Tobore Ovuorie je bila ukočena od straha. Na njezinoj odjeći je bila krv, a pored nje su ležala dva ljudska tijela bez glave. Mračnim kampom odzvanjali su vrisci. Mlade žene oko nje pobjegle su u noć. Na kraju se onesvijestila.
Kada se sjeti te noći, Ovuorie ponovo počinje plakati i drhtati. I danas, sedam godina kasnije. Tada joj je bilo 33 godine i kao novinarka je mjesecima tajno istraživala trgovinu ljudima i prisilnu prostituciju u Nigeriji. Svojim izvještavanjem razotkrila je mračne makinacije kriminalnih bandi, umiješanih u prostituciju, trgovinu ljudima i organima.
„Lično sve proživjeti”
Nekoliko sedmica prije početka istraživanja, urednica je zamolila Ovuorie da izvještava o trgovini ženama u Nigeriji i razgovora sa žrtvama. Ovuorie se smije kada se sjeti tog razgovora: „Pa sigurno im ne piše na čelu: ‘Hej! Uskoro ću biti oteta“, kaže za DW.
Za ovu novinarku je bilo jasno: „Moramo sami proći kroz to. U suprotnom će priča biti prazna.“ Glasno pljesne rukama kod svake riječi, kako bi ih dodatno naglasila. U njenom radu nema mjesta za kompromise.
Njena hrabrost zadivljuje mnoge – i Deutsche Welle koji joj ove godine dodjeljuje Nagradu za slobodu govora.
„Ako netko sebe dovede u takvu opasnost da bi otkrio istinu, onda je to vrijedno svakog poštovanja”, kaže intendant DW-a Peter Limburg. „Važno je da ojačamo dobitnicu nagrade, ali i novinarstvo u Africi.”
Oteta iz Nigerije
Prema ocjeni Međunarodne organizacije za migracije (IOM) 80 posto svih djevojaka i žena koje su iz Nigerije stigle u Europu su potencijalne žrtve trgovine ljudima i prisilne prostitucije. Jedna od njih bila je najbolja Ovuoriena prijateljica. Umrla je od HIV-a nakon što je bila prokrijumčarena u Italiju.
Ovuorie se u istraživanju bavila sudbinom te prijateljice, kao i mnogih drugih žena. Bavila se osobnim pričama hiljade žrtava koje svake godine iz Nigerije budu otpremljene u Italiju.
Uz pomoć svojih kolegica i kolega iz nigerijskog lista Premium Times na sedam mjeseci je ušla u taj opasni svijet: promijenila je identitet, odjeću, frizuru, šminku, pa čak i način govora. Predstavljala se kao prostitutka i dospjela je u ruke jednog svodnika.
Istraživanje u tom mračnom svijetu ostavilo je tragove na njenom tijelu. Odrezali su joj kosu, pretukli ju, zlostavljali, prebačena je u bolnicu i jedva je izbjegla smrt.
Nakon nekoliko mjeseci svodnik je odlučio da će ju prodati u Italiju. S grupom mladih žena autobusom je prebačena u susjednu državu Benin. Na putu je vidjela kako su dvjema od tih žena odrubljene glave. Njihovi organi su bili za prodaju na crnom tržištu. U Beninu je uz pomoć jedne kolegice uspjela pobjeći.
Protiv svih predrasuda
Još kao dijete u nigerijskoj metropoli Lagos Tobore Ovuorie je željela postati novinarka – i prije nego što je krenula u školu. Svaki tjedan je nigerijskim listovima slala svoje, rukom ispisane, priče i pjesme. Nije se obazirala na to što ih redakcije nisu objavljivale, nastavljala je i dalje slati svoje tekstove.
Kada je bila u srednjoj školi, majka jedne njene prijateljice iz razreda bila je optužena da je urocima kao vještica ubila svog muža. Tobore je protiv toga protestvovala – bezuspješno. „Svi su mi uvijek iznova govorili: ‘Ti si djevojčica, moraš biti mirna, previše pričaš.’ Bila sam bijesna. Nisam se htjela prilagoditi”, kaže u intervjuu za DW.
Zatvorila se u svoju sobu i zapisivala svaki detalj svog života. Kada je otac jednoga dana u ladici pronašao te bilješke, ohrabrio ju je da se pisanjem bori protiv nepravde. Ovuorie je to i učinila. “Odlučila sam to raditi do kraja svog života: snagom riječi borim se za one čiji se glas ne čuje.”
Ali najprije se kao mlada novinarka morala suočiti s predrasudama koje vladaju prema ženama u nigerijskom medijskom svijetu. “Teme kojima su se žene bavile bile su porodica, moda i zabava. Važnije teme su bile namijenjene muškarcima.”
Borba se nastavlja
Mnoge rane zadobivene tokom istraživanja o nigerijskoj seks-mafiji do danas nisu u potpunosti izliječene. Ovuorie se bori s depresijama i PTSP-om. Njen kolega, novinar iz Gane Anas Aremejav Anas, divi joj se što i pored svega ne odustaje.
„U jednom trenutku njene karijere smo pomislili da bi to mogao biti kraj njenog rada. Ali onda se ponovo vratila. Nepravda koju vidi u društvu joj ne dozvoljava da stane. Bori se za to da slabije skupine, žene i djeca, osjete pravdu”, kaže za DW.
I nakon istraživanja o prisilnoj prostituciji Tobore Ovuorie se bavi teškim temama: izvještavala je o žrtvama trgovine ljudima u Libiji i o stigmatizaciji nigerijske djece koja su HIV pozitivna. Trenutno istražuje i jesu li zaposlenici u veleposlanstvima uključeni u trgovinu ljudima.
Na pitanje kaje li se što je svoj život dovela u opasnost zbog istraživačkog novinarstva, bez razmišljanja odgovara: „Apsolutno ne. To je natjeralo ljude da ponovo razmisle. Mogu mirno spavati. Za mene je to smislen život.”
(TBT, DW)
