Ima jedna dobra srpska poslovica koja kaže da ‘dokon pop i jariće krsti’, koju svesrdno koristi Mustafa ‘Hižaslav’ Cerić, bivši Reis i stalni kolumnista islamističkog web portala ‘Bošnjaci.net’ gdje ovaj isluženi i ižvakani političar i ‘akademik’ iz Novog Pazara, samoprozvani ’emeritus’, objavljuje po pet-šest ‘kolumni’ dnevno, u društvu ražalovanih AID službenika, hafiza i braće Sandžaklija.
Čovjek načisto ne može bez pojave u medijima, ako ga nema tu i ako ga tu ne bi bilo po čemu bismo ga pamtili? (…)
Međutim, najviše ćemo ga pamtiti po pismima svima i svakome; svakom onom za koga ocjeni da ga treba ‘uputiti’ na pravi put; po ‘dovama’ koje dijeli nemilice kao i svoj hinjaluk i baliluk i po srceparajućim tiradama patriotizma i domoljublja bez granica.
O, da, itekako je poznat po svojim novokovanicama bosanskog jezika koje isprđuje kad god mu se „navali’, zbog čega ‘stručnjak’ za bosanski jezik Dževad Jahić svaki put čim se on oglasi sa ‘novom riječju’, izbaci ‘novi tom“ rječnika bosanskog jezika. U 13 knjiga, koje dobrano naplati od države.
Tako je ovaj dokoličar ‘izbacio u cugu’ bosanski naziv za Bajram, po čemu je dobio nadimak Hižaslav. Kaže Cerić kako je to bosanska kovanica od riječi ‘hiža’ i glagola ‘slaviti’ (nijedno nema veze sa Bosnom, već više sa Slovenijom – hiža, a i Srbijom – slava, slaviti) najbolji način za pozdrav uz najveći muslimanski praznik i dobismo ‘Hižaslav se rodi, vaistinu se rodi’.
Poslije smo u njegovim naglabanjima saznali još toga, malo na engleskom, a malo više na turskom i arapskom.
‘Atabosnik’ je njegova kovanica za Oca Bosne, čime je opet pokrao Slovence, a nama se nametnuo kao ćaća.
“Ja sam Atabosnik – otac Bosne. Stvoren sam od bosanske zemlje – gline. Stvorio me Svevišnji Bog u najljepšem liku i obliku. I udahnuo mi od Svog duha – rūḥa da postanem savršen čovjek – insān kāmil. Moj Stvoritelj je svjetlo – nūr nebesa i zemlje. Svjetlo Njegovo je moj bosanski um. A Njegov duh – rūḥ je moja bosanska duša.”
Pa onda Bosina, to mu je naziv za sina u njegovoj imaginarnoj ljubavi prema državi, jer toliko voli Bosnu a hoće i sina, zatim su na red došle malo i hrvatske kovanice.
Najnovijom jezičkom ujdurmom hoće Cerić opet ‘kruha preko pogače’, a sasvim je zgodno da se Bosna povede u Evropu.
Predlaže novu bosansku instituciju ‘Dom Begova’, nešto kao srednjovjekovni ‘Državni Sabor’, s tim što opet uvodi ‘novu’ bosansku riječ ‘stanak’, ukradenu od srednjovjekovnih hrvatskih vladara, nazivajući to ‘Stanak mudrih’, po ‘uzoru’ na Britanski ‘Dom lordova’.
Zna Cerić gdje puca, ali promaši metu, međutim njemu je u krvi da izmišlja i ‘radi’. Jer, kao što reče, nije zabranjeno sanjati, zna se da se san ponekad i ostvari. Njegov životni san je bio i ostao da živi u zemlji begova i sultana gdje će uživati naslonjen na vjersku i državnu sisu, a kud ćeš finiju od lordovske, da ne kažem begovske.
U taj ‘Dom Begova’ kojeg bi on radije nazvao ‘Stanak mudrih’ Cerić Hižaslav je ubacio tri sloja begova koji bi svojim ‘bičem’ nadgledali državu Bosnu i iz državnog parlamenta tjerali ‘sve one koji ne rade’ kako treba i koji ne poštuju državu. Dakle, koji bi bili iznad i države i demokratije.
Crkve i džamije bi tu, naravno, imale svoje predstavnike, gdje bi se on uvalio, a kaže sve bi radili ‘za džabe’ osim što bi država bila logistika.
Ej, kako da ne, how yes nou, znamo da se nije prežalilo vrijeme begova i begovata, čak više u BiH kroz prizmu građanske SDA države to vrijeme tek dolazi i projekat se njeguje, međutim ‘organ’ iz 13 i 14 stoljeća bez obzira na sve Cerićeve želje je, bar za sada, čista zajebanacija.
No, nikad se ne zna, vrijedi sanjati, nije zakonom zabranjeno.
I dobro će doći Dževadu Jahiću ‘stručnjaku’ za bosanski jezik. Uskoro možemo očekivati ‘novi tom’ bosanskog rječnika, kojeg će kao i uvijek platiti država.
(TBT, Đ. Alibegić/Cross Atlantic)
