Dritan Abazović – ime je koje se od nedjeljnih izbora u Crnoj Gori najčešće spominje i izgovara. Svi se pitaju kuda će i što će odabrati taj 34-godišnji samodopadni i na riječima europski opredijeljeni doktor političkih znanosti iz Ulcinja, albanskog podrijetla, sa slaveniziranim prezimenom. Taj lider stranke URA (Ujedinjena reformska akcija) i proeuropske, ali antiđukanovićevske koalicije “Crno na bijelo”, trenutno je najtraženija postizborna udavača na crnogorskoj političkoj sceni (konačno, on je 2012. godine bio najmlađi ikada izabrani zastupnik).
Njegovih pet mandata u novoj skupštini jezičac su na vagi (mi ćemo o svemu odlučivati, male stranke su jezičac na vagi, govorio je uoči izbora) i odlučuju o velikoj strateško-nacionalnoj pretumbacijskoj sudbini Crne Gore. Naime, na vlast su, nakon 31 godine, došle prosrpske snage koje je organizirala i politički vodi Srpska pravoslavna crkva, u obličju mitropolita Amfilohija, koje otvoreno negiraju postojanje crnogorske nacije i samobitnosti (Crnogorci su Srbi, kao Šumadinci – kaže patrijarh SPC-a Irinej) te njenu državnost prihvaćaju samo kao u smislu “druge srpske države”, ili kako po ruskom uzoru (Ruski svijet) definiraju Crnu Goru kao dio “srpskog svijeta”.
Ideološki kod
Dritan Abazović, koji se školovao u Ulcinju, a fakultet i doktorat obranio u Sarajevu, posve je drugačijeg ideološkog koda. On je na dan izbora slavio s crnogorskim zastavama i uz crnogorsku himnu (iz prosrpskih stranaka već dolaze najave o promjeni sadašnjih državnih simbola, poput “vraćanja” trobojke koja je ista kao i srpska zastava), za razliku od svojih sadašnjih partnera koji to rade uz srpske zastave, ispružena tri prsta i pjesme o “stražama đenerala Draže”. Zato poznati crnogorski publicist Darko Šuković kaže kako je “contradictio in adjecta” – pjevanje crnogorske himne tijekom slavlja u stožeru URA-e, “a nakon izbora biranje pročetničkog Demokratskog fronta za postizbornog partnera”. Može mu se dogoditi da u toj svojoj pobjedničkoj euforiji ne vidi da mu je Amfilohije namijenio uloga tzv “korisne budale” u kojoj mu mogu izgorjeti sve njegove ambicije te nestati s pozornice bez zahvale s bilo koje strane.
Naime, koalicija Za budućnost Crne Gore, gdje je DF glavna karika, te koalicija Mir je naša nacija – zagovaraju okretanje pravoslavnoj majčici Rusiji i izlazak iz NATO-a, a on je sušta suprotnost – on je kako sam kaže za građansku i europsku neovisnu Crnu Goru. No, on je fiksiran na Milu Đukanovića, kao metu koju mora srušiti, kojeg ne može smisliti i možda, kako neki kažu, sebe čak i vidi kao njegovu alternativu. Konačno, postao je i poznat izvan granica Crne Gore upravo zahvaljujući Mili Đukanoviću, odnosno svađi s njim u skupštini. Naime, u jednoj prepirci Đukanovića ga je javno nazvao “bitangom”, i upravo tom uvredom vinuo ga je u crnogorsku političku orbitu.
Nepredvidljiv i ambiciozan
Za neke je on tek marioneta u rukama prosrpskih snaga (brat mu je poslovni čovjek u Srbiji), i čovjek koji je na ovim izborima privukao proeuropske Crnogorce kojima je dosta Đukanovića, ali u “prosrpske ralje”. Doduše, dok govori o Crnoj Gori kao suverenoj europskoj državi, istodobno negdje drugdje izgovara o tome da je “Srbija najbliža Crnoj Gori”. Neki koji ga bolje poznaju kazat će da je nepredvidljiv, ali i vrlo ambiciozan, s velikim očekivanjima u politici. Hoće li on moći kontrolirati svoje zastupnike, među kojima ima onih za koje je teško vjerovati da mogu zajedno dići ruke u skupštini s negatorima crnogorske nacije i državnosti. No, tek su dva dana prošla od izbora. Tko zna što sve čeka Crnu Goru u teškim pregovorima i vrlo tankoj parlamentarnoj većini.
No, iako sada prorusko-prosrpski igrači obigravaju oko tog “poštenog Albanca”, još donedavno su ga pribijali na križ jer je kako kažu “crvenio dlanove od pljeskanja” kosovskom predsjedniku Hashimu Thaçiju kada ga je upravo Abazović proglašavao počasnim građaninom Ulcinja 2018. godine, a u skupštini su ga zastupnici DF-a (njihov neformalni lider Andrija Mandić je četnički vojvoda) nazivali “antisrpskom protuhom”. Stoga je zanimljivo kako će se on postaviti ako i kada na dnevni red dođe opoziv priznanja Kosova.
‘Nije četnik, ali nije bitno’
Uspio je nedavno zakačiti se i sa svojom nacionalnom zajednicom, nazivajući najvećeg albanskog junaka Skenderbega – Srbinom. Kasnije se pokušao izvući, ali zamjerio se svojima, dok su ga uzdizali provučićevski mediji u Srbiji, hvaleći tu njegovu “povijesno-etničku istinu”.
Stoga, gledajući na Abazovićeve poglede i stavove, mnogi smatraju predstojeću vladu Crne Gore protuprirodnom i teško održivom, ako ga “nečim jakim ne ucjenjuju”.
No, kako kaže Šuković – odgovor na pitanje je li Dritan četnik, glasi: ne, ali nije bitno! Nije bitno, jer će sve važne ciljeve SPC i DF ostvariti uz prisustvo URE kao UNPROFOR-a.
Sada su sve oči uprte u Dritana i čeka se njegov pravorijek. Konačno američkoj tv postaju ABC je kazao kako nije protiv ni suradnje s Đukanovićem ako pristane na ekspertnu vladu, mada su mu sada prosrpski partneri privlačniji. Dritan ima zadnju riječ. Barem za sada.
(TBT, Jutarnji)
