Kako pravilno uočavaju prorežimski analitičari da s obzirom na sva dešavanja i situaciju u kojoj se BiH nalazi, i to ne svojom krivicom nego zbog politika Zagreba i Beograda a s kojima zapad ne želi da se zamjera, neće teme o kriminalu i korupciji odlučivati izbore, nego upravo promjene Izbornog zakona i odluke koje se tiču državnosti Bosne i Hercegovine.
Ovo bi trebao biti „vjetar u leđa“ Stranki demokatske ackije (SDA), odnosno njenom lideru kao predsjedničkom kandidatu Bakiru Izetbegoviću, kao i Demokratskoj fronti (DF), odnosno njenom lideru Željki Komšiću, koji je također predsjednički kandidat.
I za sada upravo takvu kampanju vode Izetbegović, a posebno Komšić. Njihova predizborna retorika koju ispoljavaju na stranačkim tribinama, ili patriotskim ceremonijalnim obljetnicama ukazuju da obojica „lete“ na tom „vjetru“ uz dozu straha da će im „krila potkresati“ visoki predstavnik Cristian Schmidt svojom odlukom o nametanju Izbornog zakona.
SDA ILI DRŽAVA
Zbog tog straha retorika Komšića, a posebno Izetbegovića sve više poprima antizapadni erdoganovski narativ. To, naravno, uočavaju prorežimski analitičari pa stoga vrše zamjenu teza da „niko u Sarajevu ne okreće Bošnjake protiv zapada, nego Zapad okreće Bošnjake protiv sebe“.
Zbog ovakve pozicije opozicja se našla u „neobranom grožđu“ i nema adekvatan odgovor na retoriku Komšića i izetbegovića. I ukoliko ga ne pronađe nek se ne nada pobjedi na izborima.
A u stvari radi se o tako bitnom, a tako jednostvanom političkom pitanju i ono glasi: SDA ili država?
Zato opozicija treba postaviti pitanje pred glasače, prvenstveno pred Bošnjake – SDA ili država?! I čudo je da neka stranka to nije uzela sebi kao predizborni slogan. A da čitaju političku analitiku iz regiona, na primjer iz nekih opozicionih zagrebačkih medija, mogli bi kompilirati njihove kritičke tekstove o HDZ-u i pretočiti ih uz malu korekciju u programske ciljeve jer su, u biti nacionalističke stranke vrlo slične. A argumente za stav da je odlazak SDA-a s vlasti dobar za Bosnu i Hercegovinu, da vladajuća stranka svojim modelom upravljanja uništava državu, nije uopće teško naći. Svakog se dana o njih spotičemo. Suprotno mantri Izetbegovića kako je politička stabilnost dobra za BiH, iskustvo govori da je provjetravanje na pozicijama moći još bolje. Smjenjivost je zdrava i za političke stranke i za društvenu dinamiku. Predugo vladajuća SDA sve više sliči nekadašnjoj Komunističkoj partiji, koja je posve, nepopravljivo truhla od dugotrajnog, višedesetljetnog vladanja državom. Ni SDA se, dok je na vlasti, neće promijeniti. Bakir Izetbegović nema ni volje ni snage za ozbiljnu transformaciju. Stranku je ideološki lahgano popeglao, usidrio je malo više prema centru, ali srce SDA-a, klijentelizam i korupciju kao osnovne poluge njegova funkcioniranja, nije eliminirao. Nije čak ni ublažio. Od devedesetih do danas SDA-ova se vlast na isti, toksičan način galvanizira duboko ukorijenjenom praksom lopovluka i sistemskog kriminala.
HIBRIDNI RAT
Prostor postoji, samo je pitanje hoće li ga opozicija znati iskoristiti. Ni jedna od raspoloživih stranaka trenutno se ne čini baš jako sposobnom voditi neko široko antiesdeaovsko okupljanje. Ambicija ne manjka, ali kapaciteti su skromni. No, ne treba potcjeniti uspjeh Trojek (SDP,NS i NiP) na lokalnimizborima u Sarajevu jer to iskustvo govori da samo nove političke snage pobjeđuju SDA. Izborne liste opozicionih stranaka nisu tako loše. Sigurno nisu lošije od SDA-ovih listi. Problem je dakle u retorici i postavljanju bitnih političkih pitanja pred glasače kao i argumentacija odgovora na postavljena pitanja.
Opozicija također ne radi sistematično i na analizira govore Bakira Izetbegovića koji vrve od netačnih informacija i lažnih, najčešće samohvalisavih tvrdnji.
“Imala sam namjeru pisati knjigu “Sve laži Izetbegovića”, skupila sam gomilu lažnih izjava vas i vaše familije, ali nisam posao završila iz zdravstvenih razloga – toliko je sve pogano da sam svaki čas trčala da povraćam”, ovo je samo diootvorenog pisma koje je primadona opere sarajevskog Narodnog pozorišta u penziji uputila lideru SDA Margit Tomik-Levy. Donald Trump je prema jednom izvještaju Washington Posta izrekao 22. hiljade laži. Tako to rade notorno populisti. Ako bi se uradila tako temeljita analiza Izetbegovićevih nastupa sigurno bi se pokazalo da je Izetbegović ozbiljan takamac samom Trumpu.
Sve je to Izetbegovićeva populistička „dimna zvajesa“ ima smo jedan cilj: dezavuirati protivnike i sakriti djelovanje „duboke države“ na kojoj počiva sva njegova politička moć. Kičma“duboke države“, a to je OSA, kao nasljednica zloglasne Udbe, skoro je slomljena nakon niza afera koje je prouzročio njen šef Osman Mehmedagić Osmica. On je nedavno izjavio da se protiv OSA-e i njega osobno vodi „hibridni rat“, što nije istina. A jedan takav rat protvi udbaškog podezmelja bi trebala povesti opozicija da bi se otrkila sva zlodjela SDA-ove tajne policije i stranačkih falangi, ili „odreda smrti“, te „halke tajkuna“ koji kontroliraju milijarde maraka nelagalno isisanog novca iz državnih firmi. To je jedina „država“ koju kontrolira Izetbegović i za čiji se opstanak danas bore Bošnjaci. Država Bosna i Herecgovina je za njih samo imaginarni pojam. O tom imaginarnom odnosu prema idealu države kod Bošnjaka, sa ovakvom ideologijom možemo govoriti samo o političkoj fatamorgani.
Da nije tako u predizbornim govorima Izetbegovića, a vala i Komšića, čuli bismo bar jednu od ovih pet teza ili pricipa na kojima počiva vizija ozbiljne države. A to su: nacionalni ponos i ugled pred međunarodnom zajednicom; Intenzivna ekonomska diplomatija u svim dijelovima svijeta; zajedničko ekonomsko blagostanje i obostrana ekonomska razmjena s drugim državama, posebno sa zemljama Balkana; nacionalna, regionalna i globalna sigurnost; stvaranje kulturno-civilizacijskih veza s ostatkom svijeta.
(TBT, Tim za analitiku)
