SPECIAL
Nijedan Boeing 767 nije udario u kule bliznakinje kao što vlasti i mediji lažno tvrde. Takav sudar je fizički nemoguć iz nekoliko razloga, naveo je bivši pilot CIA-e John Lear
FOTO: (Reuters)
Bivši pilot CIA-e, John Lear, potpisao je pismeno priznanje da kule bliznakinje nisu oborene tako što su se avioni sudarili u njih. Prema njegovom mišljenju, zvanična priča o tome da su dva aviona oborila kule je „fizički nemoguća“.
Pošto je predsjednik Putin naveo da će objaviti satelitske fotografije koje dokazuju da su kule bliznakinje uništene „kontrolisanom eksplozijom“, izgleda da će doći do opovrgavanja zvaničnog izvještaja Komisije za 11. septembar.
Pismeno priznanje je ozbiljna pravna stvar i važi za „pravnu istinu“ ukoliko se ne pobije. Sada protivnici Learove teorije moraju predstaviti svoje dokaze ako žele pobiti njegovu izjavu.
Ukoliko to ne učine, vlada SAD će morati priznati da zvaničan izvještaj Komisije za 11. septembar nije bio istinit.
On je unuk osnivača Learjet-a, Billa Leara. Penzionirani je kapetan avijacije i bivši pilot CIA-e koji je upravljao više od 100 različitih aviona tokom 40 godina aktivnog letenja. On ima više pilotskih sertifikata nego bilo koji drugi sertificirani pilot. On je letio u Aziji, Africi, istočnoj Evropi i na Bliskom istoku.
Drugim riječima, Lear se razumije u letenje i avione. Evo šta je on napisao i potpisao u svom pismenom priznanju:
„Nijedan Boeing 767 nije udario u kule bliznakinje kao što vlasti i mediji lažno tvrde. Takav sudar je fizički nemoguć iz nekoliko razloga.
U slučaju pravog udara, avion bi se počeo okretati kada bi njegov prednji dio udario u čelične stubove kule.
Zatim bi došlo do odvajanja vertikalnog i horizontalnog repa aviona i njihovog padanja na zemlju. Motor aviona bi zadržao svoj oblik prilikom udara i bio bi pronađen među ostacima srušene kule.
Nijedan Boeing 767 ne može ostvariti brzinu od 810 km/h na visini od 300 metara iznad nivoa mora. Motor jednostavno ne može izdržati zapreminu gustog vazduha pri tolikoj visini i brzini.
Dio trupa aviona sa 3-4 rupe na prozorima nije mogao preživjeti udar u čelični stub kule na brzini od 800 km/h.
Mnogi dijelovi aviona su morali pasti na zemlju jer se nisu mogli probiti kroz masivne čelične stubove kule, uključujući 3 jezgra motora ukupne težine 4,5 tone, koji nisu mogli nestati tek tako.
Nemoguće je da je čitav avion tek tako nestao u sudaru“.
(The Bosnia Times, webtribune.rs)
