FOTO: Petrič, Izetbegović, Latić (Graphic/TBT)
Dvije poslijeratne medijsko-koruptivne afere dobile su svoj sudski epilog. Radi se o aferama nacionalnog bošnjačkog lista „Ljiljan“ i Bošnjake televizije (BRT). Neime, ovih dana je Džemaludin Latić, osnivač spomenutih medija, dobio presudu nakon što je prije jedanaest godina podnio tužbu protiv odmetnutog menadžment BRT.
Treba podsjetiti da su mediji „Ljiljan“ i BRT ugašeni nakon koruptivnih skandala koji su potresali ove medije. Oni su u svakom smislu „čeda“ Džemaludina Latića koji je priskrbio donacije za njihove pokretanje, ali i bio njihov urednik. Pošto je ovaj harizmatični pjesnik bio bliski saradnik Alije Izetbegovića oba medija su vezana za Stranku demokratske akcije (SDA).
SAKRITI MUSLIMANSKU SRAMOTU
Sve se to dešavalo pred budnim okom Alije Izetbegovića kome su kralj Fahd i suveren Katara Emir Et-Thani dali novac za Bošnjačku telviziju, u iznosu od milion dolara, pod uvjetom da je uvakufi u Vakufskoj direkciji Islamske zajednice. Tadašnji menadžemn NIP-a „Ljiljan“ je zloupotrijebio donaciju i nenamjenski utrošio 800.000 KM, kako je ustanovila komisija koju je oformio Izetbegović u sastavu Omer Behmen, Husein Živalj, Hilmo Neimarlija.
Nakon spoznaje o finansijskim malverzacijama Izetbegović je zamolio braću Džeamludina i Nedžada Latića da ovu, kako je rekao, muslimansku sramotu, ne iznose u javnost. Nedžad će zbog svega napustiti „Ljiljan“, dok će Džemaludin ustrajaviti na realizaciji BRT-a. Odlaskom braće Latića iz „Ljiljana“ neminovno je došlo do bankrota firme i gašenja novine. Cjelokupan menadžment je prešao u Islamsku zajednicu, a većina njih danas sačinjavaju glavnu „halku“ savjetnika reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića.
Uporedo se dešava gašenje BRT-a iza kojeg nedjela izravno stoji tadašnji visoki predsatvnik za BiH Volfgang Petrič. Slučaj gašenja BRT bio je presedan jer je to jedini medij koji je zabranjen u BiH od strane međunarodnih instaci koje upravljaju ovom državom. Tako da BRT ima ozbiljnu političku agendu.
Uporedo se odvija pokušaj „gašenja“ SDA pod pritiskom velikog islamofoba Robertsa Barrya, tadašnjeg šefa misije OSCE-a u BiH. Alija Izetbegović se tada povlači iz Predsjeništva BiH, a potom prepušta stranku Sulejmanu Tihiću zbog, kako je sam rekao, bolesti ali i zbog pritiska Barrya. Zato Tihić svoj prvi intervju kao predsjednik SDA daje Senadu Pećaninu sa porukom da se u „SDA može i sa pivom“.
Zbog toga intervjua će Džemaludin Latić, koji je u opozicionim krugovima slovio kao ideolog SDA, napustiti tu stranku.
Kako je nedavno ustvrdio Xavier Bougarel, francuski orijentalista koji slovi kao expert za pitanja političkog islama na Balakanu, smrću Alije Izetbegovića i odlaskom Džemaludina Latića iz SDA, prestala je „islamizacija SDA“, a valjda time i samih Bošnjaka.
Treba napomenuti da je ovakav pritisak međuanrodnih islamofoba izvršen nakon slučaja Pogorelica, kada je otkriven kamp za „teroritičku obuku“ pripadnika policije. Zbog ovog slučaja je Alija Izetbegović doživio infarkt i smijenjen je Bakir Alispahić, tadašnji šef AID-a. Onda je se sva sarajevska sekularna „kuka i motika“ digla protiv eksponenata „islamskog radikalizmna“ i „vođa radikalnog krila SDA“ u što su svrstavali braću Latiće.
Usamljen i politički marginaliziran Džemaludin Latić je odlučio spasiti što se spasiti može od BRT, pa se obratio parlamentarnoj komisiji za provjeru ratnih donacija čiji je tadašnji predsjendik bio Sefer Halilović. Ovaj „zlotvor“, kako ga doživljava većina časnih patriota i komandata Armije BiH, zloupotrijebio je Latićev iskaz dat pred ovom komisijom i ključni dokument o donaciji za BRT, na kojem su bili potpisi Alije Izetbegovića i Džemaludina Latića, dotura svom portalu i objavljuje kao dokaz kako su „braća Latići pokrali donacije u milionskim iznosima“.
Ovim će se hraniti pokoljenja stranačkih botova gibeteći „braću Latiće“ na društvneim mrežama. Uporedo, Džemaludin Latić preko advokata pokreće istragu o finansijskim malverzacijama u BRT te podnosi krivičnu prijavu protiv menadžmenta televizije.
„IVO LOLA RIBAR“
Prošlo je jedanaest godina od kada su sudske instance zaprimile ovu prijavu, da bi u međuvremenu tek nakon 7-8 godina bilo održano jedno sudsko ročište i na kraju donesena polovična presuda u korist Džemaludina Latića. Iako zakašnjela pravda i nije pravda, ova presuda je samo moralna satisfakcija braći Latić. Od nastanka ovih afera nekoliko aktera je umrlo, a preživjeli krivci su se infiltrirali u vrhove SDA i Islamske zajednice odakle kreiraju novu bošnjaku ideologiju.
Osim što su tražili da se utvrdi istina o finansijskim malverzacijama u NIP „Ljiljan“, a potom i u BRT, braća Latić nisu imali ama baš nikave veze sa ovim aferama. Kao što nisu imali ama baša nikakve veze sa slučajem „Pogorelica“, u kojem je Alija izdao i Amerikance i Irance i doveo ih na ivicu sukoba u BiH.
Nakon svega priličnije je usporediti da je Džemaludin Latić, ustvari, „Ivo Lola Ribar“ naše revolucije. Bio je nezvanični ideolog jednog historijskog pokreta kada su Bošnjaci „kao posljednji evropski narod koji postaje nacija“, najčitaniji komentator i najutjecajniji novinar. Kao što je Tito žrtvovao Ivu Lolu Ribara dva dana uoči zasjedanja AVNOJ-a, poslavši ga u jednu bezveznu misiju u Egipat, a OZNA ga likvidirala na Glamočkom polju, zbog toga što je Lolina popularnost u revoluciji počela da „ugrožava“ Titovu, tako su Alijini dinastički nasljednici smatrali da njegov „ideolog“ i „pisac“ ugrožava njegovu idolatriju, i zato je Dž.L. morao biti žrtvovan – pod optužbom da je „vođa islamskog radikalizma. Dinastija je odlučila ugušiti glas braće Latić.
Džemaludin se povukao bojeći se za svoj život (za Alijina života, bio je stavljen na crnu listu u ambasadi jedne zapadne zemlje, ali ga je skinuo tadašnji doajen diplomatskog kora u Sarajevu), a Nedžad je pokrenuo svoj portal, tako da ipak nisu ugasili glas braće Latić. Zatvorski krug, koga je Alija žrtvovao, uvukavši vlastitu zemlju i narod u još veću katastrofu, mora izaći pred javnost i pred historiju, i svjedočiti o dinastiji Izetbegovića. To je njihova i građanska, patriotska i vjerska dužnost.
(TBT, R.I.)
