To što je predsjednik HDZ-a Dragan Čović ponovo odbacio mogućnost brisanja etničkog prefiksa u Ustavu BiH, uputivši jasnu poruku međunarodnoj zajednici da takav korak neće prihvatiti, vrlo je ozbiljan znak da je njegovoj secesionističkoj politici došao kraj.
ČOVIĆ SE POPIŠMANIO
Stavovi predsjednika HDZ-a, objelodanjeni po dolasku Matthewa Palmera u Sarajevo, jasno govore da se nervoza uvukla i u redove najjače hrvatske stranke u BiH. Podsjećamo da je uoči leta za Sarajevo Palmer dao intervju za Glas Amerike, koji je iskoristio da iznese očekivanja Sjedinjenih Američkih Država u smislu reforme Izbornog zakona, a koja su, na prvi pogled, ličila na stavove i principe kojih se već godinama drži Hrvatska demokratska zajednica.
Palmer je tom prilikom kazao da razumije zabrinutost Čovića u smislu želje da Hrvati biraju svoje predstavnike u dejtonske institucije, odnosno u kontekstu principa: jedna zemlja, dva entiteta, tri konstitutivna naroda. Dodao je da je to temelj kompromisa koji je postignut Dejtonskim mirovnim sporazumom, odnosno okvir u kojem SAD vidi budući dogovor.
Međutim, Palmer je isto tako kazao da SAD priželjkuje ograničene promjene Ustava kojima bi se brisali etnički prefiksi u Predsjedništvu BiH i državnom Domu naroda, što je u HDZ-ovom političkom univerzumu ravno srednjovjekovnoj herezi i bogohuljenju. Sve ostalo što je Palmer izrekao palo je u sjenu prijedloga brisanja etničkog prefiksa.
Dvodnevna šutnja Dragana Čovića bila je indikativna. Međutim, predsjednik Hrvatske Zoran Milanović, poznat po uzdržanosti i umjerenosti, prvi je nagovijestio da i nije sve tako sjajno.
“Američki diplomat je rekao kako treba ukinuti etničke prefikse. To neka proba napraviti u Teksasu”, rekao je Milanović.
Ubrzo se javio i Čović rekavši da se etničkim prefiksima pri izboru vlasti u BiH ne treba pregovarati, stavljajući jasno do znanja da ga kompromis ili dogovor uopšte ne interesuju, što je suštinski ponovio ovih dana u Sloveniji.
Palmer nije obrazložio kako bi se u tom slučaju birao Dom naroda BiH, ali je time otvorio brojna pitanja. Dom naroda ima 15 delegata (po 5 Srba, Hrvata i Bošnjaka), u kojem se pet srpskih delegata bira iz Narodne skupštine Republike Srpske, a bošnjački i hrvatski delegati iz etničkih klubova Bošnjaka i Hrvata unutar Doma naroda FBiH. Brisanjem etničkog prefiksa biranje 10 delegata iz Federacije BiH bi vjerovatno više ličilo na rješenje kojim se biraju srpski delegati. Njih biraju svi zastupnici unutar Narodne skupštine bez obzira na etničku pripadnost, pa s tim u vezi, njegovo brisanje za srpski klub ne bi suštinski donijelo ništa novo.
Samo brisanje etničkog prefiksa u Domu naroda ne znači da bi najsnažnija hrvatska stranka u BiH izgubila političku moć koju trenutno uživa, ali bi i sam razgovor o tome otvorio mogućnost za stvarni kompromis, što HDZ-u ne odgovara, jer on samo predlaže različite modele Izbornog zakona kojima dobija potpunu kontrolu političkih procesa u Federaciji BiH.
Palmerovo učestalo pozivanje na kompromis i isticanje da ne mogu svi biti potpuno zadovoljni, jasno govori da rješenje neće biti jednostrano, ako se uopšte dođe do istog. Isto tako stavljanje fokusa na državni, a ne Federalni dom naroda, moglo je zabrinuti Čovića, jer veća politička snaga leži u drugom.
Zanimljivo je da HDZ nije bio zabrinut brisanjem etničkog prefiksa u Predsjedništvu, što je od ranije spominjano, ali je prijedlog njegovog brisanja u Domu naroda izazvao zebnju u redovima HDZ-a BiH. Razlog tome možemo pronaći u činjenici da dosadašnji prijedlozi stranaca (Fileov model) povećavaju šansu, ako već ne garantuju, HDZ-u za mjesto člana Predsjedništva, primjećuje portal Klix.ba.
AGRESIVNI STIL KOMUNIKACIJE
S tim u vezi očito nije problem u brisanju etničkog prefiksa, već u mogućnosti da bi, insistirajući na promjeni Izbornog zakona, Dragan Čović mogao više izgubiti nego dobiti.
Ako se osvrnemo nekoliko godina unazad, od kada je Dragan Čović izgubio izbore od svog protiv kandidata Željka Komšića, Čovićeva politika se svodila na ljutnju i bijes, te lamentiranje nad sudbinom bosanskih Hrvata koji, po njemu, ne mogu birati svoje legitimne predstavnike. Prateći tu temu
njemački list Tageszeitung (TAZ) u najnovijoj je analizi, između ostalog, navodi hrvatski nacionalisti rade na destabilizaciji BiH kao i da se njihov vođa i šef HDZ-a Dragan Čović stalno žali kako su Hrvati u entitetu Federacija BiH potlačeni.
„U stvarnosti su Hrvati privilegirani i imaju u institucijama BiH puno više mjesta nego što im to proporcionalno pripada. Čović traži Izborni zakon u interesu svoje nacionalističke partije HDZ”, piše TAZ, napominjući i da se hrvatski predsjednik Milanović proglasio predsjednikom svih Hrvata, pa time i onih iz Bosne i Hercegovine.
Milanović je politički konvertirao kad je u pitanju politika prema Hrvatima u BiH, te je preuzeo agresivni (verbalni i neverbalni) stil komunikacije, što je naišlo na oduševljenje u Zagrebu, kao i na bijes u Sarajevu. Zaista je njegova verbalna komunikacija više je nego osebujna. On poput mnogih svjetskih populista koristi agresivnu jezičnu komunikaciju koja se često naziva i „mačem s dvije oštrice“. No, naišao je na sebi ravnog pa mu je Komšić vrlo hrabro uzvraćao.
Mnogi bošnjački intelektualci i političari su do sada smatrali da nije dobro da Hrvatima drugi biraju predstavnike, posebno nije dobro ako im to rade Bošnjaci kao većinski narod u BiH, kakav je bio slučaj sa Komšićem. Međutim, kako su se stvari razvijale u okruženju, Komšić postaje sve uvjerljiviji sa svojim državotvornim stavovima. Paradoksalno je da on zloupotrebljavajući „rupe“ u Daytonskom mirovnom sporazumu, zapravo spašava državotvornu politiku, dok oni koji se zaklinju u principe Daytonskog sporazuma, zapravo vode secesionističke politike koje razaraju bosansko-hercegovačko multietničko društvo.
Tek sada je jasno da kad i ne bi postojao „slučaj Komšić“, Hrvati bi ga izmislili kako bi stvarali sebi izliku za nacionalistički separatizam kakav je na djelu u zapadnoj Hercegovini.
(TBT, Tim za analitiku)