REPORTAŽA
Danas je to pust gradić, u kome onaj koji tu slučajno zaluta može vidjeti tek par pustih trgovinskih centara, par kafića u kojima srednjoškolci i podobni za vrijeme i nakon radnog vremena ispijaju kahve…
FOTO: Sanski Most u ranijem periodu (public)
Sanski Most se već 17 godina nalazi u mraku. Nakon procvata koji je krenuo oslobađanjem grada i postavljanjem legendarnog generala Mehmeda Alagića za gradonačelnika, ekonomskog i sveopšteg prosperiteta opštine, kada je u ovom gradiću na Sani živjelo i preko 90,000 stanovnika, započinje nagli krah koji traje i do danas, 2016. godine. SDA čelnici, koji su se u stranku u pravilu učlanjivali nakon 1996. godine boraveći za vrijeme agresije na Republiku BiH na sigurnim teritorijama stranih država, pokreću sramotno svrgavanje sa vlasti generala Alagića.
FOTO: Sanski Most u ranijem periodu (public)
Šta će nam firme, imamo fotelje
U svojim prljavim rabotama nisu prezali ni od čega, pa tako generalu „pakuju“ haašku optužnicu, šaljući ga sa lisicama i čarapom na glavi pred javnost, kaljajući mu obraz i čast. Na čelu ove sramotne afere bio je Asim Kamber, tadašnji pomoćnik gradonačelnika Mehmeda Alagića, a sada delegat u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, na koga su generala Alagića i ranije opominjali da je zarad vlastitog interesa spreman na najgnusnije radnje. Nedugo nakon povratka iz Haaga general Mehmed Alagić umire, ostavljen od svih u gradu koji je oslobodio. Nekolicina onih koja je ostala uz generala proganjena je do danas.
FOTO: Natpis “Zašto Mehmeda” na kući jednog od građana Sanskog Mosta (public)
Preuzimanje vlasti koje je u nekim svojim inačicama nadmašilo čak i ono SDS-osvsko preduzeto 1992. godine pred agresiju je ovim činom završeno i podobni SDA kadrovi i njihovi poltroni, vođeni „vođom“ iz sjene, zaposjedaju fotelje iz kojih će u narednim godinama odlučivati o životu i smrti „običnih“ građana Sanskog Mosta. Ubrzo započinje rušenje kuća, vikendica, zatvaranje poslovnih objekata, slanje inspekcija.. svima onima koji su se ovom i ovakvom načinu života usprotivili i usudili da drugačije misle i promišljaju.
Ekonomski krah Sanskog Mosta bio je neizbježan. Sve što je bilo industrijskog pogona i preduzeća, te mašina koje su ostale netaknute čak i poslije velikosrpske okupacije ovog grada u trajanju od 3,5 godine, lokalne SDA „vođe“ uspjele su opustošiti. Jedina „grana“ koja je rasla bila je lokalna administracija, pa je tako usljed potrebe da se svi poslušnici nagrade za sveopštu vjernost ideji jedinstva u Bošnjaka, otvorena i druga zgrada opštine, nigdje ni manje ni više nego u prostorijama nekadašnjeg preduzeća drvno-prerađivačke industrije. Porodice poltrona su također zaposlene na državnim jaslama, na mjestima profesora i nastavnika, policijskih službenika, socijalnih radnika.. ukratko, na svim onim mjestima gdje su se mogli platiti državnim novcem. Ubrzo je stvoren klan političkih podobnika i zid do vladajućih čelnika ove stranke, a koji su da bi odbranili ono što su oni sitno ušićarili, morali braniti i neprikosnovene lidere koji su im to omogućili.
FOTO: Uništena fabrika Famos (public)
Vodeći se motom „Što će nam preduzeća, kad imamo fotelje“, grad je ubrzo doveden u propast, kako je u opštinskom budžetu ostalo samo toliko da se podmire potrebe lokalnih kabadahija i njihovih poslušnika. Danas je to pust gradić, u kome onaj koji tu slučajno zaluta može vidjeti tek par pustih trgovinskih centara, par kafića u kojima srednjoškolci i podobni za vrijeme i nakon radnog vremena ispijaju kahve, dok najbolje rade cassino i mjenjačnica, gdje dotučeni građani Sanskog Mosta podižu crkavicu koju im pošalje rodbina iz dijaspore, kao nagradu za vjerno čuvanje kuća i prenošenje vijesti iz zavičaja. Od nekadašnjeg prelijepog krajiškog grada, kupanog u suncu i prirodnim ljepotama, proglašavanog i gradom cvijeća, nije ostala niti sjena.
FOTO: Uništena fabrika ŠIP (public)
U nemogućnosti da fizički i psihički istrpe torturu koja je u ovom gradu u 21. stoljeću nad njima provođena, građani Sanskog Mosta su ubrzo započeli seobu ka „toplijim“ krajevima. Oni koji su zarad lokal patriotizma ili činjenice da nemaju rodbine u drugim bh. gradovima ili još bolje inostranstvu morali ostati u Sanskom Mostu, trude se da ne staju na žulj vladajućima i da igraju prema pravilima ove nakaradne igre. Ogromne brojke iseljenog stanovništva polako su počele da uzimaju svoj danak pa su počele da se zatvaraju radna mjesta koja su „legalno i po zakonu“ godinama dodjeljivanja samo na temelju jednog nepisanog pravila u istina objavljenom konkursu, kako se procedura morala ispoštovati: članske karte u zelenoj boji.
Medijski mrak u Sanskom Mostu započeo je protjerivanjem lokalne televizije iz ovog gradića. Nakon što je direktor ove nezavisne medijske kuće počeo da progovara o kriminalnim radnjama SDA, ubrzo mu je poslana inspekcija, objekat u kom je bila smještena televizija je zapečaćen, a televizija je preseljena u sredinu u kojoj je sloboda medija i govora na višem stepenu tolerancije nego u Sanskom Mostu, vjerovali ili ne, u susjedni Prijedor!
Kamberova prćija
Danas Sanski Most živi u potpunom mraku, koristeći metode kontrole i manipulacije razvijene u drugim sličnim totalitarnim režimima. Njeguje se jednoumlje, dok je apsolutna poslušnost conditio sine qua non – uvjet bez kojeg (se) ne biva u ovom gradu.
Jedini izvor informacija jeste lokalni internet portal inmedia, vođen od strane sina Asima Kambera, Mirzeta, finansiran opštinskim novcem, osnovan u sklopu ustanove Kult medija, a koja i s pravom nosi taj naziv štujući kult ličnosti sanskog firera. Na ovom portalu se građanima dobrodušno savjetuje kako bi trebali da misle i da se vladaju ukoliko žele da su u milosti vladajućih, dok se s druge strane gotovo svakodnevno pokazuje kako prolaze neposlušnici, sugerišući da je bolje da uče na primjerima drugih. Štoviše, ovaj internet portal počesto primijeni i krilaticu „vjerujte meni a ne svojim očima“, pa tako poltroni pišu tekstove o stanju u gradu i opštini, opisujući stanje u superlativu, ubjeđujući građane da je sve bajno i krasno i da ono što vide na ulicama grada i nije takvo, nego baš onakvo kakvim ga oni opišu. Tako tekstom koji započinje stihovima regionalne pjevaljke, „autor“ građanima predočava sliku grada kakvu je mora i ima da vidi, i pored svih naglabanja zlih jezika da je grad pust (Ovo je Sanski Most, Grad bez ljudi. Barem kažu da je tako. Navode da je broj iseljenika svakim danom veći, da nema značajnih donacija i da su ljudi očajni, bez osmijeha na licima. Ja im vjerujem. Dok ulazim u novi kružni tok pored Vehaba, zatvaram oči da ne vidim procvjetalo cvijeće. Novi asfalt u Prijedorskoj je previše blag za moje gume i ne sviđa mi se što nema nijedne rupe.. Za daljnje ispiranje zdravog razuma, posjetititi http://www.inmedia.ba/grad-bez-ljudi/ ) Naravno fotografija koja prati ovaj dubokoumni članak na kojoj na glavnom sanskom Trgu nema ljudi je snimljena uz velike napore, kako su građani Sanskog Mosta morali biti tjerani i sklanjani sa ulice kako bi se uhvatio ovako rijedak i inače ovom gradu neviđen primjer pustoši.
FOTO: Sanski Most danas (public)
Portal se koristi i kao platforma za obračun nekoliko lokalnih „blogera“ sa građanima, među kojima se ističu blogovi upravo dotičnog Asima Kambera u kojima se obračunava sa političkim neistomišljenicima u tekstovima nerijetko ispunjenim nacionalističkim i šovinističkim komentarima i govorom mržnje, koji u najmanju ruku ne priliči jednom poslaniku i predstavniku države Bosne i Hercegovine. Naime, nakon februarskih protesta 2014. godine i iskazanog izraza nezadovoljstva građana Sanskog Mosta stanjem u opštini, Kamber je pokrenuo blog u kom je sve one koji su se usudili izaći na proteste mjesecima, zajedno sa članovima njihove porodice, proganjao i blatio pišući neistine na račun njihove ličnosti, ugleda i časti, a brojni učesnici protesta su također i otpušteni sa svojih radnih mjesta. Kamber je išao toliko daleko da je javno pisao čak i o onima kojima je on pomogao da se zaposle ili na nešto steknu, smatrajući ove pojave potpuno normalnim i legalnim ?!, pa je čak pisao i koliko je puta nekome platio ćevape.
Blogeru, Batmanu, se pridružio Superman, ulazeći na blogersku scenu u namještenim tekstovima obračuna sa Kamberom, da bi se potom, zarad dobijanja vlastite pozicije na sanskoj sceni, učlanio u SDA stranku i zaposjeo na mjesto u prostoru otjerane televizije. Riječ je o Amiru Kurbegoviću, koga brojni Sanjani, bez straha – svjesni njegovog podaničkog statusa u ovoj igri, prozivaju za podlost i izdaju.
S druge strane, u opštinskoj administraciji je prema pričama lokalnih građana koji su željeli ostati anonimni, formirana služba za praćenje facebook komentara i pravljenje crne liste – liste za odstrel, onih koji se i putem ove društvene mreže usude progovoriti protiv aktuelne vlasti ili podržati nekolicinu onih koji se još uvijek bore za promjene.
FOTO: Sanski Most danas (public)
Promjene međutim u Sanskom Mostu nisu na vidiku, pa čak niti predstojeći lokalni izbori ne daju Bog zna kakvu nadu u bolje sutra, a zbog dobro poznatih scenarija koji se ponavljaju svake četiri godine u ovoj opštini. S jedne strane, tu su oni koji su spremni na sve, pa čak i na činjenje krivičnih djela kako bi ostali na vlasti (lokalni vijećnik jedne od opozicionih stranaka je na posljednjim izborima dokazao izbornu krađu i istu prijavio Izbornoj komisiji, te nadležnim sudskih organima, međutim oni koji su na taj način došli na pozicije nikada nisu razriješeni); s druge strane, tu je grupa obespravljenih građana koji su svaki put kada su se usudili tražiti promjene, naišli na šikaniranje i progon vladajuće vlasti. Zajedno s njima u bezizlaznoj situaciji nalaze se i oni koji su dugi niz godina članovi SDA stranke i na „platnoj listi“ države, a koji su svjesni pogubnosti i nemoralnosti politike u kojoj su učestvovali i koju su podržavali odlučili da progovore makar i tajno i da iznesu ove navode u javnost, ističući kako znaju da i oni mogu biti naredni protiv kojih će se vladajuća oligarija u pokušaju pranja svojih grijeha okrenuti.
U međuvremenu, apsurd u Sanskom Mostu se nastavlja. Oni koji su rušili i ubili generala Mehmeda Alagića, koji su uništili grad i privredu, posjećuju njegov mezar sa ogromnim buketima cvijeća – kupljenim naravno budžetskim novcem, lažno naričući i kriveći tamo neke kukavice koji ga ubiše, a istovremeno se deklarišući najvećim patriotama grada i države. U tom duhu, ovih dana će se održati i izložba radova na temu ličnosti rahmetli generala, a koliko su ovi Krajišnici otišli daleko u svom cinizmu govori i činjenica da su i na njegovoj smrti našli načina da zarade i osnuju nova radna mjesta za opštinske poltrone, pa tako u gradu koji se slobodno može proglasiti bosanskohercegovačkom zonom sumraka radi i djeluje Organizacioni odbor za obilježavanje godišnjice smrti generala Mehmeda Alagića (?!?!), dok se obilježavanje sjećanja na generala Alagića provodi se u sklopu ustanove Kult Medija!, provocirajući na taj način i porodicu generala Alagića i preostali broj poštenih građana Sanskog Mosta.
Provodeći politiku ispiranja mozga, mladi SDA kadar koji je već odavno uvučen u kriminalne i različite druge nemoralne afere, na različite načine podržava ovakve radnje, koristeći „metodu uvlačenja“ kao najsigurniji put ka uspjehu. Odavno je poznato da su pripadnici te „mladeži“, mnogi djeca časnih i poštenih osnivača SDA stranke koji su za ideju istine i pravde bili spremni dati i dali i vlastiti život, zarad siće koju im je stranka obezbijedila pogazili sva etička i Božija načela. Od sex afere (nakon džume) jednog od SDA poltrona koja je potresala grad pa do mladog efendije protiv kojeg je podignuta optužnica za prijevaru i krađu džamijskih para, spisak djela koji su ovim mladim uzdanicama krajiške političke scene postala sasvim normalnim, podugačak je za ovaj tekst.
Ideje i načela SDA stranke koje su osnivanjem ove političke organizacije najavljivale procvat i napredak bošnjačkog naroda, u ovom krajiškom gradu odavno su pogažene i unakažene u tolikoj mjeri da se i nekolicina onih koji su se za te ideje borili i koji su istupili uvidjevši kriminal i nemoral u stranci, zajedno sa onima koji su pro forme još uvijek tako bojeći se za egzistenciju i strahujući od napada dobro uštimanog miljea, ibrete nad onim što se čini. Građanima Sanskog Mosta ostaje jedino da se nadaju u uplitanje državnog nivoa i međunarodnog faktora u konačno preispitivanje kako i na koji način je vođena vlast u posljednjoj deceniji postojanja ovog grada i postupanje prema odavno podignutim krivičnim prijavama građana.
Kada je Armija Bosne i Hercegovine ušla u grad Sanski Most zatekla je 509 građana nesprske nacionalnosti, izbezumljenih i u strahu za vlastiti život. Pitanje je koliko će ih ostati nakon što postojeći režim završi sa uništavanjem grada, pa nije izlišno čak ni pitanje da li su oni na ova mjesta upravo i postavljeni od strane neprijatelja Bosne i Hercegovine, kako bi u zelenoj janjećoj koži u miru završavali poslove koji su agresoru, prodorom Armije, ostali nedovršeni.
(The Bosnia Times, A.Č.)
