Piše: Jan-Werner Müller, thebosniatimes.ba
Za razliku od drugih kriza koje Amerika pamti, ovog puta nije bilo efikasnog vodstva na nivou zemlje niti adekvatnog planiranja za krizu – Trumpov plan je od početka bio da nema plan, kao što je primetio Jay Rosen, jedan od njegovih kritičara. Vakuum koji je tako nastao popunili su najekstremniji glasovi iz Republikanske partije i preduzetničke desnice: prema njihovom mišljenju, u toku je epska bitka sila straha i slobode. Predstavnici organizacija „Freedom Works“ i „Job Creators Network“ pozivaju na zaravnjivanje krive straha. To je retorika koja se prepoznaje i na transparentima naizgled libertarijanskih demonstranata u Michigenu: „Naša sloboda ne prestaje tamo gde počinje vaš strah“.
Desnica je, zapravo, samo obrisala prašinu sa političke strategije koja joj je dobro poslužila u prošlosti: to je neprestano potpirivanje kulturnih ratova da bi se skrenula pažnja sa sve većih nejednakosti i degradacije životne sredine. Maske se opisuju kao po sebi „ljevičarske“ ili kao znak porobljavanja od strane nosilaca vlasti; za virus se krive zli stranci. Umjesto mobiliziranja državnih resursa tako da se zaštite i preduzeća i radnici, kao što je učinjeno u Danskoj i nekim drugim zemljama, pandemija je instrumentalizirana za potrebe dalje deregulacije koju Trump i njegove pristalice sprovode od prvog dana na vlasti.
Republikanci su ovaj scenario uvježbali na temi globalnog zagrijavanja: pretvarajte se da prijetnje koje nisu sasvim direktne i za mnoge ostaju nevidljive jednostavno ne postoje i da je u pitanju izmišljotina globalnog geopolitičkog rivala.
Istina je da smo danas na mnogo načina manje slobodni nego prije četiri mjeseca: imamo manje opcija na raspolaganju i neke slobode su nam ograničene. Ali ne smijemo zaboraviti da slobode uvijek podrazumijevaju podršku države i ograničenja koja određuje država – i najvatreniji libertarijanci će pozvati policiju kada lopovi pokušaju da ih liše prava slobodnog raspolaganja privatnom imovinom. Osnovna politička prava su uvijek razumno uslovljena: Mike Pence se u opširnoj odbrani neuspjelog Trumpovog mitinga u Tulsi pozivao na ustavom zagarantirano pravo okupljanja, ali zaboravio je da kaže da okupljanja mogu biti regulisana u pogledu vremena, mjesta i načina održavanja.
Ali razlog ograničavanja naših sloboda posljednjih mjeseci nije samo nedvosmislen demokratski mandat koji su države za tu svrhu dobile od ljudi koji s razlogom strahuju za život (ispitivanja javnog mnijenja pokazuju podršku takvim mjerama). Drugi važan razlog je to što se nalazimo u situaciji u kojoj kao pojedinci često nismo u stanju da ispravno procijenimo koliko svojim ponašanjem ugrožavamo ljude oko sebe. Zato je potrebno da države postave neka pravila.
Naš manjak sposobnosti da kao pojedinci ispravno procjenjujemo rizik koji predstavljamo za okolinu neće nestati u dogledno vrijeme, tim prije što je broj asimptomatičnih slučajeva veći nego što smo mislili. Zato je bolje s mjerama pretjerivati nego ne činiti dovoljno. Države moraju sankcionirati preduzeća koja ne vode računa o sigurnosti zaposlenih, umjesto što radnike proglašavaju za „esencijalno“ važne i na taj način štite poslodavce od odgovornosti, kao što je Trump učinio sa zaposlenima u industriji mesa. To bi pomoglo i da se smanji strah onih koji treba da se vrate na posao.
Ako sigurnost na radnom mjestu nije osigurana, onda je navodna ekonomska sloboda za koju se desnica zalaže zapravo nesloboda. Mnogi radnici na nižim pozicijama nisu u situaciji da biraju da li će raditi ili ostati kod kuće, a imaju mnogo razloga da se plaše povratka u nesigurno radno okruženje. S druge strane, privilegirani – oni koji mogu raditi od kuće ili uopšte ne raditi – ostaju zaštićeni. Oni tako indirektno profitiraju od rasta broja inficiranih jer nas to približava kolektivnom imunitetu, a to je klasičan primjer parazitiranja o kome govore ekonomisti kada neko ubira korist, a ništa ne ulaže.
Amerika mora shvatiti da sloboda nije samo neograničeno pravo postupanja po sopstvenoj volji. Kao što je primijetila Hannah Arendt, sloboda je i kolektivna sposobnost koordinacije i zajedničkog postupanja. Za to je potrebno da pokažemo malo uzdržanosti u svom ponašanju u zajedničkim prostorima. Mnogi su već usvojili takav stav – dobrovoljno su stavili maske i vode računa o tome kako se kreću i komuniciraju u prostorima koje delimo. Takvo uzdržavanje i poštovanje privremenih mjera doprinijet će smanjivanju straha i očuvanju naših sloboda na duži rok.
(TBT, The Guardian)
