Iako izgleda kao novo prepucavanje i svađa sve ono što jedan drugom poručuju, prijete i repliciraju Bakir Izetbegović, Denis Zvizdić i Fahrudin Radončić nije puka polemika, već ozbiljna bitka za prvu političku poziciju kod Bošnjaka.
IZETBEGOVIĆ U KNOCK DOWNU
To što se Zvizdić duri na svog stranačkog šefa, pa ga proziva zbog loših izbornih rezultata samo je rezultat njegove procjene da je došao momentum za finalni pokušaj preotimanja trona prvog u Bošnjaka. To nema nikakve veze ni sa izbornim rezultatima, a još manje sa brigom zbog veoma loših trendova unutar SDA, a pogotovo nema veze sa brigom za stanje nacije, kakvom odišu njegove izjave i intervjui u kojima objašnjava motive svojih oponentskih političkih istupa. Jer, Zvizdić je procijenio da nema šta više čekati ukoliko misli ostvarivati svoj politički naum, odnosno dugogodišnji san da zasjedne na tron bošnjačkog pijemonta. To što je Izetbegović veoma uzdrman, može se reći da je u knock downu, samo je ohrabrilo Zvizdića da ga napadne. I to bi bio taj momentum zbog čega je došlo do direktnog okršaja između njega i Izetbegovića.
Mnogi su se iznenadili da je Izetbegović tako žestoko uzvratio Zvizdiću, zaprijetivši mu da ga ne poznaje dovoljno i da će ga „tek sad upoznati“. Izetbegović mu je sa puno kuraži odbrusio da ne trpi ničije, pa tako ni njegove ultimatume i da mu neće udovoljiti zahtjevom za smjenama kojima on uvjetuje svoj ostanaka u SDA, među kojima je spomenuta i njegova supruga Sebija.
Kako god, za sada je Izetbegović dobio prvu rundu. A to vjerovatno znači da je dobio i borbu jer se borio dok je još bio u knock downu.
U ovu borbu se umiješao u predsjednik SBB-a Fahrudin Radončić svojim komentarom na Izetbegovićev intervju u kojem se ovaj distancira od mnogih afera koje su mu imputirane, a jedna od njih je i afera montiranog procesa Radončiću.
„Nažalost, imam previše godina, iskustva i memorije da bi me neko baš lahko ubijedio u nešto što nije tačno“, napisao je Radončić.
„Zaista, prvi put sam za montažu i sluteću političku optužnicu saznao iz Bakirovog intervjua datog “Oslobođenju” 15. aprila 2013. godine.
Tada je on doslovce izjavio:
“Dio tog nenormalnog stanja je činjenica da imamo ministra sigurnosti kojeg je prije par dana svjedokinja pod zakletvom optužila za naručeno ubistvo, a najutjecajniji elektronski medij u centralnoj informativnoj emisiji za pranje novca kroz ‘off shore’ firme u kompanijama čiji su suvlasnici prononsirani balkanski kriminalci…”
Odmah sam se upitao kako Izetbegović, kao političar, uopće može i smije znati detalje i vrijeme kada je “kredibilna svjedokinja” dala optužujući iskaz Tužilaštvu BiH (“kredibilna” dama je, inače, supruga Zike Turkovićka, Šejla Jugo-Turković, čije je iskaze međunarodni sud EULEX potpuno odbacio).
Danas Izetbegović, koji je prvi pohitao da me monstruozno i lažno optuži za naručeno ubistvo i istovremeno mi olahko i s mnogo radosti javno presudi, tvrdi nešto potpuno suprotno.
I, čak, spominje političke i druge štete po BiH zbog tog procesa.
Znači, jedini koji me je ubijedio da je stajao iza njega i znao je za montirani proces je upravo – Bakir Izetbegović!
I ne samo zbog ove izjave date “Oslobođenju” , nego i javnih komentara nakon moje drugostepene oslobađajuće presude u Sarajevu.
Tada je izjavio da “sudovi oslobađaju one koji imaju tornjeve i novac, a presuđuju sirotinji…”.
Ovo podsjećanje ipak Radonić završava pomirljivim tonom vjerujući da je „Bakirovo pravo lice ovo iz aktuelnog intervjua za “Faktor” od prije dva dana, a ne ono iz “Oslobođenja”od prije sedam godina“.
KO SE MAČA LAĆA
Sukob Izetbegovića i Radončića će sigurno ući u anale bošnjačke politike koji je frustrirao naciju kao nijedan drugi sukob bošnjačkih političkih lidera. On je prividno zatrpan poput tinjajućeg vulkana punog mržnje, gorčine, varki i licemjerstva, tako da se niko ne bi smio kladiti da neće opet eskalirati. Možda bi eskalirao u ovom trenutku da se Radončić nalazi u boljoj poziciji. Njegova stranka je također pretrpjela težak poraz, čak teži od onog koji je pretrpjela SDA. Iako on najavljuje obnovu stranke, malo ko vjeruje da će više ikada na ovim prostorima nicati „djetelina s četiri lista“, koja je simbolizirala SBB, jer ju je „zeleni kombajn“ sasjekao u korijenu. Ima još izvanjskih faktora koji ne idu u prilog Radončiću, kao što je pad Mila Đukanovića u Crnoj Gori. A, ako se Radončić uspije davranisati nema sumnje da će ponovo pokušati osvojiti tron bošnjačkog pijemonta i sukobiti se sa Izetbegovićem, makar kao njegov protukandidat za člana Predsjedništva BiH na slijedećim izborima, iako se formalno izjasnio da bi u toj utrci podržao Zvizdića.
Zato je i za njega veoma važan ishod sukoba Zvizdića i Izetbegovića. Jer to nije samo personalni sukob njih dvojice nego bukvalno familijarni sukob rodbinskog klana Zvizdića i Čampara i bračnog para Izetbegović. To je Izetbegović u spomenutom intervjuu tačno naznačio obračunavajući se sa braćom Dubravkom i Aljošom Čamparom, kao i Zvizdićem. On je direktno prozvao i precizno portretirao Dubravka Čamparu u slijedećem pasusu: „Ambiciozni i nadobudni tužioci troše novac poreskih obveznika na vlastitu promociju. Prije petnaestak godina vođena je akcija na “terorističko leglo Maoču”, organizovana je neviđena opsada tog sela, angažirane enormne policijske snage, i od svega toga na kraju nije bilo ništa. A koštalo nas je para i ugleda. Zatim je pompezno krenuo predmet “Reket”, tražio se bosanski Sanader, rukovodstvo SDP-a je mjesecima ispitivano, trošio se novac poreskih obveznika i ugled ljudi koji su prolazili kroz istragu. I opet – ništa. Zatim je suportiran proces protiv Radončića koji je vođen godinama u Prištini. Koštalo nas je to novaca, ugleda zemlje, ugleda ljudi, i umalo koalicije SDA-SBB. I od procesa nije bilo ništa. Propao je kao i prethodna dva. Po reakcijama Radončića se da zaključiti da su ga ubijedili kako sam iza procesa stajao ja i SDA, da je Aljoša bio samo “mač u mojim rukama”, što je notorna laž“.
Očito su ovo njegovi argumenti zbog čega još nije izabran glavni tužilac Federacije BiH gdje sebe vidi Dubravko Čampara, dok je Aljoša Čampara skoro pa sigurno pronašao svoje „mjesto pod Suncem“ jer mu je Elmedin Konaković ponudio mjesto u NiP-u, tvrdeći da imaju istovjetne političke stavove. Ukoliko Čampara učini taj korak to će ujedno biti i prvi korak koji bi „Četvorka“ učinila i ušla u ovaj sukob. Od ishoda sukoba Zvizdića, Izetbegovića i Radončića ovisi koga bi „Četvorka“ mogla podržati kao svog kandidata protiv Izetbegovića u osvajanju trona bošnjačkog pijemnota. Bio Aljoša Čampara „mač u Bakirovim rukama“ , ili neko drugi jasno je da se on „mača latio“ i da je spreman za borbu. Tron lahko neće predati!
(TBT, Tim za analitiku)
