Kada je 13. januara 2001. godina fomirana koalicija Demokratska alijansa, koju je sačinjavalo deset političkih stranaka, željeli su ubrzati provedbu reformi koje je podržavala međunarodna zajednica. Koaliciju je predvodio Zlatko Lagumdžija kao lider SDP-a, tada najjače stranke, a podržavali su ga Haris Silajdžić, Krešimir Zubak, Sefer Halilović, Rasim Kadić itd. Zanimljivo je da od tih deset stranaka danas egzistira samo SDP, ali bez Lagumdžije, dok su sve ostale stranke ugašene ili egzistiraju „pro forme“ samo „na papiru“ i nemaju nikakav politički značaj, a njihovi lideri nikakvu važnost niti politički utjecaj.
Ova koalicija je završila kao zloglasna „alijansa za potjere“ kako je pežorativno nazvana zbog desetina montiranih afera čiji su pakeri bili osobno Zlatko Lagumdžija i Munir Alibabić Munja, tadašnji direktor FOS-a. Oni su se pokuašli obračunati i osvetiti svojim političkim protivnicima i rivalima. Dvadeset godina kasnije potpuno je izlišno, čak i medijski nezanimljivo baviti tim aferama. Nakon što je Lagumdžija pristao uz skute Bakira Izetbegovića ovaj mu je zaboravio i oprostio veliki ezijet koji je Lagumdžija činio njegovom tada dobro bolesnom ocu Aliji. Primjerice, Lagumdžija je Aliji oduzeo diplomatski pasoš koji mu je još trebao samo da bi putovao na liječenje u Saudijsku Arabiju.
E, na tu i takvu Lagumdžijinu „alijansu za potjere“ veoma podsjeća koalicija koju su 13.12.2019. formirali Željko Komšić, Bakir Izetbegović i Fahrudin Radončić. Kako se kalendarski desio dan potpisivanja koalicije petak, po tome je ona pežorativno i prozvana koalicijom „petak 13“.
Koalicija se nije dugo održala, prije svega zbog raskola unutar SDA, a potom i distanciranjem Fahrudina Radončića od iste. Iako krnja kolaicija „petak 13.“ egzistira kao opozicija (SDA i DF) u Kantonu Sarajevo.
To sa čime se SDA, pa i DF, bore protiv Trojke (SDP, NiP, NS) i ko sve nastupa u ime ove krnje koalicije pred skupštinskim auditorijem, najveće je političko ruglo koje se moglo vidjeti u poratnom Sarajevu.
Perjanica SDA-ovog kluba u kantonalnoj skupštini je neurotični i militantni Haris Zahiragić. Zbog verbalnog deranja i arlaukanja ovog nadobudnog SDA-ovog junoše auditorij pored malih ekrana često ostaje konsterniran primitivizmom kojim obiluju sjednice Skupštine KS. Da nije baš prazna priča već da je to odlika političkog novogovora SDA, pokazuju njihovi mediji koji svakodnevno čereče lidere Trojke. Kulminacija i kruna takve politike je miniranje izbora Bogića Bogičevića za gradonačelnika Sarajeva.
Formalno, to je najveća greška Elmedina Konakovića, kao lidera NiP-a, ali suštinski to je briljantno odrađena operacija izbornog injženjeringa kojom je rukovodio osobno Bakir Izetbegović. On je svojoj „službi“ naredio da „Bogić mora pasti“ jer je znao da pored ovog harizmatičnog Bosanca nema nikakve šanse povratiti vlast u Sarajevu na narednim izborima. Iako je Nermin Nikšić iznašao prilično solidno rješenje kandidirajući mladu Benjaminu Karić za gradonačelnicu, gubitak Bogićevića će teško nadoknaditi. Bogićević je trebao biti satisfakcija SDP-u zbog relativno lošeg razultata na lokalnim izborima i jak „vjetar u leđa“ u kampanji u narednim izborima.
Sudeći kako je Izetbegovićeva „služba“ uspješno uklonila Bogićevića sa političke scene i kako su lideri Trojke naivno upali u njihove spletke, teško je vjerovati da će Trojka zadržati vlast u KS. Pošto je vektor napada usmjeren na Elmedina Konakovića, očekivati je da će NiP-ovci biti posebno na udaru „sulžbe“. Drama je blag izraz za politička previranja koja se očekuju u borbi za (pre)vlast u Sarajevu.
(TBT, Tim za analitiku)
