KULTURA
Pripadnik nove generacije sevdaha Damir Imamović sa svojim sastavom Sevdah Takht uskoro objavljuje novi album ‘Dvojka’ za prestižnu diskografsku kuću Glitterbeat
FOTO: Imamović (Amer Kapetanović)
Pripadnik nove generacije sevdaha Damir Imamović sa svojim sastavom Sevdah Takht uskoro objavljuje novi album ‘Dvojka’ za prestižnu diskografsku kuću Glitterbea
Damir Imamović unuk je legendarnog bosanskohercegovačkog interpretatora sevdalinki Zaima Imamovića i sin Nedžada Imamovića, također interpretatora sevdalinki s kojim je povremeno i nastupao. Nazivaju ga i revolucionarom žanra sevdalinki, kao i izvornim glasom sevdaha današnjice. Veći dio svog života (37) proveo je sa sevdahom. Proučava ga, predaje o njemu, ali ponajprije ga stvara i interpretira. Iza njega su osam diskografskih izdanja, brojne međunarodne saradnje te nemali broj nastupa širom Europe. Sastavom Sevdah Takht, koji je predstavio albumom 2012., okrenuo je novu stranicu u karijeri koja bi za njega i za sevdah mogla značiti ulazak na velika vrata na globalnu scenu. Prošle godine potpisao je ugovor s diskografskom kućom Glitterbeat koja je u proteklih nekoliko godina postala najvažnija world music etiketa u svijetu. Uskoro nakon potpisivanja tog ugovora svirao je na prestižnom world music festivalu WOMEX i ostvario brojne poslovne kontakte. Za nešto više od mjesec dana Sevdah Takht objavit će novi studijski album “Dvojka” koji je nedavno najavljen i prvim singlom “Sarajevo”. U razgovoru za Nacional Imamović je govorio o novom albumu, sevdahu, životu u Sarajevu, aktualnoj društvenopolitičkoj situaciji u BiH i nacionalizmu.
Na pitanje je li sevdah nadnacionalni muzički žanr ili ga jedna od nacija s ovih prostora može predstaviti kao svoju autohtonu glazbu, Imamović je odgovorio:“ To vrijeme nikada nije ni prestalo; vama u Hrvatskoj samo se u jednom momentu tako učinilo, da će snage fašizma i podjela polako jenjavati, a znao sam čak čuti da je “ta Bosna više predosadna s tim nacionalizmom”. Ali vampiri su ponovo tu. Mi u BiH nemamo takvih zabluda, ali nažalost – ni mnogo nade. Inače, mislim da je sam pojam “autohtone muzika” problematičan. Svaka umjetnost vezana je uz svoj kontekst; to je važno i neizbježno. Ipak, muzika može biti nečija svojina jedino preko svog nasilnog uprezanja u ovaj ili onaj identitet. Kada se podvuče crta, umjetnost koja ne komunicira usprkos identitetu, mrtva je i dosadna. Sve to važi i za sevdah o kojemu nismo navikli govoriti kao o umjetnosti. Upravo zbog one vladavine konzervativaca nad našim znanjem o prošlosti. Nasuprot tome, sevdah je ono što ostane kada se prijeđe granica: nesigurnost, tuga, nostalgija, melankolija, zavežljaj, ključ od kuće koje više nema. To je gubljenje tla pod nogama, a identiteti i njihova politička artikulacija ne mogu bez tla, i krvi…
(The Bosnia Times)