Počasna građanka Berlina i velika filmska zvijezda, bila je prva Njemica koja je uspjela na američkim pozornicama. Još u rodnoj Njemačkoj poslije mnogobrojnih uloga u kazalištu i nijemim filmovima, primijetio ju je redatelj Josef von Strenberg koji je dugo tražio glavnu glumicu za prvi njemački zvučni film Plavi anđeo. Nakon što su nacisti došli na vlast u Njemačkoj tandem Strenberg – Dietrich nastavio je uspješnu suradnju u SAD-u. Strenberg je režirao, a njegova je miljenica uspješno ostvarivala sve glumačke uloge.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata, s obzirom na svoja jasna politička uvjerenja i čvrst antinacistički stav, od američke vlade je bila odlikovana Medaljom slobode, ali i titulom komandanta Legije časti koji joj je dodijelila Francuska.
Posljednje desetljeće života provela je u svom stanu u Parizu, zbog zdravstvenih problema uglavnom vezana za krevet. Sudjelovala je u pisanju nekoliko biografskih knjiga, dala čak i nekoliko intervjua, ali je zbog narušenog zdravlja odbijala svako javno pojavljivanje. Bila je u kontaktu sa svojom kćeri, koja je u jednom od kasnijih intervjua izjavila da je njena majka i tih godina bila “politički aktivna”. Naime, kako je sve kontakte održavala telefonom, tako je vodila i duge razgovore sa tadašnjim predsjednikom Amerike Ronaldom Reganom i Rusije Mihailom Gorbačovom. Sadržaj tih razgovora nije poznat.
Marlene Dietrich je umrla u snu, prirodnom smrću, 6. maja 1992. godine, u 91. godini života. Poslije počasnog ispraćaja, kojem je prisustvovalo više od 3.500 poštovatelja, kovčeg s njenim posmrtnim ostacima, prekriven američkom zastavom, iz Pariza je prebačen u Berlin. Ditrichova je sahranjena u grobnici, pored svoje majke, na groblju u neposrednoj blizini kuće u kojoj je rođena.
(TBT)
