držale
komedije“. Kada su Turci 1739. ponovo ušli u Beograd, počeli su i obnovu starih
džamija, ali i izgradnju novih. Interesantno je da se krajem 18. vijeka prvi
put pominje i jedna biblioteka u gradu, smještena u zgradi džamije sultana
Mahmuda.
Početkom 19. vijeka, u Karađorđevoj Srbiji džamije su bile
očuvane, ali samo u jednoj se vršilo bogosluženje, dok su ostale pretvorene u
trgovačke radnje i obore za svinje. Tada je jedna pretvorena i u pravoslavnu
crkvu, sa tim da minaret nije bilo srušeno već je o njega okačeno zvono. Sve
džamije održale su se i po dolasku kneza Miloša, odnosno sa nastankom dvojne,
tursko-srpske vlasti.
Međutim, vremenom se broj islamskih bogomolja u gradu smanjivao.
Kada su Turci napustili grad ostala je naredba da se turske džamije i groblja
moraju poštovati. Tada je Bajrakli džamija za zvaničnu islamsku bogomolju u
gradu, dok su ostale počele da propadaju. Nakon dobijanja nezavisnosti 1878,
Srbija je zvanično bila nadležna da poruši džamije ako joj smetaju, sem
zvanične. Beograd je tako u 20. vijek ušao sa samo jednom džamijom, koja je
sačuvana do danas u Gospodar Jevremovoj, a riječ je upravo o Bajrakli džamiji.
Lokacije džamija
Najveći broj džamija, prema postojećim podacima, nalazio se
u današnjem užem centru grada. Zabilježene su džamije na Beogradskoj tvrđavi,
Dorćolu i to uglavnom duž Ulice cara Dušana, a neke se pominju i u blizini Trga
Republike. Za čak nekoliko njih se smatra da su se nalazile oko Studentskog
trga, jedna u blizini Brankovog mosta, a jedna je bila i na mjestu Zoološkog
vrta. Postojale su džamije i koje su bilo udaljene od nekadašnje varoši, kao
što je bila Batal džamija, koja se nalazila u blizini Doma Narodne skupštine.
(TBT, Danas)