MARKRER
Izbor Tarika Ramadana , muslimanke sa
hidžabom i muslimana pekara iz komšiluka nisu slučajni i otkrivaju u kojoj
mjeri militantni sekularizam vidi muslimane kao odgovorne za nasilni
ekstremizam i terorizam. To je više od optužbe za pružanje pomoći. To je
notorna netrpeljivost skrivena ispod satire , ateizama , racionalizama i
liberalnih evropskih vrijednosti.
FOTO: (Charlie Hebdo)
Sedmicu nakon napada u Briselu , francuski
magazin Charlie Hebdo objavio je članak na engleskom u kojem je pitao :
“Kako smo završili ovdje ” U članku se tvrdi da su ” napadi samo
vidljivi dio vrlo velikog ledenog brijega koji je posljednja faza procesa
prijetnje suzbijanjem i ućutkivanjem koji je dugo u pokretu u najširim mogućim
razmjerama . “
Magazin zatim nastavlja sa odgovorima na
vlastito pitanje bacanjem krivice na tri osobe : francuskog muslimanskog
učenjaka Dr. Tarik Ramadan , muslimanke sa hidžabom i muslimana pekara koji
odbija prodavati svinjetinu. To kako odgovara na ovo pitanje otkriva mnogo o
inherentnoj mržnji i ratnohuškačkom militantnom sekularizmu.
Charlie Hebdo je poznat po svojim britkim
napadima na religiju. Ali je također poznat i po tome što ih pokušava predstaviti
kao racionalnu kritiku.Ovaj časopis tvrdi da se njegove neukusne i nepristojne
karikature judaizma , kršćanstva i islama zasnivaju na logičkim argumentima i
prosvećenoj kritici. Uvodni članak u ovom časopisu prevazilazeći sve ovo,
dostiže novi nivo u anti – muslimanskom fanatizmu. Za sve što je pošlo naopako
na starom kontinentu oni krive samo prisustvo muslimana u Evropskoj javnoj
sferi.
Charlie Hebdo misleći da kritikuje
militantni sekularizam i fanatizam pravi sljedeću grešku: stavlja sve muslimane
i vjernike, zanemarujući razlike, u kategoriju zla u odnosu na dobre ljude
Charlie-ja Hebdo-a i njihovih pristalica.
Umjesto logičke i etičke razlike među
matičnim muslimanima koji čine veliki dio ukupnog muslimanskog stanovništva na
svijetu od 1,5 milijardi ljudi i nasilnih ekstremista koji su odbačeni od
strane muslimana širom svijeta, oni tretiraju sve muslimane kao osumnjičene za
radikalizam i ekstremizam.
Izbor Tarika Ramadana , muslimanke sa
hidžabom i muslimana pekara iz komšiluka nisu slučajni i otkrivaju u kojoj
mjeri militantni sekularizam vidi muslimane kao odgovorne za nasilni
ekstremizam i terorizam. To je više od optužbe za pružanje pomoći. To je
notorna netrpeljivost skrivena ispod satire , ateizama , racionalizama i
liberalnih evropskih vrijednosti.
Vjerujem da bi Tarik Ramadan , kao musliman
i Evropljanin kao neko ko svojim znanjem zaslužuje pohvalu sa obe strane, bio
ponosan ako bi ga povezali sa pekarom, muslimankom sa hidžabom i bezbroj onih
drugih muslimana koji poštuju zakon i koji su pobožni, a koji žive u Evropi ,
SAD-a i muslimanskom svijetu. I mi bismo. Ali izbor ovih likova pokazuju da je
Charlie Hebdo protiv prisustva svih muslimana u Evropi , kao da se može
postaviti takvo ekskluzivističko pravo na evropske kulture i javni prostor.
Čini se da ovaj časopis trni od straha od toga da će postati sasvim normalno da
postoje evropski intelekrualci muslimani, muslimanke sa hidžabom i sposobni
muslimani pekari.
Charlie Hebdo misli da to može reći i
ostati nekažnjen jer militantni sekularizam stvara hegemoniju nad istinom i
predstavlja svoju verziju razloga i racionalnosti kao jedini istinski put do
pravog znanja i vrlina. Dobro, kako je to drugačije od ekskluzivističkih
tvrdnji ISIL-a, al – Kaide, Ku Klux Klana ili neo – nacista? Kako se može
početi od pretpostavke da je jedini način da se razgovara o religiji taj da se
ona napada kao iracionalana , nehumana ili nasilna? Od kada je postavljanje
takve pretpostavke postalo zaštitni znak racionalnog mišljenja?
Ovdje se ne radi o kritičkom razmišljanju
niti o ispravnom razmišljanju već samo o autopercepciji militantnog
sekularizma. Oni demonizuju druge u ime razuma , napretka i slobode . Oni
uvijaju govor mržnje u formu slobode govora kako bi napadali sve i svakoga.
Vide islam kao vjeru koja je i dalje uspravno na nogama te je bespoštedno
napadaju. Kada ne mogu druge okrenuti svojoj vjeri, krive sve ostale
proglašavajući ih iracionalnim i nasilnim.
Zabluda militantnog sekularizma je dodatno
ispoljena činjenicom da je moderno nasilje češće uzrokovano sekularnom ,
nacionalističkom ideologije nego li religijskim idejama. Zapanjujući broj ljudi
u SAD-u svake godine izgubi živote u pucnjavama u školama i tokom nasilja u
porodici i i gotovo nijedna od njih nema veze sa religijom. Mnoge od njih su
rezultat kulture modernog nasilja slave holivudske produkcije , zabavne
industrije i odnedavno društvenih medija .Od početka 20. stoljeća ,
nacionalizam , tribalizam, socijalizam i komunizam, od kojih nijedna nema veze
sa religijom po sebi , dovela je do krvavih ratova koji je odnio živote
desetine miliona ljudi u Evropi , Africi i Aziji . Ove ideologije su narod
predstavljale kao zamjenu za religiju, narod su stavljale na mjesto Boga ,
proletarijat na mjesto vjere i komunističke države na mjesto crkve i monarhije.
Moderno nasilje ne treba religiju kako bi našlo zajedničko i uznemirujuće
mjesto u modernim društvima .
Što se tiče tvrdnje da se rasprava o
islamofobiji koristi kao sredstvo za opstrukciju kritika, sa ovim to nije
slučaj. Svako sa zdravim razumom zna razliku između obrazloženja i građanske
rasprave o islamskoj tradiciji s jedne i rasističkih napada na islam i
muslimane s druge strane. Islam posjeduje časti vrijednu tradiciju kritičke
rasprave kroz generacije naučnika, pravnika, filozofa, teologa, sufija,
naučnika i umjetnika.
Dok su muslimani danas zaboravili dubinu
ove tradicije, činjenica je da Kur'an poziva upotrebu kritičkog mišljenja,
zapažanja i zaključivanja i uspostavlja ravnotežu između razuma, vjere i
vrline. Svakako se može imati racionalna i obzirna rasprava o islamu bez puna
predrasuda .
Anti – muslimanski rasizam , međutim, ide
dalje od logične argumentacije i kriminalizira muslimane na osnovu njihove
vjere i kulture. Baš kao što moramo razgovarati o netrpeljivosti i rasizamu
kako bi se spriječio naredni napad, tako moramo i nastaviti da razgovaramo o
islamofobiji i anti – muslimanskom fanatizamu u cilju zaštite prava
muslimanskih pojedinaca i zajednica koje imaju pravo na osnovna ljudska prava i
građanske slobode kao bilo ko drugi .Rasprava o islamofobiji je važna zbog
prikaza i razotkrivanja fanatika, rasista i fašista koji se kriju pod maskama
slobodoljubivih intelektualaca i naprednjaka. Charlie Hebdo je, bez želje da se
nazove rasističkim, ponovio zla rasizma. Namjerno ili ne, to stvara okruženje
vrlo slično onome koje je bilo u Njemačkoj 1930. Svi znamo do čega je dovela
atmosfera antisemitizma i strah huškanjem.
Fanatizam i nasilje ISIL-a , al – Kaide i
sličnih organizacija moraju biti odstranjeni ne samo u političkom smislu već i
u temeljnom principu. Međutim, to isto mora važiti i za militantni sekularizam
koji nastoji opravdati rasizam i netrpeljivost u ime prosvećenog razuma i slobode.
(The Bosnia Times, AA)
