KULTURA
Tako su dvojica
čobana čuvajući stado koza našla kesu zlata. Bili su braća i jednom od njih je
bilo ime Mehmed… Jedan od njih je odlučio otići na hadž, a drugi Mehmed, nije
mogao ostaviti koze, pa je odlučio sgaraditi ćupriju za dušu neznanog hadžije
koji je izgubio zlato
FOTO: (Faktor)
Nekad je Sarajevo imalo svoje proljeće; uranci po proplancima
obližnjih brda i šetnje uz Miljacku bile su tradicija pomiješana sa ritualima
slavljena proljeća. Obilazila su se i turbeta te činile dove na murad, sreću i
bereket.
O svemu postoje prelijepe legende. Jedna od njih je i legenda o
gradnji Kozije ćuprije do koje su momci i djevojke rado šetali Bembašom uz
Miljacku.
Nekad se to područje zvalo Korija. I na tom mjestu je i bila prva
tekija i mjesto okupljanja derviša. O tome svjedoče veliki nišani koji se i
danas tu nalaze. Otprilike to je područje kuda je vodio stari srednjovjekovni
trgovački put iz Sarajeva prema istoku, najvjerovatnije, prema Novom Pazaru .
Utabanu trgovačku kaldrmu kasnije su hadžije koristile za odlazak na hadž.
Ovo je područje obraslo niskim rastinjem i grmljem što je idealna
ispaša za koze. Tako su dvojica čobana čuvajući stado koza našla kesu zlata.
Bili su braća i jednom od njih je bilo ime Mehmed. Pretpostavljajući da je
zlato ispalo nekom od hadžija dok je prolazio tim putom, braća su razmišljala
kako da mu se oduže a da ostatak bude halal. Vjerovatno se radilo o dervišima
koji su zatražili savjet od šejha. Jedan od njih je odlučio otići na hadž, a
drugi Mehmed, nije mogao ostaviti koze, pa je odlučio sagraditi ćupriju za dušu
neznanog hadžije koji je izgubio zlato.
Zbog ove dvojice čobana, kozara, ova prelijepa ćuprija u imenu nosu
uspomenu na njih.
(The Bosnia Times)
