ANALIZA
Učešće u vlasti u BiH i dalje je najunosniji biznis. Narodski rečeno – malo posla za puno para za narodne predstavnike. Zato i u ovoj izbornoj godini možemo očekivati pravu navalu kandidata za odbornike, načelnike i gradonačelnike na oktobarskim lokalnim izborima
FOTO: (Agencije)
Simbolično, ili ne, lokalni izbori u Bosni i Hercegovini biće raspisani 4. maja, kada se navršava punih 36 godina od smrti jedinog i doživotnog predsjednika SFRJ, Josipa Broza Tita. Još samo da Centralna izborna komisija BiH odluku o održavanju izbora objavi u 15 časova i 5 minuta, pa da simbolika bude potpuna. Jer, od tog dana su za balkanske narode udružene pod parolom bratstva i jedinstva, kola krenula strmoglavce.
Državicama nastalim na razvalinama bivše države ne cvjetaju ruže. Tranziciona saga puna obećanja o boljem životu traje dvije i po decenije, bez naznake da će se okončati hepiendom. I dok se većina stanovništva bori za puko preživljavanje, odlazeći ili maštajući o odlasku iz zemlje, izabrani predstavnici građana preplaćeni su za posao koji obavljaju u njihovo ime.
Bosna i Hercegovina, koja spada među najsiromašnije bivše jugoslovenske republike, ima najplaćenije predstavnike u zakonodavnoj vlasti na Balkanu, u odnosu na prosječnu platu koja jedva prelazi 800 konvertibilnih maraka.
Poslanici kao posebna kasta
Poslanici u Narodnoj skupštini Republike Srpske, od kojih se mnogi za četiri godine mandata jedva jave za riječ, a sjednicama redovno prisustvuju samo kad moraju, imaju bezobrazno visoke plate i brojne druge povlastice. Plaćen prevoz, hranu i smještaj u hotelu „Bosna“, naknade za rad u odborima i komisijama. Neto poslanička primanja se kreću od 1.700 do 2.600 KM, plus naknade.
FOTO: (Agencije)
Šefovi poslaničkih klubova imaju sekretarice, vozače, a potpredsjednici parlamenta dodatak na platu od 1500 KM, kabinet, sekretaricu, vozača… Predsjednik parlamenta na sve to ima i danonoćno obezbjeđenje, jer je po Ustavu RS „drugi čovjek u državi“. To je zaostavština prvog predsjednika NSRS, Momčila Krajišnika, a aktuelni predsjednik Nedeljko Čubrilović „nema srca“ da išta mijenja.
Na početku mandata, Čubrilović je predložio da se smanje naknade za rad u odborima, ukinu vozači, umanje iznosi za klubove, ali se opozicija bunila jednako kao i vladajući.
Budžetom Republike Srpske za 2016. godinu, za lična primanja narodnih poslanika i zaposlenih u NSRS planirano je 6.700.000 KM, od čega 6.300.000 KM za bruto plate i 400.000 KM za bruto naknade troškova i ostalih ličnih primanja zaposlenih. Ukupno, Narodna skupština RS imaće 10.840.600 KM troškova, što znači da na plate zaposlenih troši više od 60% budžetom planiranih sredstava.
Poređenja radi, za bruto plate zaposlenih, poslanika na profesionalnom radu i izabranih osoba u Narodnoj skupštini RS u 2012. godini je utrošeno 5.414.294 KM. Tada je to bilo nešto više od polovine budžeta. Ali, ako broj poslanika (83) ostaje isti jer je utvrđen Ustavom, broj zaposlenih u NSRS raste iz godine u godinu.
Tokom posljednjeg saziva broj zaposlenih povećan je za desetak službenika. Većina njih je zaposlena po osnovu stranačke pripadnosti, uglavnom iz Demokratskog narodnog saveza, a manji dio iz ostalih stranaka koje participiraju u vlasti.
Na Narodnu skupštinu RS i njenu rastrošnost, ugledaju se i lokalni parlamenti opština i gradova, pa sebi određuju odborničke dodatke koji se kreću u rasponu od 200 do 800 KM. U Banjaluci odbornički dodatak iznosi 788 KM, što je 65% prosječne plate u lokalnoj administraciji.
Predsjednici skupština i njihovi zamjenici su profesionalna lica, pa ne čudi što su nam opštine i gradovi nerijetko kreditno zaduženi i preko zakonskog limita od 18 odsto prihoda.
Primjera radi, u Sloveniji je još prije ulaska u EU samo župan (pandan našem načelniku) bio profesionalno lice, a predsjednik lokalnog parlamenta volonter. On je, kao i odbornici, plaćen samo za vrijeme koje provede na sjednicama, odnosno ima dnevnice i plaćene putne troškove. Slično je bilo i u bivšoj Jugoslaviji.
Zašto BiH neće postati “balkanska Švicarska”
Poslanici i delegati u Parlamentarnoj skupštini BiH su najplaćeniji u Evropi kada njihovu platu uporedimo s prosječnom platom u zemlji. Samo po osnovu plate i mjesečnog paušala njihova primanja iznose više od 5.000 KM, što predstavlja više od šest prosječnih plata u BiH.
Uz naknade za rad u komisijama, za odvojeni život, troškove smještaja, telefona, pojedinci mjesečno inkasiraju i do 7.000 KM, što je više od osam prosječnih plata i BiH.
Za razliku od njih, poslanici u švicarskom parlamentu novac dobiju samo za ono vrijeme koje tamo i provedu, a primaju minimalac. O penziji na osnovu poslaničkog mandata mogu samo da maštaju.
Švicarski parlamentarni sistem je poseban jer izabrani poslanici nisu stalno zaposleni u tom najvišem zakonodavnom tijelu, iako se u njemu radi profesionalno. Poslanici nemaju stalni posao s punim radnim vremenom, niti primaju mjesečnu platu kakvu primaju poslanici, odnosno zastupnici u Parlamentu BiH.
Parlament Švicarske
To znači da većina poslanika ima drugi posao i da u parlamentu sjede nastavnici, medicinske sestre, ljekari, advokati, poljoprivrednici…
Sukob interesa rješavaju “transparentnošću”, odnosno kada se rješavaju pitanja vezana uz posao koji rade ili preduzeće u kojem se nalaze, prijave povezanost. U suprotnom odgovaraju po strogom zakonu. Kod nas komisije za sprečavanje sukoba interesa rade po “liberalnim” zakonima koji više podstiču korupciju i sukob interesa, neo što ih sprečavaju.
Poslanik u parlamentu Švicarske, ukoliko ne osvoji novi mandat ili ode u penziju, ne može ni da pomišlja na penziju zarađenu sjedenjem u parlamentu. Kod nas penzije po osnovu učešća u parlamentu žele i oni koji odavno nisu u skupštinskim klupama.
Šta bi tek Švicarci rekli da poslanici u BiH, u zavisnosti od nivoa zakonodavne vlasti, primaju naknadu i po prestanku mandata, od šest mjeseci do godinu dana, i da nemaju namjeru (osim deklarativne) da se odreknu te privilegije!?
(The Bosnia Times, Istinito)