NAUKA
Mnogi istraživači su vijekovima vjerovali da je nula izum
arapskih matematičara, a neki su čak predlagali da je prvi put upotrebljena u
Evropi. Ni jedni ni drugi nisu bili u pravu
FOTO: Ilustracija ( Profimedia)
Enigmatični broj nula specifičan je po mnogo čemu, a prije
svega po bezgraničnom broju filozofskih i matematičkih vrijednosti.
Ali, kada je čovječanstvo prvi put iskoristilo nulu i zašto?
Mnogi istraživači su vijekovima vjerovali da je nula izum
arapskih matematičara, a neki su čak predlagali da je prvi put upotrebljena u
Evropi. Bilo je i naučnika koji su porijeklo nule pronašli u Mesopotamiji, ili
čak u civilizaciji Maja koji su oznaku za nulu oko 350. godine nove ere prvi
put iskoristili u kalendaru.
Ipak, ovi rani sistemi služili su se nulom kao oznakom, a ne
kao brojem sa vlastotom vrijednošću i svojstvima.
Francuski arheolog Žorž Kede objavio je 1931. godine tekst
pod naslovom “O porijeklu arapskih brojeva”, gdje je jednom za svagda
dokazao da je nula istočnjački izum. Kede je svoju studiju zasnovao na kamenoj
ploči K-127 otkrivenoj u Kambodži.
Broj nula, zabilježen na ovoj ploči, najstarija je otkrivena
nula do sada i potiče iz vremena oko 683. godine nove ere – dakle, oko dva vijeka
prije prve arapske države.
Otkriće je potkrepilo teorije da je Hindu matematičar
Bramagupta taj koji je prvi uveo nulu u matematičke operacije.
Bramagupra je ispod brojeva upisivao tačke kako bi označio
nulu. Te tačke, nazvane su “sunija” (prazno) i “ka”
(mjesto). Veliki matematičar postavio je osnovne zakone za dobijanje nule
sabiranjem i oduzimanjem, kao i pravila za druge matematičke operacije u kojima
je nula neophodna.
Sa nastankom nule, omogućena je algebarska definicija
negativnih brojeva i razvoj matematičkog numeričkog sistema. Bez te nule, čovječanstvo
bi vjerovatno i dalje bilo zaglavljeno u Srednjem vijeku.
(The Bosnia Times, b92)