Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Sumnjam da motiv posjete Milorada Dodika Zagrebu, koja je izazvala veliku prašinu u Sarajevu, ima ikakve veze sa položajem Hrvata u RS-u, odnosno položajem Hrvata i Srba u Bosni i Hercegovini, kako je to sam Dodik u svojim izjavama apostrofirao. I to što je Zoran Milanović začinio svojim notornim cinizmom u formi već otrcanih eskapada na račun Bosne i Hercegovine kao države, samo je skretanje pažnje sa suštine razgovora koje je vodio sa Dodikom. Pretpostavljam da je Dodik bio samo kurir Aleksandra Vučića koji je ovog mjeseca postao glavna figura na Balkanu nakon posjete Washingtonu gdje je potpisao nekakav sporazum sa kosovskim premijerom Abdulahom Hotijem. U fokusu svega je pristanak Vučića da Srbija svoju ambasadu premjesti u Jerusalem. Za sada izgleda da je Vučić veliki profiter i da mu mnoge stvari idu na ruku. Čak ga ni Vladimir Putin nije ukorio zbog toga iako Rusija u blokovskim podjelama na geopolitičkom planu zastupa drugačija stajališta. Pored toga Vučić je reaktualizirao ideju „mini Šengena“ na Balkanu.
„MINI ŠENGEN, KRNJA JUGOSLAVIJA“
Pošto je glavni pregovarač između Srbije i Kosova bio Richard Grenell, koji oponaša svog pokojnog imenjaka Richarda Holbrookea, izjavio da mu se sviđa ideja „mini Šengena“, to će sigurno biti ključna tema ove jeseni na Balkanu. Zanimljivo je koliko koincidira biografija Holbrookea i Grenella. Obojica su bili američki ambasadori u Berlinu odakle bivaju imenovani na poziciju specijalnih pregovarača na Balkanu. Zato je pitanje svih pitanja kako Njemačka gleda na washingtonske pregovore koje je vodio Grenell, odnosno šta Angela Merkel misli o ideji „mini Šengena“. I zato je opravdano sumnjati da je Dodik kao Vučićev kurir pokušao „ispipati“ ili čak zadužiti Milanovića da sazna odgovor na ovo pitanje.
Lamentiranje Mila Đukanovića nad sudbinom Crne Gore, nakon što je izgubio vlast na prošlim izborima, da je na sceni stvaranje velike Srbije, velike Albanije i velike Hrvatske, također pokazuje „kome zvona zvone“ i ko bi mogao biti sliedeća žrtva u namirivanju velikih sila. To je, naravno, Bosna i Hercegovina!
Za sada su glavni akteri u Sarajevu Bakir Izetbegović, Šefik Džaferović i Željko Komšić, reagirali dosta mlako i po običaju konfuzno. Oni na Vučićevu ideju „mini Šengena“ gledaju sa dosta opreza jer se boje da je njena ključna agenda stvaranje velike Srbije, odnosno revitaliziranje „krnje Jugoslavije“.
Sudeći prema nakanama zahuktalog i arogantnog Donalda Trumpa nešto će se sigurno izroditi na Balkanu još u ovom njegovom mandatu. Trump to sve radi zbog izborne kampanje, ali i bez toga on je vodio vrlo oštru politiku prema evropskim zemljama, posebno prema Njemačkoj. Zato Njemci skoro pa pasivno gledaju na sve ovo iako je Balkan bio dominantno njihova sfera uticaja.
ZOMBI PARTIJA
Za sada nema drugog indikatora u kom pravcu će se stvari razvijati osim dešavanja u Crnoj Gori. Pošto za Đukanović rijetko ko žali, to je veoma indikativno, može se reći da su ga prećutno žrtvovali zapadni saveznici. To bi se, kako stvari stoje, moglo desiti i Bakiru Izetbegoviću. Koncept formiranja ekspertske vlade u Kantonu Sarajevo, što je kao ideju izgovorio Aljoša Čampara, podsjeća na koncept Dritana Abazovića, odnosno crnogorske opozicije. Zanimljivo je da je tu Čamparinu ideju podržao i Željko Komšić, iako je formalno u koaliciji „Petak 13.“ A pošto je Fahrudin Radončić već napravio uklon od, kako kaže, politike Bakira Izetbegovića, sasvim je razumljivo da bi se i on priključio i podržao ovu ideju.
Nakon toga koncept vlada eksperata bi se pokušao preslikati i na veće nivoe vlasti, posebno na Vijeće ministara Bosne i Hercegovine.
Jasno je da SDA-u ne „cvatu ruže“, kao što je jasno da narod nije oduševljen ni opozicijom jer nema elektibilnih lidera i kandidata, ipak se očekuje da će SDA imati najlošiji rezultat u odnosu na sve dosadašnje izborne cikluse. Jedan od uzroka je što je Izetbegović SDA, kao nacionalni pokret bosanski muslimana, pretvorio u bezidejnu zombi partiju. I to bi moglo dodatno uzdrmati poziciju Izetbegovića kao nacionalnog lidera Bošnjaka. Tako slab Izetbegović neće u svijetu moći naći podrške i pomoći jer sve što se dešava na Bliskom istoku ne ide u prilog politici kakvu je do sada vodio. Jedinstvo arapskih država je iluzija koju muslimani gaje stoljećima. Nema nijedne islamske države na Bliskom istoku da nije ratovala sa svojim susjedom iako su muslimani, na primjer. Ako su takvi arapski lideri spremni žrtvovati i izdati svoju sabraću muslimane u Palestini, šta mogu od tako gramzivih i beskrupuloznih islamskih vođa očekivati bosanski muslimani?
Ovako sumorna predviđanja nisu bila neočekivana i ne bi izazivala strah i zebnju da nas nisu zatekla na spavanju. Mnogo toga ukazuje na to da će se Bošnjaci morati probuditi iz decenijskog sna. Izbori bi mogli biti poziv da zamisle život bez Izetbegovića.
(TBT)
