Ovo su neprijatni dani za rukovodstvo Saudijske Arabije, a posebno za njenog svemoćnog prijestolonaslednika Mohameda bin Salmana, poznatog kao MBS.
Kod kuće je i dalje popularan, ali na međunarodnom nivou nije se uspio otresti vela sumnje zbog svoje navodne uloge u ubistvu saudijskog novinara Jamala Khaahoggija 2018. godine.
A sada se nova američka administracija priprema za useljenje u Bijelu kuću i novoizabrani predsjednik Joe Biden jasno je stavio do znanja da će zauzeti mnogo oštriji stav od svog prethodnika prema određenim saudijskim potezima, piše BBC.
Rat u Jemenu
Ovo je bila katastrofa za gotovo sve umiješane, ali najviše za osiromašeno, neuhranjeno stanovništvo Jemena.
Saudijska Arabija nije započela ovaj sukob – Huti su to učinili kada su krajem 2014. krenuli maršom na glavni grad Sanu i svrgnuli legitimnu vladu. Huti su pleme sa planinskog sjevera i predstavljaju manje od 15% stanovništva zemlje.
U martu 2015. godine, MBS je, kao saudijski ministar odbrane, potajno okupio koaliciju arapskih država, a zatim ušao u rat sa masivnom zračnom snagom, očekujući da će Huti predati se za nekoliko mjeseci.
Skoro šest godina kasnije, sa hiljadama ubijenih i raseljenih i ratnim zločinima koje su počinile obje strane, koalicija predvođena Saudijskom Arabijom nije uspjela istisnuti Hute iz Sane i većeg dijela naseljenog zapada Jemena.
Uz pomoć Irana, Huti šalju sve preciznije rakete i eksplozivne dronove u Saudijsku Arabiju, pogađajući naftna postrojenja čak do Džede.
U pitanju je skupa pat pozicija i brojni mirovni planovi su se rušili, jedan za drugim.
Jemenski rat ubija Jemence i cijedi saudijsku kasu, dok istovremeno privlači sve više kritika iz inostranstva.
Saudijci bi željeli pronaći način da spase svoj obraz iz toga. Ali, kako su, prema njihovim riječima, krenuli “da zaustave Iran da napravi uporište na njihovoj južnoj granici”, oni insistiraju da ne mogu prihvatiti naoružanu miliciju koju podržava Iran, a koja drži vlast u Jemenu.
Do 2016. godine, na kraju svog predsjedavanja, Barack Obama je već uskraćivao Rijadu određenu američku podršku. Donald Trump je preokrenuo tu politiku i pružio Rijadu svu obavještajnu i materijalnu pomoć koju je tražio. Sada je administracija Bidena nagovjestila da je malo vjerovatno da će se to nastaviti.
Pritisak je da se ovaj rat završi, na ovaj ili onaj način.
Žene u zatvoru
Ovo je za saudijsko rukovodstvo bila međunarodna PR katastrofa.
Trinaest mirnih saudijskih aktivistkinja zatvoreno je, a u nekim slučajevima i jako zlostavljano, zbog navodnog krivičnog djela samo zato što su zahtijevale pravo da voze automobile i ukidanja krajnje nepravednog sistema muškog starateljstva.
Mnoge aktivistkinje, uključujući Loujain al-Hathloul , uhapšene su 2018. godine, neposredno pre ukidanja zabrane ženama da voze automobile.
Saudijski zvaničnici tvrde da je Hathloul kriva za špijunažu i „uzimanje novca od stranih sila“, ali nisu uspjeli iznijeti nikakve dokaze.
FOTO: Hathloul (Twitter)
Njeni prijatelji kažu da nije učinila ništa više od toga da je prisustvovala konferenciji o ljudskim pravima u inostranstvu i prijavila se za posao u UN.
Njena porodica izvještava da su je u pritvoru tukli, šokirali strujom i prijetili silovanjem, te da se posljednji put kada su je vidjeli nekontrolirano tresla.
Baš kao i Jemenski rat, ovo je rupa koju je saudijsko rukovodstvo samo iskopalo i sada traži način da se iz nje izvuče.
Nakon što toliko dugo drži žene u zatvoru, bez ikakvih dokaza koji bi opstali na sudu u zemlji sa nezavisnim pravosuđem, najočigledniji izlazni put je „pomilovanje od strane njegovog veličanstva“.
Očekuje se da će ovo pitanje pokrenuti Bidenova administracija.
Blokada Katara
Ovo će, na površini, biti riješeno nakon iscrpnog kuvajtskog posredovanja iza kulisa. Međutim, ispod površine problem je dublji.
2017. godine, u roku od nekoliko dana od posjete predsednika Trumpa Rijadu, Saudijska Arabija pridružila se Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Bahreinu i Egiptu kako bi nametnula embargo svom zalivskom susjedu Kataru.
Emirati su proizveli dosije navodnih terorista koji su živjeli u Kataru, ali je zemlja porekla da podržava terorizam i odbila je da pristane na zahtjeve kvarteta.
Kao i kod Huta u Jemenu, postojalo je pogrešno očekivanje da će Katar na kraju kapitulirati. Nisu, djelimično zahvaljujući svom ogromnom bogatstvu – Katar sjedi na ogromnom priobalnom gasnom polju i uložio je više od 53 milijardi dolara samo u ekonomiju Velike Britanije – a takođe ima i podršku Turske i Irana.
To je u praksi značilo da se posljednjih godina na Bliskom Istoku pojavila duboka pukotina.
Na jednoj strani su tri konzervativne, sunitske zalivske arapske monarhije – Saudijska Arabija, UAE i Bahrein – zajedno sa njihovim saveznikom, Egiptom.
S druge strane su Katar, Turska i različiti politički islamistički pokreti koje ove države podržavaju, poput Muslimanske braće i Hamasa u Gazi.
Ovi transnacionalni pokreti su trn u oku liderima kvarteta, koji ih vide kao egzistencijalnu prijetnju svojoj vladavini.
Nema sumnje da je tri i po godine bojkota Katara nanio ekonomsku i političku štetu objema stranama. Također je ovim zadat udarac zalivskom arapskom jedinstvu u vrijeme kada se zalivske arapske vođe sve više brinu zbog iranskog nuklearnog i raketnog programa.
Izaslanik predsjednika Trumpa i njegov zet Jared Kushner boravio je u Zalivu i zalagao se za završetak spora, i sigurno će i administracija Bidena željeti da se to riješi. Katar je, na kraju krajeva, domaćin najveće prekomorske baze Pentagona Al-Udaid. Ali ono što se dogovori u posredovanju, i dalje će morati da se potvrdi u praksi.
Bit će potrebne godine da Katar oprosti svojim susjedima, kojima će trebati godine da ponovo steknu povjerenje u njega.
(TBT, Blic)
