FOTO: Čović, Dodik, Izetbegović (Agencije)
U svojim političkim osvrtima bosanski analitičari se sve češće bave temom narednih izbora tvrdeći da su lideri stranaka uveliko u kampanji za opće izbore iako će oni biti održani za više od godinu i po. Ovakvi napisi su posjpepešeni pobjedom Joea Bidena i promoviraju ih razni „instituti za mediokraciju“ poput IFIMES-a (International Institute For Middle East and Balkan Studies) kojeg vodi Zijad Bećirović iz neke druge dežele, a ne iz Bosne. Bećirović, na primjer, jedan je od analitičara koji je podržavao Harisa Silajdžića i njegovu percepciju vanjske politike Bosne i Hercegovine. Pošto je Silajdžić iznimka u ovom slučaju jer je samo on ustuknuo i napustio politiku pod pritiskom američkih diplomata u Sarajevu, a nakon što im je srušio tzv. Aprilski paket, predimenzioniranje uticaja međunarodne zajednice na nacionalne lidere u BiH je više izraz političkog kompleksa nego logičan rezon. A nakon što su tzv. Bonske ovlasti istrgnute iz ruku visokog predstavnika za BiH Valentina Inzka, on sam je postao simbolom nemoći međunarodne zajednice kad je u pitanju moć nacionalnih lidera u BiH.
Spomenuti analitičari uočavaju da politička atmosfera već sad ključa što je jasno, kako tvrde, iz brojnih, nimalo suptilnih pokazatelja o panici koja vlada pretežno u redovima vladajućih stranaka.
„Tuče se iz svih oružja: vakcinama, odcjepljenjima, stranačkim botovima, kupljenim tekstovima i medijima. Jasno je da se igra prljavo, jer su brojna poznata imena domaće političke scene potrošena, a za neke od njih bi poraz na opštim izborima mogao značiti kraj karijere, i to iza zaključanih, zatvorskih vrata“, pišu analitičari portala Info radara.
Isti analitičari uočavaju da se ne biraju sredstva jer su opći izbori za potrošene političare u znaku „biti ili ne biti“. Čak tvrde da je „jasna i spremnost međunarodne zajednice da „pohabane“ lidere zamijeni novim političkim snagama spremnim na nužne reforme u BiH. Na to su upozoreni jesenas kada su izborni rezultati u općinama oslikali pravo stanje stvari – da je poraz dosadašnjih politika sasvim moguć jer su za njega raspoloženi i birači i međunarodni faktor.
Ovakav pristup analizi bosansko-hercegovačkih prilika ravan je iluziji. Ovo je mantra koju ponavljaju opozicioni pozeri još od rata pa na ovamo. Njome se samo skrivaju međunarodni faktori koji su i najodgovorniji s političko stanje u Bosni i Hercegovini, ali i umrtvljuje opozicija i njeni glasači. Pošto je Milorad Dodik poslijeratna politička zvijezda na bosanskom političkom koji prkosi i „ide uz nos“ upravo tim međunarodnim moćnicima, ovakvi analitičari upravo počinju s njim u svojim analizama kako bi koliko toliko spasili čast i ugled tih međunarodnih moćnika u Sarajevu.
Zato oni tvrde da je lider SNSD-a Milorad Dodik prvi je na listi onih za koje će naredni opštii izbori biti presudni u svakom pogledu. Kao argumente svojim tvrdnjama iznose činjenice da Dodik ne krije ogorčenost što je njegova stranka izgubila mjesto gradonačelnika Banjaluke, te da je važnije od toga činjenica da je Dodik na ovim izborima izgubio povjerenje u koalicione partnere čiji je značajan broj birača podržao opozicionog kandidata za gradonačelnika Banjaluke.
Isti analitičari su likovali izvještavajući o aferi „Ikona“ kad je doživio međunarodnu blamažu. I šta bi! Tresao se Sibir, rodio se miš!
Kao što je nedavno saopćenje ruske ambasade u Sarajevu u kojem se daje na znanje svima onima, posebno Željki Komšiću i ambasadorima zemalja Kvinte, koji su tvrdili da je Bosna i Hercegovina već „jednom nogom“ pristupila u NATO savez, da to nije istina i da se Rusija protivi članstvu BiH u taj savez. Time je dato za pravo Dodiku koji je imao takav stav i iznosio takve tvrdnje demantirajući Komšića koji, očito, nije ni znao šta je u stvari potpisao.
Isti analitičari tvrde da nije ništa u boljoj situaciji od Dodika ni lider SDA Bakir Izetbegović, u čijoj stranci se već dugo traje istinski egzodus kadrova.
„Radi se o osobi koja nije kapacitirana za vođenje stranke kakva je SDA, koja je decentralizirana i u kojoj važnu ulogu imaju lokalni šerifi. On SDA pokušava voditi kao centraliziranu strukturu, i evo čemu to vodi. Pri tome on ima jednu osobinu koja jako podsjeća na Zlatka Lagumdžiju za vrijeme dok je bio na čelu SDP-a, a to je da prijateljsku kritiziraju ljudi oko sebe doživljavaju kao lični napad. Pa se onda ljudi koji upućuju te kritike marginaliziraju, ušutkuju, neki odu iz stranke, a neki i sa političke scene“, kaže analitičar Adnan Huskić.
Izborni rezultati koji pokazuju da je SDA u defenzivi analitičare s pravom navode na zaključak da Izetbegovićeva sudbina uveliko ovisi o izborima 2022. Ali to je rezultat unutarnjih političkih faktora a ne uticaja međunarodne zajednice, koja je po staroj navici bila prilično indolentna kad je izborna krađa, na primjer, bila u pitanju.
Očajnički potezi dolaze i od strane lidera Demokratske fronte Željka Komšića, tvrde navedeni analitičari, u čiju građansku orijentaciju danas mogu povjerovati samo oni koji vjeruju i da Deda Mraz zaista postoji. No, griješe kad za Komšića tvrde da je fenomen samo po sebi jer se nekoliko puta vraćao „iz mrtvih“. On je zapravo rijedak miljenik zapadnih diplomata, što je javno priznao Zlatko Lagumdžija. On je najsličniji Silajdžiću i njavjerovatnije je da će i završiti kao on.
Ono što čudi kod ovih analitičara jeste da Dragana Čovića po svemu „trpaju u isti koš“ sa Dodikom i Izetbegovićem, ali ga izuzimaju kad je u pitanju njegove povlačenje uslijed pritiska međunarodne zajednice. Oni smatraju da naredni opći izbori neće donijeti nikakvu promjenu za lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića, makar i ovaj dugogodišnji političar u koaliciji s Dodikom čini se da sve održi na političkoj sceni jer se osjeća ugroženim, ali ne od tobože majoriziranja, već od strane pravne države kao zvaničnik s vjerovatno najviše optužnica za vratom.
(TBT; Tim za analitiku)