Piše: Madawi al-Rasheed, thebosniatimes.ba
Nasljeđe kralja Salmana bin Abdulaziza paradoks je koji je sagrađen na očiglednoj suprotnosti između politika reformizma i represije.
Obje politike ostavile su trag na širok spektar kako utjecajnih prinčeva tako i običnih ljudi. Najupečatljivije će biti zatočenje istaknutih članova kraljevske porodice u luksuznim hotelima i zatvorima od 2018. godine.
Razorena dinastija
Salman će otići i iza sebe ostaviti kraljevsku porodicu toliko razorenu da se neće moći popraviti. Njegov gramzivi sin Mohammed pribjegavao je najnižim metodama i spletkama protiv svojih suparnika i njihovih klanova, što je čin koji bi ga mogao progoniti u budućnosti ako osigura prijestolje nakon što mu otac nestane sa scene.
Prije Salmanove vladavine, mnogi su posmatrači vjerovali da saudijski vladari imaju snažan legitimitet tradicionalne prirode, zacementiran funkcionalnim društvenim ugovorom između pripadnika kraljevske porodice i običnih ljudi.
Obje su strane imale koristi od izdašnih prihoda od nafte i socijalnih usluga. Vjerovalo se da je kraljevina jedinstvena jer je njena vladajuća porodica, Al-Saud, navodno održavala tradiciju konsenzusa među svojim najmoćnijim klanovima i prinčevima. Vladajuća porodica zadržala je privid jedinstva i sloge potrebnih za održavanje ovog nesigurnog društvenog i političkog poretka koji se pružao kroz generacije kraljevskih potomaka.
Osim što se suprotstavljala utjecajnim članovima kraljevske porodice, čini se da je Salmanova kraljevina otuđilo i svoje tradicionalne saveznike iz društva – vjerske skupine koje su uvijek podržavale vodstvo, kao i one kvazinezavisne koji su povijesno oscilirali između odobravanja i neslaganja.
Te grupe sada odlučno odbacuju sve njegove osrednje politike masovnog tržišta. Oni koji su se povremeno bunili bili su eliminirani. Oni koji su povremeno pokoravali sada truhnu u zatvoru. Ostali su pobjegli iz zemlje u potrazi za sigurnim utočištem.
Previše neprijatelja
Plemenske skupine koje su pokazale odanost kralju i uvijek se gurale u prve redove položiti zakletvu na vjernost sada se ne samo ignoriraju, već i ponižavaju. Često su izložene nasilju nad svojim životima i imovinom.
U Salmanovoj kraljevini, od Howeitata na sjeveru do Utaybe u središtu, plemenski šejhovi i pripadnici se ili ignoriraju ili potpuno odbacuju kao ostaci daleke prošlosti.
Njihovi vođe postali su tek figure nakon što su ih kralj i njegov sin pokorili i ušutkali. Niko ne zna koliko dugo će šutjeti zbog svoje marginalizacije i krajnjeg poniženja.
Salmanova kraljevina obećala je da će podržavati novog mladog građanina, a ne zastarjele ostatke plemenske prošlosti. Mudri aktivisti poput Sauda al-Qahtanija, prijestolonasljednikove desne ruke, su promovirani i zaštićeni.
Kada je u pitanju eliminiranje problematičnih novinara u inozemstvu poput ubijenog Jamala Khashoggija ili zastrašivanje onih koji su ostali u kraljevini, ovi nekadašnji aktivisti a današnji poslušnici bezrezervno se pridržavaju naredbi.
Neizvjesna budućnost
Dok se Salmanova kraljevina okretala ženama i obećavala da će ih osnažiti, one koje teže stvarnoj emancipaciji zatvarane su u zatvore širom zemlje. Salman i njegov sin imenovali su nekoliko žena na visoke pozicije, dozvolili im vožnju automobila i povećali njihovu vidljivost u društvu.
Međutim, Salmanova se kraljevina tresla dok su aktivistkinje tražile stvarna prava, dalje od volana ili fudbalskog terena. Nenamjerne posljedice osnaživanja žena u stvarnom smislu pokazale su se previše opasne i nestabilne da bi ih režim mogao tolerirati.
Sudbina mladića podjednako je turobna kao i sudbina njihovih sestara. Salmanova kraljevina nepromišljeno je olakšala egzodus mladića i djevojaka za koje je status tražitelja azila u inozemstvu poželjan kako bi ih ušutjela ili, još gore, zatvorila u bogatoj pustinjskoj kraljevini.
Kina i cirkusi nisu bili dovoljni da bi kupili njihovu odanost. Nasuprot svojoj volji, Salmanova vladavina stvorila je znatnu saudijsku dijasporu koja mu je pobjegla odmah pred nosom.
Salman će napustiti vladavinu koja je njegovom sinu bila suđena da je oblikuje prema vlastitoj zamisli. Njegovo nasljeđe temelji se na obećanjima da će započeti novo razdoblje otvorenosti, prosperiteta, ekonomske diversifikacije i širokih mogućnosti za ulaganje i turizam.
Na njegovom sinu je da promovira ovaj narativ, ne samo o novoj kraljevini, nego – prije svega – o sebi, nasljedniku trona. Imidž mladog prestolonasljednika mješavina je ozbiljne procjene i medijske propagande, ambicioznog razmišljanja i manipulacije znanja o zemlji – sve su to stvorili njegovi pomoćnici i medijski tajkuni, a vanjski mediji prihvatili zdravo za gotovo.
Salmanova kraljevina predstavlja ekstremni oblik društvene polarizacije u kojoj samo mali krug podanika ima koristi od kraljevskog novca. To je monarhiju učinilo neprijateljskim agentom koji je ubrzo doveo do razjedinjavanja i antagonizma na štetu jedinstva.
Uz manje prihoda od nafte za ušutkivanje potencijalnih glasova pobune i neprekidne prijetnje od globalne opasnosti, kao što je Covid-19, budućnost Salmanove kraljevine nikada nije izgledala sumornije. Niko ne vjeruje da će prijestolonasljednik uspjeti ispraviti greške iz prošlosti i uspostaviti blagostanje nakon smrti svog oca.
(TBT, MEE, Prevela Jasmina S. Drljević)