REVIJAL
Harizmatični vođa
selefijske zajednice, Sirijac koji je u Bosni 90-ih ratovao u jedinici El mudžahid,
pušten je iz pritvora u Sarajevu nakon sedam i pol godina. Optužnica nikad nije
podignuta. Dok priprema tužbu protiv BiH Europskom sudu za ljudska prava, iz
Vlade panično upozoravaju: On je potencijalna prijetnja nacionalnoj sigurnosti.
Ne želimo ga u Bosni
FOTO: Porodica
Abu Hamze ( Privatni arhiv)
Harizmatični vođa
selefijske zajednice, Sirijac koji je u Bosni 90-ih ratovao u jedinici El
mudžahid, pušten je iz pritvora u Sarajevu nakon sedam i pol godina. Optužnica
nikad nije podignuta. Dok priprema tužbu protiv BiH Europskom sudu za ljudska
prava, iz Vlade panično upozoravaju: On je potencijalna prijetnja nacionalnoj
sigurnosti. Ne želimo ga u Bosni
Bosna i
Hercegovina je na slučaju mog oca, Imada al Husina, pokazala da je nesposobna.
Vlasti su njegovim pritvaranjem htjele pokazati EU da se bore protiv
‘terorizma’, a onda su ga oslobodile upravo na zahtjev EU – kaže u ekskluzivnom
razgovoru za Globus Nudžejma Softić, kći Imada al Husina, poznatijeg kao Abu
Hamza, koji je prošle sedmice, nakon sedam i pol godina, pušten iz
Imigracijskog centra BiH u kojem je bio u nekoj vrsti pritvora. Sedam i pol
godina trajali su pokušaji vlasti BiH da Imada al Husina, porijeklom iz Sirije,
deportiraju iz BiH. Razlog za to je odluka vlasti u Sarajevu da ga proglasi
prijetnjom po nacionalnu sigurnost. Nudžejma Softić, njezin otac, ali ni bilo
tko drugi, nikad nisu saznali zbog čega je konkretno Imad al Husin bio
proglašen prijetnjom po nacionalnu sigurnost.
“Razlog
pritvaranja je, citiram sadašnjeg ministra sigurnosti, to što je Abu Hamza
‘prijetnja nacionalnoj sigurnosti, čime je proglašen na osnovi tajnih dokaza’.
Tim tajnim dokazima nismo imali pristupa niti mi niti naši advokati niti bilo ko.
Jednom prilikom novinar Al Jazeere insistirao je na odgovoru na to pitanje kod
sadašnjeg ministra sigurnosti Mektića, koji je tada rekao, citiram, da ‘neko ne
mora biti prijetnja da bi ga zatvorili, može biti potencijalna prijetnja’.
Njegova sam kći, ali sam mnogo puta ponovila – ako je moj otac kriv za bilo šta,
neka ga optuže i neka mu za to sude. Neki ratni zločinci bili su u pritvoru
manje od sedam godina, a on je na osnovi ničega odležao sedam i pol. S obzirom
na okolnosti, mi smo sigurni, a sve više i javnost, da oni zapravo nemaju ništa
protiv njega, jer da su imali, prvo bi njima u interesu bilo da to iznesu i da
ga se riješe. Smetao im je zbog izgleda, zbog brade, zbog toga što su htjeli u
Europsku uniju preko njegovih leđa – da pokažu da se bore protiv ‘terorizma’ –
i na kraju im je ta ista Europska unija uslovila usvajanjem zakona koji ga je
oslobodio Imigracijskog centra. Ova država je kroz slučaj Imada al Husina
pokazala da je nesposobna”, kaže Nudžejma Softić, pojašnjavajući da izlazak iz
pritvora njezina oca ustvari ne predstavlja volju vlasti u BiH, nego je
posljedica usklađivanja zakonodavstva BiH s pravnom stečevinom EU. BiH je,
naime, u procesu pridruživanja EU te je nedavno uputila zahtjev za članstvo pa
je usklađivanje domaćeg zakonodavstva s europskim standardima dio tog procesa.
Jedan od zakona koji su morali biti promijenjeni je i onaj koji se odnosi na
imigracijski pritvor.
Za razumijevanje
cijelog konteksta priče nužno se vratiti desetak godina u prošlost. Imad al
Husin bio je jedan od nekoliko desetaka naturaliziranih državljana BiH koji su
porijeklom iz arapskih zemalja. Svi oni su u BiH uglavnom došli tokom rata.
Radilo se o nekoliko stotina osoba porijeklom iz gotovo svih arapskih država.
Dolaskom u BiH uglavnom su se smjestili u srednjoj Bosni, odnosno u selima u
okolici Maglaja, Travnika… Po dolasku u BiH skoro svi su postali pripadnici
jedinice koja je nosila naziv El mudžahid. Ta je jedinica djelovala u sastavu
Trećeg korpusa Armije RBiH. No, iako je formalno bila u sistemu Armije RBiH,
bila je u znatnoj mjeri samostalna u odlučivanju i učestvovanju u borbama. Imad
al Husin bio je pripadnik te jedinice, u kojoj se bavio logističkim poslovima.
Dio pripadnika El mudžahida odmah po završetku rata napustio je BiH i otišao ratovati u neke
druge države. Većina ih je tokom boravka dobila državljanstvo BiH, a dio je
njih, poput Abu Hamze, i ostao u BiH. Nekoliko godina nakon rata iste te
vlasti, istini za volju pod izuzetno snažnim pritiskom međunarodne zajednice,
pokrenule su proces revizije državljanstava dodijeljenih nakon aprila 1992.
godine. Taj proces revizije vodila je posebna komisija na čelu s Vjekoslavom
Vukovićem, pomoćnikom ministra sigurnosti BiH. Komisija je utvrdila niz
nezakonitosti prilikom dodjele državljanstva BiH, a osobe koje su na takav
način stekle pravo boravka u BiH bile su protjerane. U nekoliko slučajeva kao razlog
za protjerivanje bilo je navedeno da se radi o osobi koja je prijetnja
nacionalnoj sigurnosti. Ova formulacija bazirana je na procjenama
Obavještajno-sigurnosne agencije BiH. Javnost, ali ni osobe na koje se
odnosilo, nikad nisu dobile više detalja o tome za što ih se konkretno
sumnjiči.
Aktuelni ministar
sigurnosti BiH Dragan Mektić bio je godinama direktor Službe za poslove sa
strancima. Mektić je potpisnik odluke o određivanju pritvora za Imada al
Husina. Mektić u ime države, s jedne strane, i advokati Imada al Husina prije
desetak godina počeli su svojevrsnu pravnu bitku za deportaciju odnosno ostanak
u BiH. Vlasti BiH Al Husinu su oduzele državljanstvo, matični broj, pravo
boravka i smjestile ga u centar za deportacije. Centar je u biti moderna
pritvorska jedinica smještena u predgrađu Sarajeva.
Od tog trenutka
za vlasti BiH počinje borba za deportaciju. Uputili su zahtjev u ukupno 39
država i niti jedna nije htjela primiti Al Husina. Prvo je trebao biti izručen
u Siriju, zemlju u kojoj je rođen, ali je to odlukom Europskog suda u
Strasbourgu zabranjeno jer je u toj zemlji već buktio rat, ali i zato što je
Sirija imala smrtnu kaznu. U razgovoru za Globus koji je Abu Hamza dao u
vrijeme kada je trebao biti deportiran, istaknuo je da želi biti izručen u
zemlju rođenja iako svjestan da ga tamo čeka zatvor i suđenje zbog učestvovanja
u ratu na strani Armije RBiH.
“Nadam se da će
me deportirati u Siriju. To je zemlja u kojoj sam rođen i tamo se želim
vratiti. U Siriji me čeka optužnica i vjerojatno zatvor. U očima sirijskih
organa vlasti izgledam kao terorist, neka vrsta Osame Bin Ladena, i siguran sam
da me čeka optužnica za učestvovanje u oružanim snagama druge države i za
organizaciju militarnih jedinica. U Siriji kao što je poznato mogu biti osuđen
i na smrtnu kaznu”, kazao je prije gotovo osam godina Abu Hamza za Globus te
pojasnio razloge zbog kojih je tada želio deportaciju u Siriju.
“Želim da me
deportiraju u Siriju da bih mogao tužiti BiH pred Međunarodnim sudom za ljudska
prava u Strasbourgu. Tvrdim i dokazat ću da sam državljanstvo BiH dobio na
potpuno zakonit način te da mi je nezakonito oduzeto. Vlasti BiH tužit ću i jer
me isporučuju zemlji u kojoj je na snazi smrtna kazna što je suprotno nizu
međunarodnih konvencija, i što me odvajaju od moje porodice”, rekao je Al
Husin.
Danas, osam
godina nakon tog razgovora i nekoliko dana nakon izlaska iz pritvora, Al Husin
i njegova porodica ponavljaju da od tužbe protiv BiH neće odustati. Naprotiv,
priprema te tužbe bit će jedan od njihovih prvih poteza. Potvrdila je to
Nudžejma Softić u razgovoru za Globus, ali i sam Imad al Husin u kratkoj izjavi
za medije koju je dao po izlasku iz pritvora.
“Tražit ću
odgovornost države, ali ne zbog neke odštete, već satisfakcije da istina izađe
na vidjelo. Neko je kriv što sam sve ove godine bio pritvoren”, kazao je Abu
Hamza.
Izlazak iz
pritvora Imigracijskog centra BiH za Imada al Husina i dalje ne znači apsolutnu
slobodu. Vlasti su mu odredile neku vrstu kućnog pritvora. Al Husin odnosno Abu
Hamza prema toj odluci ne smije napuštati Sarajevo i mora se, tri puta sedmično,
javljati u policijsku stanicu koja je najbliža mjestu njegova stanovanja. Aktuelni
direktor Službe za poslove sa strancima BiH Slobodan Ujić, ističe da su se u
ovom slučaju stekli uslovi za blaži oblik nadzora nad tom osobom, što
podrazumijeva ograničenje kretanja na područje Kantona Sarajevo, izuzev općine
Trnovo, te obavezu javljanja tri puta sedmićno u Policijsku upravu Ilidža,
Službu za poslove sa strancima, odnosno njenom nadležnom terenskom centru u
Sarajevu. Usto, predviđen je i inspekcijski nadzor koji je u nadležnosti Službe
za poslove sa strancima BiH. Odgovarajući na novinarski upit – na temelju čega
se Imad al Husin smatra prijetnjom, ako za oko sedam i pol godina, koliko je boravio
u Imigracijskom centru, protiv njega nije podignuta optužnica, Ujić je, uz
opasku da to ne može komentirati, kazao da je svako rješenje Službe za poslove
sa strancima potvrđeno u nadležnom sudu. Dodao je da su u kontekst konkretnog
slučaja uključene i procjene drugih relevantnih sigurnosnih agencija, “jer Imad
al Husin i dalje predstavlja potencijalnu prijetnju po nacionalnu sigurnost
BiH”.Imad al Husin
živio je u Hrvatskoj od sredine 80-ih godina do početka rata u BiH. U Hrvatsku
odnosno Rijeku došao je iz Beograda. U tadašnju Jugoslaviju pak došao je kako
bi studirao medicinu. U ranijem razgovoru za Globus pojasnio je da je
Jugoslavija imala izvrsne odnose sa svim arapskim zemljama te da je dio tih
odnosa bila i razmjena studenata.
Imad al Husin u Beogradu
je upisao Medicinski fakultet 1983. godine, a ubrzo se prebacio na Medicinski
fakultet u Rijeci. Uradio je to, kaže, jer su život i studiranje u Rijeci bili
mnogo jeftiniji nego u Beogradu. U Rijeci je ostao do 1992. godine, a kada je
počeo rat u BiH, dodao je, smatrao je kako je ispravno bilo doći u BiH i
pokušati pomoći, kako kaže, braći muslimanima.
Upravo je
činjenica da je godinama živio u Rijeci prije nekog vremena bila spominjana kao
osnova za njegovo izručenje u Hrvatsku. No, sam Al Husin odbacio je takvu
mogućnost, te obrazložio i zašto misli da to nije moguće:
“Zato što me
Hrvatska vjerovatno ne želi primiti”, rekao je. “U BiH sam državni neprijatelj
broj jedan. Državljanstvo mi je oduzeto uz obrazloženje da sam prijetnja
nacionalnoj sigurnosti. Zašto bi Hrvatska primila jednog takvog čovjeka bez
obzira što znam da su svi ti navodi potpuno neutemeljeni? Također, Hrvatska ima
vrlo dobre odnose sa Sirijom. Te dvije zemlje vežu i čvrste privredne veze.
Hrvatska sigurno neće kvariti svoje odnose sa Sirijom zbog mene. Sirija me s
druge strane želi ispitati, provjeriti sve te navode. Uza sve to, veoma važna
je i činjenica da ću u Siriji biti uz svoj narod, a u Hrvatskoj bih živio s
ljudima koje ne poznajem”, kazao je Imad al Husin.
Hrvatske vlasti
nikad nisu ni razmatrale mogućnost da prime Al Husina, a vlasti BiH odbile su
otkriti je li Hrvatska jedna od 39 zemalja kojima su uputile molbu da ga prime.
U svakom slučaju, Abu Hamza ostaje u BiH. Godinama već živi u Sarajevu, a kad
je iz Rijeke bio došao u BiH, živio je u Maglaju. Ubrzo po okončanju rata u
selu Bočinja nedaleko od Maglaja formirana je tzv. selefijska zajednica. Imad
al Husin bio je neformalni lider te zajednice, a u tom selu kuće su kupili
pripadnici jedinice Armije R BiH El mudžahid. Stanovnici toga sela svih ovih
godina tvrde da su u potpunosti poštovali zakone te pokušali organizirati male
biznise. Unatoč tim tvrdnjama, selo Bočinja postalo je medijima izuzetno
zanimljivo, ali i mjesto koje su pod nadzor stavile domaće i inozemne
obavještajne službe.
Abu Hamza u tim
je godinama bio pravi mit. A mit je sam razbio. Počeo se pojavljivati u
medijima, govoriti o svojim idejama. Ubrzo je ta zajednica bila rasformirana.
Abu Hamzina kći
Nudžejma Softić priča da je život u Bočinji za nju i njezinu braću i sestre bio
gotovo pa idiličan: “Naš život je godinama u fokusu javnosti, što se u ovom
slučaju pokazalo pozitivnim, jer zbog pritiska javnosti naš otac nije mogao
biti deportiran kao neki drugi stranci koji su imali državljanstvo BiH, kojima
su to uradili da se za to doslovno nije ni znalo do same deportacije. Živjeli
smo u Bočinji i tamo smo tada, prvih godina poslije rata, proveli najsretnije
godine djetinjstva. Kad su se okolnosti izmijenile, preselili smo se u
Sarajevo, i to je bilo u periodu kad je sestra krenula na fakultet.”
FOTO: Porodica Abu Hamze ( Privatni arhiv)
percipiran je kao osoba povezana s terorizmom odnosno Al Kaidom
Interes javnosti
za Abu Hamzu nije prestajao ni svih ovih godina koje je proveo u pritvoru.
Nevladina organizacija koja okuplja pravnike i advokate “Vaša prava” godinama
mu pomaže u pravnoj borbi s državom. Interesantno je da Abu Hamzu zastupa
organizacija koja, također, pravnim sredstvima ruši princip “dvije škole pod
jednim krovom” a koje egzistiraju u nekoliko gradova Hercegovine i Srednje
Bosne. Sudovi su ove škole proglasili klasičnim primjerom segregacije. Isti su
odvjetnici pripremili i tužbe Imada al Husina protiv države BiH pred Europskim
sudom za ljudska prava.
Istovremeno s
pravnom borbom trajao je i javni angažman njegovih prijatelja i simpatizera. U
jednom od otvorenih pisama upućenih tadašnjem predsjedavajućem Predsjedništva
BiH Harisu Silajdžiću, slučaj Imada al Husina opisan je ovako:“Imad al Husin je
u Jugoslaviju došao 1983. god. kako bi studirao medicinske nauke, a godine
1992. ušao je u našu zemlju i postao dobrovoljac naše armije. Oženio se
udovicom šehida Hamida Softića, imama, učenika Gazi Husrev-begove medrese, koga
su agresorske velikosrpske snage svirepo ubile u Omarskoj. Uz troje Hamidove
djece, koje je preuzeo i koje je sve ovo vrijeme prije hapšenja pazio kao da su
njegova rođena, s istom ženom je stekao još troje djece. Državljanstvo naše
zemlje dobio je 1994. god., a 2001. Federacija Bosne i Hercegovine mu ga prvi
put oduzima kada je zatražio novi pasoš. Godine 2006. Vrhovni sud Federacije
Bosne i Hercegovine uvažava Abu Hamzinu žalbu i potvrđuje njegove navode o
stečenom državljanstvu, a 2007. god. država Bosna i Hercegovina mu po drugi put
oduzima državljanstvo bez prava na žalbu. Uhapšen je 6. 10. 2008. god. i na
prijevaru, bez prisustva advokata, stavljen u Imigracioni centar u Lukavici, a
na osnovu Rješenja Službe za poslove sa strancima. Ustavni sud je krajem marta
ove godine usvojio njegovu apelaciju i sada je njegov predmet ponovo vraćen na
preispitivanje kod Državnog suda.”
Svih ovih godina
Abu Hamza je u dijelu javnosti i od strane vlasti percipiran kao osoba povezana
s terorizmom odnosno radikalnim pokretima povezanima s Al Kaidom. Nakon
zajednice u Bočinji u BiH se pojavilo još nekoliko sličnih mjesta, poput onog u
Gornjoj Maoči. Sigurnosne agencije proteklih godina vrlo intenzivno provode
racije u tim mjestima, a velik broj osoba povezanih s radikalnim pokretima je
uhapšen. Neki su i osuđeni zbog učestvovanja u ratu u Siriji i Iraku. Sam Imad
al Husin u novinskim istupima pojašnjavao je da je džihad, sveti rat, u BiH za
njega odavno završen.
“Ja danas više ne
ratujem, ali zato braću u Iraku, Afganistanu i Palestini pomažem propagandnim
materijalom. Za mene je džihad u Bosni završen, ali to ne znači da je završen u
drugim dijelovima svijeta. Istina, ja sada sjedim u kući, ali i dalje se
osjećam kao lovac, koji i kad sjedi kući, uvijek gori istom strasti i žarom
prema lovu. U mom srcu vrije nostalgija za džihadom na Alahovu putu”, priznaje
Abu Hamza u jednom od intervjua.
Imad al Husin,
poznato je, porijeklom je iz Sirije. Prema nekim navodima njegova porodica je
vrlo ugledna u toj zemlji, a neki od njegovih rođaka vrlo su visoko
pozicionirani u državnoj hijerarhiji te zemlje. Rat u Siriji odrazio se i na
njegovu porodicu.
“U kontaktu smo s
porodicom svog oca u Siriji. Neki od njih su izbjegli u Tursku, neki su u
Damasku, neki na okupiranim teritorijima. Snalaze se kako moraju, kao što smo i
mi tokom rata. Nije jednostavno, ali jednom će i tome doći kraj”, pojasnila je
Nudžejma Softić.
(The Bosnia
Times, Globus)
