Piše: Rep. Ron Paul, thebosniatimes.ba
Sastanak u “gradskoj vijećnici” predsjednika Bidena prošle sedmice bio je katastrofa. Od njegovih bizarnih poza do nesuvislih odgovora, činilo se da potvrđuje najgore strahove Amerike o predsjedniku za kojeg kažu da ga je izabralo najviše birača ikad. Iako se nije trudio voditi kampanju, vjerujemo da je nekako motivirao većinu birača u povijesti da povuku polugu u njegovu korist. Ili poslati glasački listić u njegovu korist. Ili nešto.
Nakon gradske vijećnice, Wall Street Journal je rano među glavnim medijskim publikacijama primijetio da car nema odjeću. U uvodniku pod naslovom “Zbunjujući gospodin Biden”, list je napisao: “Čak i uz prijateljsku publiku i pitanja o softballu, nastup gospodina Bidena otkrio je zašto toliko Amerikanaca gubi povjerenje u njegovo predsjedništvo.”
Časopis se usredotočio na jedno od najšokantnijih i uznemirujućih otkrića iz pažljivo osmišljenog događaja: na pitanje CNN-ovog Andersona Coopera hoće li Sjedinjene Države stati u obranu Tajvana ako ga napadne kinesko kopno, odgovorio je: „Da, imamo obvezu to učiniti.”
Anderson mu je bacio još jednu softball u nadi da bi mogao ispraviti ovu opasnu pogrešku, ali Biden nije bio dovoljno spretan da vidi njegov gaf. Udvostručio se.
Ostavljeno je “Hemijskom Aliju” ove administracije, glasnogovornici Bijele kuće Jen Psaki, da “pojasni” da kada je predsjednik signalizirao veliki pomak u američkoj politici – promjenu koja bi mogla dovesti do nuklearnog rata s Kinom – on se samo šalio ili nešto slično.
Sljedećeg dana Psaki je izjavila: “Nije bilo pomaka. Predsjednik nije najavljivao bilo kakvu promjenu naše politike niti je donio odluku o promjeni naše politike. Nema promjene u našoj politici.”
Drugim riječima: “Ne obraćajte pažnju na čovjeka koji se pretvara da je vrhovni zapovjednik oružanih snaga Sjedinjenih Država.”
Ali ovo nije George W. Bush, koji je 2000. izabran bez iskustva u vanjskoj politici. Ovo nije Trump, koji je vodio kampanju o politici mira, a zatim je angažirao Johna Boltona radi provođenja te politike.
Ne, Biden je dvaput bio predsjednik Senatskog odbora za vanjske poslove. Vanjska politika oduvijek se smatrala njegovim jedinim područjem nadležnosti. Sigurno bi i Biden iz Obamine administracije razumio potencijalno katastrofalne implikacije njegove izjave.
Strateška dvosmislenost desetljećima je bila politika SAD-a prema Tajvanu/Kini, ali bi se nova Bidenova politika u Kini mogla preimenovati u “stratešku nepovezanost”.
Politika “strateške dvosmislenosti” dovoljno je nejasna, tako da koga briga tko vlada Tajvanom? Ali promicanje ideje da su Sjedinjene Države spremne pokrenuti nuklearni rat s Kinom oko toga tko upravlja Tajvanom je sasvim druga razina američke gluposti.
Predsjedavajući združenog načelnika štaba general Miley proglašen je herojem jer je izdao svog vrhovnog zapovjednika Trumpa nastojeći ograničiti Trumpov pristup američkom nuklearnom arsenalu. Milley je tvrdio da je Trump bio toliko nerazuman da mu se ne može vjerovati nuklearni nogomet.
Ipak, kada je stvarna neuravnoteženost tu da svi vide, Milley i ostali “probuđeni” generali šute kao zaliveni. Ovo su opasna vremena.
(TBT)
