Kisindžerov odnos prema Jugoslaviji je oduvek bio sadržajan, ali dosadan. Iako je u njegovoj eri, tokom Nixonovog i Fordovog predsjednikovanja, bilo najviše konkretnih koraka u odnosima dviju zemalja, Kissinger se nije mnogo bavio Jugoslavijom. To je prepustio “Kissingerovom Kissingeru”, Helmutu Zonenfeldu, a njegov tim je o Jugoslaviji kreirao ukupno jedan dokument, tvrde historičari.
Međutim, kada je Jugoslavija postala poprište ratnog sukoba, do tada miran, Kissinger je dobio teren za analizu međunarodnih odnosa. I na tom terenu mnoge je svojim pristupom iznenadio.
U svom dnevniku, koji je tek nedavno, poslije 30 godina vidio svjetlost dana, Milovan Đilas je pisao o tome da je jugoslovensko rukovodstvo priželjkivalo da u američkom pregovaračkom timu mjesto dobije i Kissinger.
Zašto to mjesto nije dobio, pokazuju i brojni video-isječci iz intervjua koje je Kissinger tokom ratova devedesetih godina davao, analizirajući prilike u ratom raspadnutoj Jugoslaviji.
“Moramo definirati jasno svoje ciljeve”, rekao je tokom jednog gostovanja na televiziji. “Mi se ponašamo kao da želimo utjerati Srbe u nekakvu mitsku državu Bosnu, koja nikada nije postojala, koja je bila administrativna celina u okviru Jugoslavije u kojoj su živjeli Hrvati, muslimani i Srbi. Dakle, ne postoji bosanski jezik ili bosanska kultura. Zašto bismo mi onda kršili svoje sopstvene principe da bismo ih natjerali da žive u zemlji koja nikada nije postojala i zašto Srbe nazivamo separatistima? Od čega se oni to žele odvojiti”, rekao je Kissinger.
Ti su njegovi stavovi bili prava rijetkost u zapadnim diplomatskim krugovima tih godina.
(TBT, Nedeljnik)