Paul Krugman, thebosniatimes.ba
Prije mnogo, mnogo godina, negdje daleko u Americi – zapravo proteklog proljeća – mnogi konzervativci su odbacili Covid-19 kao njujorški problem. Istina je da je u prvim mjesecima pandemije oblast New Yorka, kao glavno mjesto ulaska mnogih inficiranih ljudi iz Evrope, bila jako pogođena. Ali fokus na New York je također odigrao ulogu u desničarskom narativu “američkog pokolja”, o zlu koje leži u gusto naseljenim, diversificiranim gradovima.
Ruralne bijele države bile su umislile da su imune.
Ali New York je na kraju uspio iskontrolirati zarazu, ponajprije zbog nošenja maski, i u ovom trenutku je ta “anarhistička jurisdikcija” jedno od najsigurnijih mjesta u zemlji. Uprkos zabrinjavajućem rastu u pojedinim dijelovima grada, posebno u vjerskim zajednicama u kojima se zaobilazilo pravilo socijalnog distanciranja, indeks pozitivnosti u New York – procenat pozitivno testiranih – iznosi jedva preko jedan odsto.
Iako je New ork obuzdao pandemiju, koronavirus je izmakao kontroli u drugim dijelovima zemlje. “Sunčani pojas” (južni dio SAD) je preživio smrtonosni udarac virusa tokom ljeta, ali trenutno je virus podivljao u većem dijelu Srednjeg zapada, a trenutno su najopasnija mjesta vjerovatno dvije Dakote.
Prošlog vikenda je Sjeverna Dakota, koja u prosjeku bilježi više od 700 novih slučajeva svakog dana, pala na 17 slobodnih kreveta na intenzivnoj njezi. Južna Dakota ima zastrašujući indeks pozitivnosti od 35 odsto. Smrtni ishodi statistički zaostaju za infekcijom i brojem hospitaliziranih, ali već na dnevnom nivou više ljudi umire u dvije Dakote nego u državi New York, koja ima deset puta više stanovnika nego obje države zajedno. Sva je prilika da će se stvari pogoršati kako dolazi hladno vrijeme koje tjera ljude u zatvorene prostore, a Covid dođe u interakciju sa gripom, čija se sezona približava.
Zašto se to dešava? Zašto Amerika ponavlja iste greške?
Katastrofalno vođstvo Donalda Trumpa je, naravno, važan faktor. Ali ja također krivim Ayn Rand – ili, uopćenije, iskvareni libertarijanizam koji je doveo do pogrešnog shvatanja pojma slobode.
Ako posmatrate šta republikanski političari govore dok pandemija tutnji kroz njihove države, vidjet ćete koliko oni poriču nauku. Guvernerka Kristi Noem iz Južne Dakote nastupila je potpuno trampovski – za nju je i svrha nošenja maski upitna, a podsticala je događaje na kojima se masovno širi virus. (Skup motociklista u Sturgisu, koji je okupio skoro pola miliona bajkera u njenoj državi, možda je imao ključnu u ulogu u širenju virusa.)
No ja tu vidim i mnogo libertarijanske retorike – mnogo priče o “slobodi” i “osobnoj odgovornosti”. Čak i političari voljni da kažu da ljudi trebaju pokrivati lica i da izbjegavaju okupljanja u zatvorenom, odbijaju iskoristiti svoju moć da nametnu pravila, insistirajući da to treba da bude stvar sobnog izbora.
A to je potpuna besmislica.
Mnoge stvari treba da budu pitanje pojedinačnog izbora. Vlada ne treba gurati nos u vaš ukus za kulturu, u vašu vjeru ili to šta ćete na dobrovoljnoj bazi raditi sa drugim odraslim osobama.
Ali odbijanje da se prekrije lice tokom pandemije, ili insistiranje na boravku sa drugima u zatvorenim prostorima, nije isto što i pitanje crkve u koju ćete ići. Ovo više nalikuje ispuštanju sirove kanalizacije u rezervoar koji druge snabdijeva čistom vodom.
Zanimljivo je da mnoge istaknute ličnosti još uvijek ne razumiju (ili ne žele razumjeti) zašto moramo prakticirati socijalnu distancu. To nije prvenstveno da bismo zaštitili sebe – da je tako, onda bi to zaista bila stvar osobnog izbora. To je pitanje neugrožavanja drugih. Nošenje maske štiti onoga ko je nosi, ali ponajviše ograničava mogućnost da zarazite druge ljude.
Da to postavimo ovako: neodgovorno ponašanje je u ovom trenutku suštinski isto što i zagađivanje životne sredine. Jedina razlika je u nivou u kom se ponašanje mora promijeniti. U najvećoj mjeri, kontrola zagađenja uključuje regulatorne institucije – ograničavanje emisije sumpor-dioksida iz elektrana, ili zahtjeve da automobili imaju katalitičke konvertore. Individualni izbor – papir umjesto plastike, šetanje umjesto vožnje – nije potpuno nevažan, ali on ima marginalni efekat.
Kontroliranje pandemije, sa druge strane, najviše zavisi od promjene ponašanja pojedinaca – pokrivanje lica, uzdržavanje od gluharenja u barovima. Ali, princip je isti.
Znam da se mnogi ljudi razbjesne na samu pomisao da bi trebalo trpiti bilo kakvu nelagodu u ime zajedničkog dobra. Zaista, iz razloga koje ne razumijem u potpunosti, bijes je najintenzivniji kada je ta nelagoda trivijalna. Evo najbolji primjer za to: iako oko 5.000 Amerikanaca svake nedjelje premine od Covida-19, Donald Trump djeluje opsjednut problemima poput puštanja vode u toaletu.
Ali ovo nije vrijeme da se ljudi prepuštaju sitnim opsesijama. Trump se može žaliti da je “sve što čujete Covid, Covid, Covid”. Činjenica je, međutim, da pandemija ide zastrašujućim putem. I nama je očajnički potrebno vođstvo političara koji će to shvatiti ozbiljno.
(TBT, NYT)
