MARKER
Nakon raspada
zajedničke države SCG – 2006. godine Ljajić je ostao bez ministarske pozicije.
I to je tih godinu dana, koje su mnogi zaboravili i danas prigovaraju Ljajiću
da je sve vrijeme ministar od 2000
FOTO: Ljajić
(TANJUG / ZORAN ZESTIC)
Koliko vas misli
da je Rasim Lajić bio ministar svih ovih proteklih 16 godina od promjene režima
Slobodana Miloševića i dolaska DOS-a na vlast? Još ako vam kažemo detalj da je
bio ministar u tri države i u sedam vlada? I da je promijenio čak sedam
premijera? Ko bi odgovorio odrečno?
Rasim, ipak, nije
bio ministar sve vrijeme od onih petooktobarskih promjena.
Bez ministarske
fotelje bio je od 2006. do 2007. godine.
Kako je tekla
Ljajićeva ministarska karijera? Prvo je krajem 2000. izabran za ministra za
nacionalne i etničke zajednice u tadašnjoj saveznoj vladi (premijer Zoran
Žižić), ali je ona vrlo brzo pala – polovinom 2001. zbog neslaganja oko
Miloševićevog izručenja u Hag.
Formiran je novi
savezni kabinet na čelu sa Dragišom Pešićem u kojoj je Ljajić zadržao isto
formacijsko mjesto.
Početkom 2003.
došlo je do promjene naziva države – SR Jugoslavija je preimenovana u Srbiju i
Crnu Goru. Obrazovan je Savjet ministara koji je vodio Svetozar Marović, a
Ljajić je postao ministar za ljudska i manjinska prava.
Na prve izbore
nakon ubistva premijera Zorana Đinđića krajem 2003. godine Ljajić je izašao u
koaliciji sa svojim kolegama iz DOS-a Nenadom Čankom, Jožefom Kasom i
Branislavom Kovačevićem. Njihova izborna lista zvala se “Zajedno za
toleranciju”. Ostali su za nekoliko glasova ispod cenzusa. Osvojili su
nešto manje nego što su Dveri-DSS imali na ovim izborima.
Nakon raspada
zajedničke države SCG – 2006. godine Ljajić je ostao bez ministarske pozicije.
I to je tih godinu dana, koje su mnogi zaboravili i danas prigovaraju Ljajiću
da je sve vrijeme ministar od 2000.
Ali, nije dugo
čekao na državnu funkciju. U to vrijeme niko nije želio da bude šef Nacionalnog
savjeta za saradnju s Haškim tribunalom. Bio je to “vruć krompir” za
sve srpske političare. Zbog rejtinga, naravno. Tadašnji premijer Srbije
Vojislav Koštunica dosjetio se da bi Ljajić bio idealan za tu funkciju. I Rasim
je prihvatio njegovu ponudu. Neki zato smatraju da je Koštunica zaslužan što je
Ljajića održao u političkom životu, kao što bivšem saveznom predsjedniku i
srpskom premijeru sličnu zahvalnost duguju socijalisti.
Uslijedili su
parlamentarni izbori 2007. na koje je Ljajić izašao u koaliciji sa DS-om. Demokrate
su potom formirale vladu sa DSS-om, a Rasim je u toj drugoj Koštuničinoj vladi
imenovan za ministra za rad i socijalnu politiku.
Pošto je
Koštunica 2008. vratio mandat narodu, uslijedili su novi izbori. Ljajić je
ponovo na izbore izašao u savezu sa Borisom Tadićem. Ta koalicija je ubjedljivo
pobijedila i formirala vlast sa Dačićevim socijalistima. Rasim je ostao u
resoru rada i socijalne politike.
Nakon izbora
2012. na koje je izašao opet u koaliciji sa DS-om, odlučio je da istupi iz tog
saveza i prikloni se naprednjacima i socijalistima koji su uz njegovu i pomoć
Mlađana Dinkića formirali vladu sa Ivicom Dačićem na čelu. Ljajić je izabran za
potpredsjednika te vlade i ministar za unutrašnju i vanjsku trgovinu i
telekomunikacije.
U prvoj vladi Aleksandra
Vučića zadržao je potpredsjedničku funkciju, te imenovan za ministra za
turizam, trgovinu i telekomunikacije.
Sve govori da će
Ljajić i nakon ovih izbora ostati ministar.
(The Bosnia
Times, Nedeljnik)
