MARKER
Pošto su se mnogi komunisti priključili SDA-u, nastao je veliki problem sa klanjanjem kojeg su bili zaboravili. I postoji nekoliko anegdota o tome. Jednu od takvih anegdota pričao je Adil Zulfikarpašić
FOTO: Zulfikarpašić (public)
Osnivači SDA tvrde da nikad ni sanjali nisu da će osvojiti vlast, već da im je početna ambicija bila da imaju jednog parlamentarca koji bi se bar izborio za prava za dozvolu za gradnju džamija koje su komunisti često sabotirali. A kad su postali najveća parlamentarna stranka u BiH neki od parlamentaraca su u jednoj prostoriji klanjali namaz. To su tajno snimili novinari preživjelih komunističkih servisa i emitirali na televiziji. Reklo bi se da je to bila jedna od prvih ozbiljnijih afera vezana za SDA.
A, još tokom izborne kampanje desila se afera sa Muhammedom Filipovićem koji nije klanjao dženazu u Foči. Jednostavno se Filipović sklonio iza bilborda na bini dok je stotinjak hiljada muslimana, svi će oni postati i simpatizeri SDA, posthumno klanjalo dženazu poklanim Bošnjacima u Drugom sv. ratu.
I Nijaz Duraković je pričao kako je klanjao namaz tamo negdje u Australiji tokom agresije na BiH. Naravno, pričao je kako je simulirao klanjanje gledajući kako to drugi čine.
Pošto su se mnogi komunisti priključili SDA-u, nastao je veliki problem sa klanjanjem kojeg su bili zaboravili. I postoji nekoliko anegdota o tome.
Jednu od takvih anegdota pričao je Adil Zulfikarpašić. Navodno je tadašnje rukovodstvo SDA iskoristilo otvorenje novosagrađenih džamija za stranačku kampanju, što je i ostao nepromijenjen adet tokom sljedeće dvije najteže decenije Bošnjaka.
Na jednom takvom svečanom proklanjavanju novosagrađene džamije bilo je prisutno cijelo rukovodstvo SDA, od Alije Izetbegovića, Adila Zulfikarpašića, Muhameda Čengića do Osmana Brke i drugih.
Govori se oduljili a mahšer svijeta se načičkao u harem gdje je bila velika bina zastrta ćilimima tako da se proklanjavanje odgodilo za par sati. I kad je ezan konačno zaučio, narod je nahrupio da se pokuša probiti do džamijskih vrata. Aliji su nekako uz pomoć osiguranja i omogućili da sa imamima uđe među prvima u džamiju. Međutim, kako je pričao sam Zulfikarpašić, koji je već tada bio vremešan starac, on nije imao abdesta i nije se odmah ni gurao da sa Alijom uđe u džamiju. Tako da se sklanjao u stranu dok se nije sklonio iza ćoška munare da ga masa ne zgnječi. U tom trenutku je ugledao Muhameda Čengića koji se bio uspio uhvatiti za štok džamijskih vrata i natezao sa džematlijama da bi se ugurao unutra. „Abdest?! Abdest?!“, išaretio mu je Adil. Muhamed je okretao glavom praveći da ga ne razumije ili da ga ne čuje. Čak je mahao rukama Adilu da se pokuša ugurati unutra kao i on. „Ne mogu uči unutra, nemam abdesta!“ odgovorio mu je Adil sasvim glasno da ga je sva svjetina čula. „Ma, ionako je sve ovo politika,“ odgovorio mu je Čengić uz smiješak ispod svojih prepoznatljivih brkova.
(The Bosnia Times, N. L.)
