Izraelski portal mignews.com (koji objavljuje na ruskom jeziku) objavio je autorski analitički članak Ire Kogan pod naslovom “Lekcije od 11. septembra”.
Evo teksta izraelske analitičarke koji prenosimo u cijelosti:
Dvadeseta godišnjica napada u New Yorku gotovo se poklopila s povlačenjem američkih snaga iz Afganistana. Pad Kabula simbolizirao je kraj dugog i krvavog rata protiv terora, s kojim se Amerika borila s različitim stupnjem uspjeha, ali na kraju nije postigla gotovo ništa. Talibani, poraženi u dva mjeseca, vratili su se na vlast dvadeset godina kasnije uz pljesak cijelog radikalnog muslimanskog svijeta. Tokom godina islamistički kamp je nadopunjen novim pokretom ISIL, koji je ujedinio stotine tisuća boraca i sljedbenika, Al-Qaeda je još uvijek živa, Iran i dalje prijeti svojim susjedima i brzo se približava stvaranju nuklearne bombe, Hezbollah kontrolira gotovo polovicu Libanona, Hamas i Islamski džihad jačaju svoj raketni potencijal. Ukratko, ekstremizam ne samo da nije poražen, nego je čak i u porastu. A u svijetu više ne postoji takva sila koja bi ga bila sposobna i spremna pobijediti.
Poraz Sjedinjenih Država nije u tome što su povukli vojsku iz Afganistana, Sirije i Iraka, predali svoje saveznike i pustili teroriste natrag. Cijela doktrina rata protiv terorizma je poražena. Danas su mnogi ideolozi u inostranstvu praktički službeno priznali to kao pogrešno. Kažu, nije bilo potrebe za promjenom režima i narušavanjem osjetljive ravnoteže u uzburkanom muslimanskom svijetu, trošenjem sredstava na to i žrtvovanjem ljudi. Uopće nije vrijedilo započeti rat ako ga je nemoguće nastaviti u nedogled.
Što se umjesto rata protiv terorizma predlaže? Iznenađujuće – pregovori za mir! U kontekstu Afganistana, smatraju mirovnjaci, bilo je potrebno uključiti talibane u dijalog kada je pokret oslabljen i zainteresiran za suradnju. Često se čuje moderna riječ “uključivost”, odnosno uključivanje ekstremističkih organizacija u upravljanje, rješavanje društvenih i ekonomskih problema određenog teritorija. Teoretičari također tvrde da SAD nisu uložile dovoljno u razvoj onih zemalja koje su oslobodile od islamista.
Sveta jednostavnost! Zar niko ne uči iz iskustva Izraela koji je, mnogo prije moderne inkluzivnosti, pregovarao s Arafatom i vodstvo Palestinske uprave prepustio Abu Mazenu? Prva nam je donijela krvavu Al-Aqsa intifadu, posljedice druge još uvijek otkrivamo. Hamasova vlada u Gazi savršena je ilustracija kako se teroristi brinu o potrebama stanovništva i razvijaju gospodarstvo. Inače, Hamas je na vlast došao na potpuno zapadnjački, demokratski način, no ta je “uključivost” završila pučem i bacanjem političkih suparnika s prozora. A koliko je novca međunarodne zajednice i arapskog svijeta palo u bačvu autonomije i Gaze … Međutim, sam Izrael ne uči na svojim greškama.
Danas naši neprijatelji u Gazi, Teheranu, južnom Libanonu i Jeninu mogu trijumfirati – sve se više zemalja pretvara u službeno uporište radikalizma, a ostatak svijeta sve je manje zabrinut zbog onoga što se u njima događa. Opet smo sami u našoj borbi za postojanje i protiv svjetskog zla.
Dostignućem američke strategije naziva se činjenica da Sjedinjenim Državama više ne prijeti teroristički napad velikih razmjera sličan napadu 11. septembra. Umjesto toga, Amerikanci tako misle – ali prije 2001. godine i oni su se osjećali sigurnima. A koliko se terorističkih napada od tada dogodilo u Evropi i u drugim zemljama – danas se toga radije ne sjećaju. Islamofobija i “bijeli” desničarski ekstremizam sada se smatraju najžurnijim problemima na Zapadu. Jednom riječju, borba protiv terora može se proglasiti gotovom.
Zapravo, novi napad velikih razmjera je pitanje vremena. Zapadni mirovnjaci nikada nisu razumjeli mudrost koju je jedan stari Židov davno formulirao: “Ako neko kaže da vas želi ubiti, vjerujte mu.” Danas ovome možemo dodati: a ako vas do sada nije uspio ubiti, to ne znači da se predomislio i da to neće učiniti sljedeći put.
Izrael se ne može ograditi od terorističkih entiteta zidom koji bi ga zaštitio od projektila i vatrenih kugli. Ne možemo se ukrcati u avione sa cijelom zemljom, odustati i letjeti u inostranstvo. Nismo došli ovdje dovesti stvari u red i obračunati se s našim prijestupnicima – mi živimo ovdje. A naši neprijatelji ne pokušavaju nas natjerati da odemo kući poput talibana u ratu sa Sjedinjenim Državama – oni nas žele uništiti i zauzeti naš dom.
Zato je neprihvatljivo prilaziti situaciji sa zapadnim kriterijima i smatrati da je rat protiv terorizma pogreška i da se moraju tražiti druge metode. Možda u ovom ratu neće biti pobjednika, neće završiti jako dugo i odnijet će mnoge živote, ali, nažalost, nema drugih metoda. Kad nas netko želi ubiti, neće se predomisliti, čak ni ako mu date novac i podijelite moć. Stoga je smrtno opasno za Izrael slijediti Zapad putem smirivanja ubica i sklapanjem sporazuma s radikalima. Ovo nam je izvorno bilo i još uvijek je glavna lekcija 11. septembra.
(TBT)