TEME
Sve veći broj mladih ljudi dolazi do
zaključka da je vrijeme da učine sve ono što njihovi roditelji nisu. Izvrću
kulturološke i ekonomske konvencije koje smatramo integralnim dijelom
civiliziranog društva. Ne ulaze u brakove. Odbijaju postati dijelom
kompetetivne korporacijske kulture, a većina njih ne pripada niti jednoj
organiziranoj religiji
FOTO: (Press)
Jeff DeGraff, profesor, pisac i savjetnik
brojnih američkih organizacija, stručnjak je za inovacije i na sveučilištu
Michigan vodi poseban program koji se bavi upravo inovacijama, a najpoznatiji
je njegov doprinos pri stvaranju modelu naziva Competing Values Framework koji
pomaže brojnim organizacijama da ujedine naoko suprotstavljene vrijednosti i
pretvori ih u nešto što u konačnici rezultira napretkom i rastom.
U svojoj nedavnoj kolumni pozabavio se
zanimljivim društvenim kretanjima i došao do zaključka da “sljedeća velika
stvar” neće biti neki novi gadget niti čudotvorni lijek već način života.
Ovu “društvenu inovaciju”, kako je on naziva, neće obilježiti novi
početak već niz završetaka.
Naime, sve veći broj mladih ljudi dolazi do
zaključka da je vrijeme da učine sve ono što njihovi roditelji nisu. Izvrću
kulturološke i ekonomske konvencije koje smatramo integralnim dijelom
civiliziranog društva. Ne ulaze u brakove. Odbijaju postati dijelom
kompetetivne korporacijske kulture, a većina njih ne pripada niti jednoj
organiziranoj religiji.
Kraj braka
Prema pisanju New York Timesa, više od pola
Amerikanki mlađih od 40 godina djecu je rodila izvan braka. Prilagodite li
parametre pretrage kvalitetnoj edukaciji i ekonomskom stanju, taj je broj
znatno veći.
Naravno, za ovaj trend postoji niz drugih
objašnjenja, od financijske neovisnosti educiranih žena koje se ne obaziru na
kulturološku stigmu rađanja izvan braka pa sve do latentne reakcije na razvod
njihovih roditelja. Ova promjena sa sobom donosi i niz kompleksnih izazova.
Primjerice, brak je temelji element američke zakonske regulative vlasništva.
Neki vjeruju da je ovaj trend doveo i do
većeg broja djece koja žive u siromaštvu. Isti ti skeptici smatraju da bi
polagana propast institucije braka mogla dovesti do niza nepredvidivih
posljedica. I dok su se društvene norme možda i promijenile, pravni sustav koji
bi nevjenčane majke štitio još uvijek kaska.
S druge strane, piše DeGraff, kraj braka
mogao bi označiti početak nečeg velikog. Pogledajte samo skandinavske zemlje
koje spadaju među države s najobrazovanijim stanovništvom i standardom koji je
daleko iznad prosjeka. I kod njih viđamo isti trend među mladima, a društvo je
daleko od raspada i kao što možemo vidjeti, ide im daleko bolje nego što je to
slučaj s državama u kojima glavnu riječ vode tradicionalisti koji forsiraju
obiteljske vrijednosti.
Kraj kapitalizma
Prije kolapsa ekonomije srednje klase u
Americi, Europi i Aziji, među mladima je došlo do prebacivanja fokusa s
ekonomije na društvene vrijednosti. Prema nekim istraživanjima, ova promjena stvara
golemi generacijski jaz između boomera i milenijalaca koji postaje sve veći i
veći. Ovo je vjerojatno izravna reakcija na vjerojatno najgoru mogućnost
zapošljavanja u posljednjih 100 godina, a ono na što se nekad gledalo
podozrivo, danas se doživljava daleko pozitivnije. Dijele kuće i aute, a svakog
dana svjedoci smo polagane smrti intelektualnog vlasništva. Znakovi
anti-komercijalizma su na svakom koraku, a mladi iz dana u dan pronalaze nove
načine kako “hakirati novi svijet”.
Time je milenijalce nazvao
“generacijom ja ja ja”. I dok su gomile čitatelja negativno reagirale
na zajedljivi ton eseja Joela Steina, najveći propust je to što je autoru
promakla kolaboracijska priroda ove generacije. Postoji veliki zaokret među
mlađarijom koja polagano napušta tradicionalne karijere i okreće se nekim
drugim vrijednostima čiji je cilj boljitak zajednice. Primjerice, daleko veći
postotak mladih s diplomom posao traži u neprofitnom sektoru nego što je to bio
slučaj u proteklih 40 godina. Neki će reći da se radi o očekivanoj reakciji na
stanje na tržištu rada ili pripisati sve većoj roditeljskoj podršci, ali ovaj
globalni pogled na svijet pokazuje prave promjene što se tiče stavova prema
onom što izraz “smisleni posao” znači.
Kraj Boga
Prema pisanju Washington Posta, 25 posto
milenijalaca ne želi biti povezano s tradicijom utemeljenom na vjeri, a čak
dvostruko više njih ne pripada niti jednoj crkvi. Štaviše, sve veći broj mladih
ne vjeruje u Boga, a ovo su trendovi ne samo u SAD-u već i u Europi. Ateizam je
jednostavno novi trend među mladim odraslim ljudima.
Što je to mlade otjeralo od duhovne
tradicije u tako velikom broju u rekordno kratkom vremenu?
Istraživanje pokazuje da je riječ o
kulturnom i svjetonazornom jazu za koju je najviše kriva crkvena dogma vezana
za istospolne brakove i stavove prema znanosti i medicini. Jedan od presudnih
faktora svakako su i slučajevi seksualnog zlostavljanja. Čak i vjerski časopis
Relevant u članku “Hoće li internet ubiti kršćanstvo?” govori o sve
većem broju informatički pismenih vjernika koji odbacuju crkvenu hijerarhiju i
duhovno utjehu pronalaze među sobom. Dakle, odbacuju tradiciju i duhovnost
pronalaze na alternativnim mjestima.
Ovo nikako nije prvo ukazanje ove
kombinacije individualizma i komunitarizma. Na posljetku, to je bio temelj
američkog napretka u ranom 20. stoljeću. No, institucionalne tvorevine koje su
nekoć služile kao most između različitih skupina različitih pogleda na svijet,
danas djeluju neprohodno i razdvajaju nas.
Zašto se sve ovo događa i šta to znači?
Neki sociolozi tvrde da se ne radi o ničem
neviđenom već samo savremenoj verziji nerazumnog izobilja kakvo smo viđali u
kasnim dvadesetima i šezdesetim godinama prošlog stoljeća. Ukratko, oni tvrde
da stvari treba pustiti da idu svojim tokom i da će se sve vratiti u normalu.
No, u stvarnosti, neograničena povezanost
promijenila je način na koji proživljena iskustva integriramo u naše tumačenje
tih iskustava i to je stvorilo “novo normalno”. Sve te tehnologije,
od pametnih telefona preko društvenih mreža do tehnologija koje služe za
prevođenje, sve nam je to dalo širi pogled, ali kroz manju leću.
Savremena komunikacija djeluje
horizontalno, demokratično i inkluzivno, ali sve te manje zajednice rezultiraju
isključivanjem iz većih sustava traženja većeg rješenja. Drugim riječima, imamo
čitav niz mikro-segmenata i vrlo malo konsenzusa jer ne postoji neki veći
svjetonazor koji svi dijelimo. Upravo suprotno, radi se o personaliziranim
svjetonazorima.
Max Weber, osnivač sociologije, predvidio
je ovo još prije sto godina i napisao da će dezintegracija uloga koje nam je
društvo dodijelilo, u konačnici dovesti do propasti integracijskih institucija
i popularizacije ekstremnog individualizma. Weberova vizija budućnosti u kojoj
nema jedinstvene perspektive integracije vrijednosti, nije daleko od
stvarnosti. Bez braka, kapitalizma i Boga koji služi kao veza koja objedinjuje
naša zajednička iskustva i interpretacije, nestaje zajednički identitet i
osjećaj svrhe. Postali smo “kolektivno ja”.
Je li ovo uistinu kraj braka, kapitalizma i
Boga?
I da i ne. Da jer sve više ljudi odlučuje
izaći iz ovih institucija te se aktivno postavljaju nasuprot istih. I ne jer
bez obzira na alternative, uvijek će postojati potreba za stabilnom obitelji,
meritokraciju i vjeru u nešto više od sebe samog.
Ironija je to da su ljudi koji najviše vole
ove institucije i sustave vjerovanja roditelji ljudi koji ih danas odbacuju.
Boomeri su bili usredotočeni na osobne slobode i slobodu u toliko mjeri da su
zaboravili očistiti put za svoju djecu.
Na mjestu kolektivnog osjećaja sudbine koja
bi povezivala Amerikance dvadesetog stoljeća, nalaze se pojedinačni primjeri
suosjećanja i samoostvarenja. Umjesto da rade na većem dobru kao što je
liječenje neke bolesti ili slanje ljudi na Mjesec, milenijalci rade na osobnom
dobru. No, to ne znači da su mladi ljudi sebični. Upravo suprotno. Mnogobrojne
dobrotvorne organizacije ljudima daju priliku da pomognu drugima i sebi. Moćna
je to kombinacija altruizma i ličnog razvoja. Naši dijelovi sada su naša
cjelina. Suočeni s fragmentacijom, sljedeće generacije stvaralaca i mislilaca
pronalazi sebe same i potiče ljude oko sebe da učine isto.
Brak, kapitalizam i Bog nastavit će
postojati, ali pojavit će se u nekom drugom obliku. Velike sila na osobnijoj,
intimnijoj razini. Ključan je koncept hibridnosti, mješavine starih institucija
i inovativnih vrijednosti. Fleksibilniji brakovi koji su široko definirani,
ekonomski sustavi koji se opiru kategorizacijama kao što su mikrofinanciranje i
bitcoini, ali i religije koje su mješavina drevnih tradicija i osobnog razvoja
karakterističnog za 21. stoljeće, od joge do psihoterapije.
Naravno, sve su to spekulacije. Istina je
da se krećemo u nepoznatom smjeru i da je to nešto s čim se trebamo pomiriti.
Svi mi želimo vidjeti budućnost, to je u našoj prirodi. No, jednostavno to ne
možemo. Temeljna otežavajuća okolnost inovacije je da nemamo podatke o onom što
dolazi. To je vječna frustracija, ali u isto vrijeme i izvor neograničenih
mogućnosti. Trebamo se odmaknuti od tradicionalne strukture i dopustiti našim
granicama da postanu fleksibilne i da se, na kraju krajeva, i sruše.
“Ja sam oženjeni kapitalist i katolik
i vjerojatno djelujem kao kvintesencijalna stara garda. No, suzdržavam se od
osude i otvorena sam uma. Ne samo da sam spreman da sve ono što poznajem jednog
dana nestane – ta me pomisao uzbuđuje. Trebala bi i vas”, zaključuje
DeGraff.
(The Bosnia Times, Index.hr)
