MARKER
Pisci su knjigom, vjerujem, željeli poručiti i protivnicima
i saveznicima da je svaka istraga protiv njih napad na Aliju Izetbegovića, na
državu, na Islam
FOTO: faksimil (public)
U povodu 1. marta, Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, u
sarajevskoj Vijećnici promovisana je knjiga “Mislilac i državnik Alija
Izetbegović” autora Fikreta Muslimovića i Selme Cikotića.
-Posebno je bitno što su argumentirano i analitički
tretirani najbitniji sadržaji državničkog utjecaja Alije Izetbegovića, posebno
u oblasti odbrane i vanjske politike. Smatramo da će to biti naš doprinos
boljem razumijevanju ukupnih okolnosti u kojima je državnički djelovao
Izetbegović – objasnio je Muslimović.
Kao jedan od motiva za pisanje knjige, autori navode i
postojanje određenog broja spekulacija u vezi s tim šta je govorio i kako je
djelovao Izetbegović.
-Knjiga ja napisana sa namjerom da se predoče činjenice o
Izetbegovićevom razmišljanju i postupanju u nekim važnim temama koje se odnose
na BiH, na njene narode i građane, na neka krucijalna pitanja slobode i
demokratije, te na međunarodni položaj i prirodu uređenja naše zemlje. Karakter
Izetbegovićevog djelovanja u značajnoj mjeri opredjeljuje i karakter borbe za
nezavisnost, odbranu i promociju BiH – rekao je Cikotić.
„No ne bih o knjizi, ni o Izetbegoviću starijem, čak niti o
promotorima“, napisala je Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju.
„Moju pozornost privukli su pisci Fikret Muslimović- Fićo i
Selmo Cikotić. Pitam se zapravo o motivima dvojice bivših oficira JNA, čak
štoviše pripadnika njezine obavještajne elite da baš u ovom trenutku napišu,
ili preciznije da se potpišu pod kompilaciju tekstova, izjava i intervjua
Izetbegovića starijeg. Koja ih je to pragma ili možda nužda odvela u pisce?
Ne bi se moglo reći da su ovi pisci prije referenduma o nezavisnosti
BiH dijelili iste vrijednosti s Alijom Izetbegovićem. Naprotiv. Fikret
Muslimović Fićo, kao visoki oficir KOS-a, „sigurnosne“ službe JNA, bio je
specijaliziran za opserviranje i prevenciju tzv. vjerskog radikalizma, što je
uključivalo i tretiranje samog Izetbegovića. Poznavatelji njegova tadašnjeg
djela pamte ga kao osobito brutalnog isljednika, koji je mnoge političke
zatvorenike uspijevao prisiliti na suradnju i na taj način prije rata
ostvarivao kontrolu KOS-a nad vjerskim zajednicama, osobito nad islamskom
zajednicom kojom se posebno bavio.
Demokratskim promjenama jednako je nesklon bio i mladi
Sandžaklija Selmo Cikotić, svježi diplomant zadarske akademije JNA s
beogradskim specijalističkim tečajem engleskog jezika, armijski dečko koji
obećava i koji je prema službenoj biografiji, u Zadru službovao kao oficir JNA
– do maja 1992. godine.
Fikreta Muslimovića drže najzaslužnijim ili najodgovornijim
za dolazak stranih islamskih boraca tzv. mudžahedina u (središnju) BiH i
posljedičnu islamsku radikalizaciju. Selmo Cikotić se osobito istaknuo ratujući
1993. protiv HVO-a u srednjoj Bosni, osobito na području Bugojna i Uskoplja. Iz
tog je razdoblja zabilježena njegova izjava: „Ustašama nikad nisam vjerovao, zato
sam otvoreno pripremao svoje ljude za rat protiv njih u Bugojnu“.
Samo zahvaljujući političkoj zaštiti Izetbegovićeve SDA i
međunarodnim (čitaj američkim) neprincipijelnim političkim igrama, Cikatiću
(još) nije suđeno za likvidaciju hrvatske političke elite u Bugojnu.
Optužnice protiv Selme Cikotića još uvijek nema, ali je zato
dan poslije promocije postao savjetnik člana Predsjedništva Bakira
Izetbegovića. To se u ovom trenutku čini kao javna poruka političke zaštite.
Ali opet, zašto knjiga?
Nakon napuštanja JNA, Selmo Cikotić je najprije vojno, a
potom i politički napredovao baš kao po onom modelu infiltracije KOS-ovih
agenata i suradnika, koji je u svome već legendarnom svjedočenju na suđenju
Miloševiću u Haagu 2002. objasnio jedan od KOS-ovih prebjega na zapadnu stranu,
major Mustafa Čandić. Ukratko: nakon raspada države cilj te vojne obavještajne
mreže, koja je bila elitna i superiorna svim republičkim „udbama“, bio je
postići samoodrživost, infiltrirajući svoje suradnike u politički, medijski, financijski
i obavještajni vrh novih država.
Na to su se svjedočenje pozivali suci i tužitelji na mnogim
suđenjima u Haagu, kada su htjeli pokazati današnji utjecaj suradnika bivših
jugoslavenskih obavještajnih struktura u Hrvatskoj i drugim državama bivše
Jugoslavije. Jedino se u Hrvatskoj taj model rijetko, gotovo nikako ne
spominje, već se pitanje utjecaja bivših KOS-ovih struktura toliko banalizira u
javnom prostoru kao da je riječ o nekoj staroj egzotičnoj družbi, a ne
potencijalnoj sigurnosnoj ugrozi i djelatnosti stranih službi protiv države.
No u BiH se, uz pojačan angažman američkih službi,
posljednjih mjeseci čini se, nešto novo događa.
A to se može povezati s osviještenom spoznajom da se kroz te
stare samoodržive mreže potekle iz bivšeg KOS-a širi utjecaj Putinove Rusije, a
kroz drugu granu iste mreže uvozi islamski radikalizam.
Zato bi logična meta sljedećih istraga mogli biti pisci s
početka teksta – Muslimović i Cikotić kao put prema moćnom političkom
pokrovitelju. Ne zbog bivšeg članstva dakako, nego zbog sumnjivih poslova, neki
možda i zbog ratnih zločina na koje se dosad žmirilo. Pisci su knjigom,
vjerujem, željeli poručiti i protivnicima i saveznicima da je svaka istraga
protiv njih napad na Aliju Izetbegovića, na državu, na Islam.“
(The Bosnia Times)
