Novi medijski narativ u Pakistanu postavlja pitanja o njegovoj dugogodišnjoj politici priznavanja Izraela pod uvjetom palestinske državnosti.
Mišljenja u vodećim medijima, zajedno s gostima u televizijskim emisijama i uticajnim osobama na društvenim mrežama, otvorila su raspravu o izgledima za bezuvjetno priznanje Izraela – nešto dosad nezamislivo u Pakistanu, gdje skupovi podrške Palestini mogu privući desetke hiljada ljudi na ulice .
Glavni okidač za trenutni krug komentara o ovom pitanju bio je posjet Izraelu prošlog mjeseca skupine većinom američko-pakistanskih dvojnih državljana koji su se susreli s izraelskim predsjednikom Isaacom Herzogom.
Posjet je organizirala izraelska nevladina organizacija pod nazivom Sharaka, osnovana nakon Abrahamovog sporazuma kojim su normalizirani odnosi između Izraela i zaljevskih država Ujedinjenih Arapskih Emirata i Bahreina. Sharaka sebe opisuje kao oragnizaciju koja ima za cilj daljnje poboljšanje odnosa između Izraela i muslimanskih zemalja.
No, posjet je izazvao bijes u Pakistanu kada se pokazalo da je u delegaciji bio i pakistanski televizijski novinar Ahmed Quraishi, koji nije imao dvojno državljanstvo i kojemu je stoga pakistanskim zakonom bilo zabranjeno putovati u Izrael.
Quraishi je otpušten s posla na državnoj televiziji PTV. Kaže da su on i njegova obitelj bili izloženi nasilnim prijetnjama.
On je zanijekao da je bio u misiji izgradnje naracije, ali je rekao da je sretan što je putovanje otvorilo raspravu o izgledima za normalizaciju odnosa između Izraela i Pakistana.
“Nova ekonomska situacija u Pakistanu i geopolitički pomak na Bliskom istoku i drugim muslimanskim zemljama koje priznaju Izrael, uskoro će potaknuti Pakistan da odluči gdje će se pronaći”, rekao je.
Quraishi je također ciljao na Imrana Khana, optužujući bivšeg premijera za “ciljano uznemiravanje” nakon što je Khan kritizirao Quraishija na skupovima na kojima je također rekao da je sadašnja vlada na čelu s premijerom Shehbazom Sharifom “dobila zadatak da prizna Izrael”.
Khan, koji je smijenjen s dužnosti u aprilu, optužio je SAD za zavjeru protiv njega s Izraelom i Indijom. Visoki pakistanski dužnosnici optužuju ga za promicanje teorije zavjere.
„Jednostavno, učinite to’
U međuvremenu, drugi pakistanski novinari iskoristili su bijes oko Quraishija da podijele svoje stavove o izgledima za normalizaciju. Pišući u izraelskim novinama Haartez, Kunwar Khuldune Shahid rekao je da je pakistansko priznanje Izraela sada “neizbježno” zbog ekonomske ovisnosti Islamabada o Saudijskoj Arabiji i vlastitog smjera kretanja kraljevstva prema normalizaciji pod prijestolonasljednikom Mohammedom bin Salmanom.
Odgovarajući na Shahidov članak u pakistanskim novinama Dawn, Mahir Ali je istaknuo povijesne sličnosti između Izraela i Pakistana kao “države koje su stvorile kolonijalne sile na konfesionalnoj osnovi”, koje su odlučile “pričvrstiti se za ujka Sema”.
Ali je nastavio: “Možda je vrijedno primijetiti da je naklonost prema Izraelu među arapskim zaljevskim despotima izbila na površinu nakon povlačenja cionističke države na krajnju desnicu, bez iluzija o putu natrag u dane kada je iluzija održala se na životu ideološka podjela. Moglo bi se tvrditi da je Pakistan u sličnoj fazi odbacivanja iluzije vojno-civilne podjele. Prihvatiti naciju sklonu fašizmu ne bi bilo ni iznenađenje ni travestija. Mnogi bi rekli samo „učini to.”
Takvu radikalnu promjenu u politici većina Pakistanaca ne bi spremno prihvatila, niti bi bila u skladu s dugogodišnjom podrškom Pakistana palestinskoj državnosti, smatra Kamal Alam, viši suradnik u think tanku Atlantic Councila.
Alam je za Middle East Eye rekao: “Pakistanu bi bilo teško jednostrano donijeti ovu odluku. Ultrakonzervativni element u zemlji je vrlo moćan i postoji opasnost da izađu na ulice, dok zemlja već pati od ozbiljnih ekonomskih i financijskih problema.”
Palestina i Kašmir
Još jedna komplikacija, rekao je Alam, je to što javno raspoloženje i vladina politika u Pakistanu izjednačava potragu Palestine za državnošću s onom u Kašmiru, koji je dijelom bio pod indijskom kontrolom i žarište indijsko-pakistanskih napetosti od podjele 1947. godine.
“Bezuvjetno približavanje Izraelu poslalo bi poruku da je Pakistan kao država također odustao od kašmirskog cilja”, rekao je Alam.
No, dok se pakistansko javno mnijenje i dalje uglavnom protivi normalizaciji, Alam je rekao da pakistansko vojno vodstvo podržava uspostavljanje diplomatskih odnosa.
“Vojne i sigurnosne službe su više zainteresirane za odnos, ali političke stranke oklijevaju”, rekao je.
“Vojska vidi odnose Indije i Izraela kao prijetnju. Tokom arapsko-izraelskih ratova Pakistan je bio na arapskoj strani, ali sada kada Arapi normaliziraju odnose, pakistanske vojne i sigurnosne službe razmišljaju: zašto ne bismo i mi?”
Dodaje da su pakistanske obavještajne agencije u nekoliko navrata prosljeđivale obavještajne podatke Izraelu kako bi spriječile napad na njegove interese u Indiji.
U novembru 2009., prema američkoj diplomatskoj depeši koju je objavio Wikileaks, pakistanski glavni obavještajac kontaktirao je izraelske dužnosnike kako bi ih upozorio na napad na izraelske ciljeve u Indiji.
Ali pakistansko političko vodstvo imalo bi ozbiljne rezerve u pogledu nastavljanja formalnih odnosa, rekao je Umar Karim, kolega na Sveučilištu Lancaster koji proučava pitanja oko sektaštva u muslimanskom svijetu.
„Političko samoubistvo’
Karim je za MEE rekao: “Bilo bi političko samouboitvo da bilo koja politička stranka jednostrano predloži prihvaćanje Izraela. U nedavnoj prošlosti pakistanski političari su normalizirali antisemitski jezik u opisivanju postupaka, ne samo Izraela, već i drugih političkih protivnika unutar Pakistana.”
Tokom izraelskog bombardiranja Gaze u junu prošle godine, Pakistan se glasno protivio izraelskom kršenju ljudskih prava, a pakistanski tadašnji ministar vanjskih poslova Shah Mahmood Qureshi dobio je podršku za palestinsku stvar putujući s palestinskim i turskim ministrima vanjskih poslova u New York na posebnu sjednicu UN-a o krizi.
Tokom istog putovanja Qureshi je optužen da je ponovio antisemitsku uvredu tokom intervjua za CNN u kojem je rekao da Izrael kontrolira medije putem svojih veza i “dubokih džepova”. Qureshi je zanijekao da je ta primjedba antisemitska.
Desetljećima, rekao je Karim, pakistanski političari su krivnju za svoje ekonomske, političke i sigurnosne neuspjehe preusmjeravali na vanjske elemente, uključujući Izrael, kao i Indiju.
“Prije doba društvenih medija bilo bi mnogo lakše „prepoznati Izrael“”, rekao je.
“Ali sada riječi i slike putuju mnogo brže, Pakistanci su svjesni svakog zločina koji su Izraelci počinili nad Palestincima, [i] javno mnijenje Izraela graniči s mržnjom u Pakistanu.”
U avgustu 2020. deseci tisuća ljudi izašli su na ulice gradova diljem Pakistana u znak protesta protiv normalizacije odnosa između Izraela i UAE.
Ako pak pakistanski čelnici odluče slijediti Emirate, Karim je rekao da su suočeni sa stvarnim rizikom da izazovu opasne nemire.
“Moglo bi doći do nasilnih protesta, danima i mjesecima, definitivnog porasta incidencije terorizma”, rekao je. “To bi definitivno izazvalo bijes zabranjenih ekstremističkih skupina, koje bi vjerovatno bile na meti vladinih dužnosnika, političara, međunarodnih nevladinih organizacija, vjerskih manjina , možda čak i zapadni diplomati u Pakistanu.”
No, svi analitičari s kojima je razgovarao MEE ukazali su na druge činioce osim domaćeg protivljenja, za koje su rekli da bi mogli imati veći uticaj na budući smjer pakistanskih odnosa s Izraelom.
U novembru 2020. Imran Khan je otkrio da je Pakistan bio pod pritiskom SAD-a i drugih zemalja da prizna Izrael. Upitan da li misli na muslimanske zemlje, Khan je rekao: “Postoje stvari koje ne možemo reći. Imamo dobre odnose s njima.”
Glasine unutar pakistanskih vanjskopolitičkih krugova upućuju na to da je Saudijska Arabija bila jedna od onih prijateljskih zemalja koje vrše pritisak na Khanovu vladu.
“Pakistan je druga najmnogoljudnija muslimanska zemlja [nakon Indonezije] i njihovo prisustvo na saudijskoj strani također bi se pobrinulo za konzervativne elemente unutar saudijskog društva”, rekao je Alam.
Dok je Khan smijenjen s dužnosti, njegov nasljednik, Shehbaz Sharif, ostaje ovisan o zajmovima Saudijske Arabije kako bi održao bolesnu pakistansku privredu – dugogodišnju stratešku slabost zemlje – na površini.
A s obzirom da američki predsjednik Joe Biden sljedeći mjesec treba posjetiti Saudijsku Arabiju s “nacionalnom sigurnošću Izraela” na dnevnom redu, Alam vjeruje da će slijediti Islamabad kamo Rijad vodi.
“Biden ima tri tačke dnevnog reda na putovanju: Iran, Izrael i nafta. Saudijsko priznanje Izraela definitivno je na tom popisu”, rekao je Alam.
“Dan kada Saudijci priznaju Izrael, uskoro će uslijediti Pakistan. Pakistan nema nezavisnu bliskoistočnu politiku; slijede saudijske i američke smjernice.”
(TBT, MEE)