Irma Baralija je diplomirala 2008. godine na Odsjeku za filozofiju i sociologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu. U oktobru 2009. godine postala je stipendistkinja Kraljevine Španije za dvogodišnji magistarski studij Političkih nauka na Univerzitetu Complutense u Madridu. Magistrirala je 2011. godine a magistarski rad joj je bodovan kao najbolji na pomenutom studiju u toj akademskoj godini.
Napušta Madrid i vraća se u rodni grad, gdje 2014. učestvuje u građanskim protestima. Zbog neodržavanja izbora u Mostaru, 2018. je podnijela i tužbu protiv BiH. Zahvaljujući presudi Mostar će konačno imati izbore.
U Našoj stranci je od 2015. godine, pokrenula je mostarski odbor i izabrana je za predsjednicu istog. Izabrana je 2016. godine u predsjedništvo Naše stranke, a na posljednjem Kongresu i za potpredsjednicu.
U prvom velikom intervju kojeg je dala portalu tacno.net nakon početka predizborne kampanje govori o svojim osjećajima kao najodgovornija osoba za povratak demokratije u Mostar.
„Još uvijek mi se sve ovo čini nestvarno! Da smo dobili presudu, da je Parlament izmijenio Izborni zakon, da su zakazani izbori za Mostar! Pri tome, kampanju smo otvorili u jeku drugog vala pandemije korona virusa i u mom 9. mjesecu trudnoće! Da mi je neko pričao kakva će biti ova 2020., nema šanse da bih povjerovala jer ipak je ovo prevelika drama. Ali, evo, tu smo gdje smo, uprkos svemu navedenom, nikad više energije i elana nisam imala jer, imajući u vidi sve što se izdešavalo ove godine, čvrsto vjerujem da će i završnica biti drugačija od očekivanog. Najsretnija sam osoba u Mostaru jer smo građanima i građankama za ove novogodišnje praznike donijeli demokratiju, na njima je sada samo da iskoriste priliku i naprave promjenu kako bismo se onda s razlogom nadali boljoj 2021-oj godini“.
Kao takva Irma je postala puno više od političarke, ona je neka vrata zaštitnog lica svih ljudi u BiH koji ne prihvataju političku realnost nego se bore protiv nje.
„Nikad se i nisam osjećala baš kao političarka, uz dužno poštovanje prema toj profesiji. Vjerovatno jer previše volim svoj profesorski poziv i rad sa mladima, a možda i zato što nikad nisam živjela od politike, nikad nisam primila nikakav paušal niti mi politika plaća račune. Ja sam iz radničke klase, bez “aristokratske” krvi i prošlosti, te naslijeđenog velikog stana u centru grada. Za nas, djecu bez privilegija život je uvijek bio borba, pogotovo u ratnom i postratnom Mostaru. To nas je sve valjda isklesalo i očeličilo tako da ne prihvatamo poraz kao opciju, nego idemo, glavom kroz zid ako treba, al ne odustajemo!“ kaže Irma i dodaje.
„Zahtjevno je i naporno biti meta raznim ljudima i centrima moći koji žele ubiti svaku nadu da je moguće drugačije i bolje živjeti ovdje, a to je naličje ove titule simbola nade. No, kada god uspiju da me gurnu u “rupu”, što se zna desiti, priznajem, dovoljna je tek neka topla i iskrena riječ podrške normalnog čovjeka, pogled ili stisak ruke na ulici da me vrati u život. Ovih posljednjih je srećom još uvijek mnogo, mnogo više nego ovih prvih“.
Pošto je Mostar godinama simbol podjela, neka vrsta „hercegovačkog Berlina, Irma vjeruje da možemo srušiti taj zid. Evo kako:
„U tom procesu, ne treba odbijati ničiju pomoć ali se prvenstveno moramo uzdati u sebe.
(…) Jedan od naših prioriteta i stvari na kojima ćemo insistirati u Vijeću je upravo hitno uklanjanje i/ili popravka svih ruševina. Dva su važna razloga, prvi zato što smo okrenuti ka budućnosti, prošlost ne trebamo niti možemo zaboraviti, ali nije dobro ni za koga imati fizičke ostatke rata koji nas svakodnevno podsjećaju i drže zaglavljenima u prošlosti. Ruševine su nešto poput našeg Berlinskog zida, koji smo spominjali ranije, i kojeg se trebamo riješiti. Drugi razlog je praktične i funkcionalne prirode. Na mjestima mnogih od tih ruševina mogli bismo izgraditi mnogo štošta, podzemne parking površine npr, koje su nam prijeko potrebne, pogotovo u određenim dijelovima grada poput Glavne ulice. Evo recimo, godinama već se govori o objektu nekadašnje Djevojačke škole u neposrednoj blizini Starog mosta. Postoje i javnosti su čak i dostupna različita idejna rješenja u šta bi se sve ovaj objekat mogao pretvoriti na način da zadrži svoj originalni vanjski izgled, jer se radi o historijskom spomeniku, ali i da posluži sklanjanju automobila sa ulice i trotoara iz tog dijela grada jer bi se u prizemlju objekta moglo osigurati i do 150 parking mjesta, što za turiste, što za stanovnike obližnjih naselja.
Stari most je jedan od najslikanijih objekata na svijetu a mostarski turizam je jedan od najneorganizovanijih turizama na svijetu. Koji je plan da Mostar u pravom smislu i punom kapacitetu bude turistički grad? Takođe, naš grad je jedan od prljavijih gradova u BiH, kako ga očistiti, prvo za nas pa onda i za sve turiste, naravno?
Naš plan ide u dva smjera. S jedne strane ćemo raditi radikalnu promjenu načina poslovanja Aerodroma Mostar, neće nam to više biti samo mjesto za uhljebljivanje poltrona i podobnih kadrova nego ćemo ga dati u ruke profesonalcima koji će potpisati nove jeftine avio linije sa svjetskim avio kompanijama. Tim turistima, koji će nam ekskluzivno dolaziti u Mostar a ne kao do sada samo na jednodnevni izlet iz Dubrovnika, Splita ili Sarajeva, ponudićemo mnogo više od pukog slikanja Starog mosta i eventualno ručka u nekom lokalnom restoranu. To je taj drugi pravac osmišljavanja ozbiljne turističke strategije. Mi moramo predstaviti ponude višednevnih ili višesedmičnih iskustava iz oblasti recimo sportskog ili medicinskog turizma. Škole skokova s mosta, ronjenja, kajaka, sportskog penjanja. Npr, Blagaj ima najbolje uslove upravo za sportsko penjanje, mi to do sada nismo uopšte imali eksploatisano u turističkoj ponudi. Ponude planinarenja, brdskog biciklizma, prikupljanja ljekovitog bilja, meditacije i slično, sve su to ponude koje će turiste ovdje zadržati danima i od čega će svi imati koristi, oni koji nude smještaj, hranu i mnoge druge usluge. Takođe, se ovo nije tradicionalni turizam koji se odvija u ogromnim grupama nego se može vrlo uspješno razvijati kroz ponude manjim skupinama, porodicama, grupama prijatelja, što onda neće ovisiti o tome koliko dugo će potrajati pandemija.
Namjera nam je da tri puta povećamo prihode od turizma a onda taj novac uložimo pametno i transparentno u infrastrukturu i čistoću grada. Nedopustivo je da u Mostaru, u 21. stoljeću, imamo naselja koja nemaju pitku vodu i riješenu kanalizacionu mrežu. Nama je to prioritet! Jednako kao što nam je prioritet hitna sanacija Uborka. Nije dovoljno samo pronaći novu lokaciju za deponiju, što jeste cilj, mi prije svega moramo sanirati štetu na postojećoj lokaciji. Jednako kao što hitno moramo riješiti pitanje komunalnog preduzeća Komos, koje je evo već šestu godinu u stečaju. Ono što možemo obećati, za početak je da ćemo odmah po konstituisanju vlasti u Mostaru tražiti tematsku sjednicu na kojoj će i vijećnicima ali i javnosti biti predočeno stvarno stanje na Uborku i u Komosu. Nakon što svi budemo imali uvid u te izvještaje, odlučićemo koji su prvi koraci koje moramo poduzeti. Upravljanje otpadom je jedan od najvećih izazova ne samo kod nas nego i u regionu. Mi smo odlučni da Mostar razvijamo kao zeleni i pametni grad i to je nešto gdje smatramo da se dugoročno isplati ne potrošiti nego uložiti gradski novac“.
(TBT)
