NAUKA
Danas mnogo toga
znamo o Darvinovim teorijama, a mnogo manje o tome kako je njegov privatni
život – a naročito njegova porodica – doprinjela njegovom radu. Obimna zbirka
njegovih pisama i pomenuta sveska otkrivaju intrigantnu stranu osnivača teorije
evolucije: Darvina kao porodičnog čovJeka
FOTO:
(Wikipedija)
Kada je Vilijam
Erazmus Darvin rođen decembra 1839. godine, njegov otac Čarls počeo je
brižljivo da bilježi zapažanja o svom sinu prvjencu.
Sveska, koja se
čuva u Biblioteci Univerziteta Kembridž, više liči na naučni dokument nego na
zapise oduševljenog roditelja, što potvrđuju i njegove prve bilješke:
“U prvoj sedmici
je zijevao, protezao se kao starac, prije svega gornje ekstremitete, štucao, kihao,
sisao…”
Danas mnogo toga
znamo o Darvinovim teorijama, a mnogo manje o tome kako je njegov privatni
život – a naročito njegova porodica – doprinjela njegovom radu. Obimna zbirka
njegovih pisama i pomenuta sveska otkrivaju intrigantnu stranu osnivača teorije
evolucije: Darvina kao porodičnog čovjeka, ali i to kako je razvoj njegove djece
uticao na njegovo poimanje ljudske evolucije.
Darvinov sin
Vilijam je rođen godinu dana nakon što je naučnik u londonskom zoološkom vrtu
prvi put vidio ženku orangutana Dženi. U to vrijeme, Darvin je već razvijao
ideje o porijeklu čovjeka, ali još nikada nije video nekog od naših bliskih
srodnika, čovjekolikih majmuna, kako bi provjerio svoje teorije. Susret s Dženi
pomogao mu je da učvrsti svoju tezu da čovek i čovjekoliki majmun imaju
zajedničkog pretka.
U pismu svojoj
sestri Suzan, Darvin je napisao: “Čuvar joj je pokazao jabuku, ali nije htio da
joj je da, na šta se ona bacila na leđa, počela da se rita i urla, baš kao i
neposlušno dijete.”
Kada mu se, ubrzo
nakon toga, rodio sin, Darvin je mogao iz prve ruke da vidi kako se razvija
ljudsko biće i analizira veze između ljudi i životinja.
Prva zapažanja o
sinu i orangutanu Dženi bitno su uticala i na njegova djela “Poreklo čovjeka”
(1871) i “Izražavanje emocija kod čovjeka i životinja” (1872).
U bilješkama o
Vilijamu, Darvin je opisao eksperimente u kojima je proizvodio zvuke kojih se djete
plašilo:
“Imitirao sam
zvuk hrkanja blizu njegove glave, pa se uozbiljio, uplašio i, iznenada, briznuo
u plač… Ponovio sam eksperiment.”
U knjizi o
emocijama kasnije je opisivao prve reakcije čovjeka na buku. Hipoteze je
ispitivao na vlastitoj djeci zveckajući kutijom ispred njih. “Moja djeca su se
plašila neočekivanih zvukova i prije nego što bi napunila 14 dana.”
Darvin je,
takođe, analizirao pozitivna osjećanja. Iz njegovih bilješki saznajemo kada se
njegov sin Vilijam prvi put nasmijao. Kada je imao pet nedelja, osmijeh je bio
samo “slučajan pokret”, ali sa šest sedmica se već smejao očima.
“Imajući u
vidu tvoj mentalni sklop, vjerujem da ćeš u meni vidjeti predstavnika
vrste”
FOTO:
(Profimedia)
Majmuni se,
zapisao je Darvin, smiju se na sličan način. “Oči im blistaju i više sjaje”,
navodi on, uz primjedbu da, kada se smiju, orangutani imaju izraz “kakav se
često može vidjeti na licu čoveka”.
Na Darvinovu
veliku sreću, njegova supruga Ema znala je u šta se upušta kada je odlučila da
se uda za njega. “Imajući u vidu tvoj mentalni sklop, verujem da ćeš u meni vidjeti
predstavnika vrste… Razvijat ćeš teorije o meni, a kada budem ljuta ili loše
volje, razmišlja ćeš jedino o tome “šta to dokazuje”, napisala je u pismu
Dravinu januara 1839. godine.
Kasnije će
Darvinova djeca, umesto naučnih subjekata, postati njegovi pomagači. Biblioteka
Univerziteta Kembridž nedavno je otkupila od njegovo dvoje djece Henrijete i
Vilijama 112 pisama, koja svjedoče o tome. “Ne znam da li ti je Eti (Henrijeta)
rekla o mojim zapažanjima o muhi? Usisavala je nektar pjegavog kaćuna (Orchis
maculata)”, napisao je Vilijam u pismu ocu.
FOTO: (AP)
Darvinova ćerka
Henrijeta je obavljala ulogu urednika i pregledala je i “Porijeklo čovjeka”.
“Kada jednom sve
pročitaš, biću ti zahvalan za sve vrijeme koje izdvojiš za primjedbe i stilske
ispravke”, napisao joj je otac dok je bila na odmoru u Evropi.
Iako je cio svoj
život radio, Darvin nikada nije bio plaćen kao naučnik. Radio je zato što je
želio. Osim toga, u njegovoj porodica je očigledno bilo i mnogo zabavnih
trenutaka.
Alison Pern iz
Biblioteke Univerziteta Kembridž piše: “To je porodični život kakav bi svako
poželio. Nauka na sve strane. Darvin je koristio sve što bi mu došlo pod ruku –
od svoje dejce do bilo čega u domaćinstvu i biljaka u bašti.”
Svijet mnogo
duguje Darvinovoj djeci
Gajili su pijetlove,
golubove i zečeve. Na prozoru u njegovoj sobi bile su poredane eksperimentalne
biljke, od kojih su neke bile mesožderke. Darvin im je davao najrazličitju
hranu. “Tvrdo kuhana jaja, komadiće pečenog mesa i maslinovo ulje – možete
tačno da ga zamislite kako krade zalihe iz kuhinje da bi hranio biljke”, kaže
Alison Pern.
Iznenađujuće
veliki broj novih teorija za koje je zaslužan Čarls Darvin možda je lakše
objasniti kada se ima u vidu da je svaki trenutak, pa čak i one najintimnije,
koristio da posmatra svet oko sebe. Iako je svoje ideje počeo da objavljuje pre
150 godina, ispostavilo se da su njegova prva zapažanja bila začuđujuće tačna,
uprkos tome što nije imao na raspolaganju fosilizovane ostatke naših predaka.
Bio je upućen na
naše najbliže žive srodnike, čovjekolike majmune. Njegova rana zapažanja dovela
su do stvaranja nove naučne oblasti: primatologije, koja analizira naše
najbliže srodnike u cilju boljeg razumjevanja ljudske vrste.
Na neki način, na
tome treba da zahvalimo ne samo orangutanu Dženi, već i Darvinovoj djeci.
(The Bosnia
Times,bbc.com)
