MARKER
U ekskluzivnom
intervjuu za „Dnevni avaz“ slavni muzičar i kompozitor govorio je o „Dugmetu“,
rodnom Sarajevu, ploči „Tri pisma iz Sarajeva“, privatnom životu…
FOTO: Bregović
(Avaz)
Goran Bregović
(66) jedini je muzičar s prostora bivše Jugoslavije koji je ostvario svjetsku
karijeru. Sa svojim Orkestrom za svadbe i sahrane obišao je cijeli svijet,
svira u najprestižnijim koncertnim dvoranama za inozemnu publiku, koja baš i
nema veze s našim prostorima.
Na listi zvijezda
s kojima je Brega sarađivao su Igi Pop (Iggy), Ofra Haza, Cezarija Evora
(Cesaria), „Gipsy Kings“, Skot Volker (Scot Walker), Sezen Aksu (Setzen)…
Bregović je
počasni građanin Buenos Airesa, Atine, Praga, Tirane. Počasni je doktor
Univerziteta u engleskom Šefildu, francuske vlasti odlikovale su ga Ordenom
viteza umjetnosti… Bio je u konkurenciji za nominaciju za prestižnu muzičku
nagradu Gremi…
A prije svega
ovoga bilo je „Bijelo dugme“, s kojim je Brega davnih 70-ih godina prošlog
stoljeća napravio istinsku revoluciju, nakon koje više ništa nije bilo isto na
muzičkoj sceni ovih prostora.
Najveća grupa
bivše Jugoslavije svih vremena prestala je postojati 1989. godine, da bi se
2005. okupila zbog tri velika koncerta u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu.
Nakon toga
Bregović je odbijao svaku mogućnost aktiviranja „Bijelog dugmeta. Uživao je u
svom svjetskom uspjehu, a „Dugme“ mu nije bilo ni na kraj pameti.
Kada su se 2014.
godine pojavile prve vijesti da će Brega s „Dugmetom“ krenuti na turneju da
obilježi 40. rođendan grupe, mnogi su u nevjerici odmahivali glavom. Ali,
vijesti su bile tačne. Od juna 2014. Brega uživa u dvije paralelne karijere – s
„Bijelim dugmetom“, kojeg je publika s ovih prostora i dalje gladna, i
internacionalnoj s Orkestrom za svadbe i sahrane.
Ono što je rekao
da se nikada neće desiti, desilo se. Već drugu godinu on je na turneji s
„Bijelim dugmetom“.
– U jednom
trenutku sam osjetio da malo gubim vezu s našim terenom. A to mi onda nije
dobro. Sve je manje naših ljudi na mojim koncertima. A onda to što ja sada
radim je tako daleko od ukusa naših ljudi i nekako mi je to bilo žao. Ovoga
puta sam ja zvao menadžera da radimo, nije mene niko zvao. I to da radim kako
drugi rade. Ne ono kao što je „Bijelo dugme“ radilo tri velika koncerta, nego
kao naši što rade. Sva ta mjesta gdje sviraju. Prije dva-tri mjeseca sam svirao
u „Konzerthausu“ u Beču, ali tu naši neće da idu”, kaže Bregović.
Sada radi na
ploči „Tri pisma iz Sarajeva“. Očekuje
se najesen ili koncem godine.
– To je
porudžbina, koju u junu izvodim u Parizu u bazilici Saint-Denis, gdje su
sahranjeni francuski kraljevi. To je violinski koncert, koji je pisan u tri
manira – kršćanskom, jevrejskom i muslimanskom. Imam troje violinista –
Turčina, Izraelku i Urugvajca. Pisan je za francuski Simfonijski orkestar. Na
ploči „Tri pisma iz Sarajeva“ će biti tri izvatka iz tog violinskog koncerta od
po pet minuta, i bit će jedna gužva pjesama na kojima će biti muslimana,
Jevreja i kršćana.
Ja ga ne uzimam
kao ime grada, uzimam ga kao metaforu. Sarajevo je metafora za današnje vrijeme
gdje je moguće živjeti u slozi, zagrljen i sutradan biti u krvi do koljena.
Sarajevo je metafora, Sarajevo nije više samo ime grada. Ako misliš o Sarajevu
kao metafori, onda je Sarajevo najbolja adresa odakle bi čovjek mogao poslati ta
pisma.”
Na pitanje
da li bi volio da ga Sarajevo upozna kao
svjetskog muzičara Bregović je odgovrio:
– Nema potrebe.
Znaš kako, treba znati biti Sarajlija. Nije to za svakoga. U Sarajevu, ako se
kur… i ističeš… Sarajevo je mali grad i to ne podnosi. Ko to ne zna, onda
on ide iz Sarajeva. Ne bih volio da budem ništa bolji od drugih, ni drugačiji.
(The Bosnia
Times)
