Piše: Izudin Kešetović, thebosniatimes.ba
Vječna Šekspirovska dilema je „ Biti ili ne biti pitanje je sad“. To se naravno odnosi i na državu. Ovo vječno pitanje je testirano na Pedru u onoj šaljivoj zabavnoj pjesmi iz godina kada smo rasli bezbrižno u danas omrzlom socijalizmu 70 – tih godina. Sva podsjećanja su me vratila na Kvartet 4M pjesme „Neka visi Pedro“ . Sam tekst pjesme je šaljive prirode. U nekim stvarima odgovara aktuelnom trenutku u kojem smo se našli usred krize izazvane pandemijom. Tekst pjesme je šaljiv, a toliko ozbiljan i odgovara današnjici koju živimo; odnosno, kazuje kako se za sve probleme i neuspjehe u kolektivu ili društvu pronalazi “dežurni krivac” po imenu “Pedro”. Sama pjesma je doživjela mnoge umjetničke kreacije i interpretacija i ostala sinonim za sve probleme koje su nerješivi i prebacuju se na druge .
Afera sa medicinskim ventilatorima
Konačno sva sudsko- tužilačka „ artiljerija“ u vezi afere koja je postala hit u vezi medicinskih ventilatora biće usmjerena na tužnog i jadnog Pedra i likova pod kodnim nazivom 3 F ( Fikret, Fahrudin , Fadil). Od svih ovih najteže će biti ovom prvom, malom F , koji se našao u mreži koja se zove državni kriminal. S toga je aktuelna priča o Pedru i malom čovjeku iz provincije koji se regrutuje da izvrši neki posao koji je „ nacionalni interes“. Mali i jadni Pedro umjesto da se bavi malinama našao se u „ neobranom grožđu „ i sam da nije svjestan šta se dešava.Takvih likova smo se nagledali svih ovih 30 , koji su dobijali razne dužnosti. Zato su nam priučeni policajci, limari, konobari, bageristi, vozači i mnogi drugi raznih profila i profesija postajali visoki dužnosnici : generali , veoma bogati i uticajni ljudi. Možda je to bio „ neosanjan san“ mnogih naših mahalskih Pedra jer je konkurencija za tu „ nezahvalnu“ ulogu uvijek bila velika. Izbor je padao na one odane i sigurne , a epilog se znao unaprijed.
Buridanov magarac i država
Kako stvar postaje ozbiljna, očito je i ono pitanje sa početka teksta u mudroj izreci Šekspira postalo veoma teško. Javno mnijenje se našlo u sličnoj poziciji kao Buridanov magarac između dva plasta sijena približno iste veličine. Tako je i u ovoj nesretnoj priči o 100 medicinskih ventilatora i 10, 5 miliona KM poreskih obveznika. Na jednoj strani je „ plast“ koji se zove država, a na drugoj strani javni novac koji se osvaja svakih dvije ili četiri godine na izborima, a zove se demokratija. Znači , nesretni magarac bi se danas našao između dva sijena koji se zovu država i demokratija. Velika ljubav magarca za državom i velika ljubav prema demokratiji svakog nacionalno osviještenog magarca bi stavila u dilemu kome se prikloniti. Kraj priče se ne nazire. Ovi moderni magarci nisu toliko gladni koliko su prokleti. Rekli bi da to nisu penzioneri koji nisu dosanjali svoj san o usklađivanju penzija od 15 KM na mjesečnom nivou. Nisu to niti policajci, medicinsko osoblje , vozači, učitelji , koji se proglašavaju herojima . To su oni koji imaju poslovna carstva koja se mjere milionima i milijardama KM i nalaze se na visokim javnim funkcijama.
Rješenja znaju mudraci
Za izlaz iz ove zavrzlame rješenja znaju vječiti savjetnici, ekonomski analitičari, pravni eksperti, glasnogovornici, šefovi kabineta i raznih povjereništava koji su“ em mudri em dobro plaćeni“ jer posao im je da vode računa o vlast i vladarima. Mudri El Gazali da je danas živ, a živio je nešto manje od prije 1000 godina ne bi mogao odoljeti da ih ne uvrsti u novo izdanje svoje knjige „ Savjet vlastima“ ili izvorno „ Nasihatu-L- Muluk“. Svega smo se mogli naslušati od teorije zavjere do teorije hlopovluka. Na kraju svega usvojen je i zakon koji je neka vrsta „ lex specialis“ koji nije ništa novo smislio osim da prebacuje novac „ iz jednog džepa u drugi džep“. Sva priča o potrošenih 10 miliona KM i onih milijardi KM koja nam nedostaje završiti će u onoj poznatoj rečenici „ neka rade institucije“ ili „ vječiti san o pravnoj državi od ponedjeljka „ ili „ krađa državnog stana po zakonu“. Ove mudre riječi , nadati je se , uče u enciklopediju svih naših zabluda i gluposti koje smo činili svih ovih 30 godina.
Država ima svoje institucije. Svaka ozbiljna država ima svoje institucije. Ova naša ima ili nema. Kako? Nema onih ključnih. Primjer jedan . Ima li država deviznu kontrolu i kontrolu platnih transakcija? Primjer drugi. Ima li država ozbiljnu finansijsku policiju? Treći primjer. Ima li država ozbiljnu državnu reviziju? Četvrto pitanje. Ima li država ozbiljnu superviziju finansijskog sektora? Peto pitanje. Ima li država ozbiljnu poresku administraciju? Oni koji hoće “ državu u državi „ bi na sve nabrojano rekli da se radi o zavjeri i unitarističkim težnjama koji su kreirane u političkoj kuhinji koja je smještena u glavnom gradu države. Brojne su afere, Primjer deviza koje se transferiraju ili prenose , ostale su van svake devizne , carinske i poreske kontrole. Propadanje banka se završilo djelimičnim pokrićem osiguranih depozita. Velike prevare i kriminal je ostao van ozbiljnih istraga finansijskih institucija nadzora bilo da se radi o finansijskoj policiji, javnim revizijama ili istragama specijalnih odjela poreskih organa.S toga i ovaj naizgled sitni eksces u vezi medicinski ventilatora pokazao je jednu istinu .Istina je da se pitanjima koja su veoma ozbiljna bave oni koji o tome nemaju veze. Dok se stručni eksperti za pandemiju ne konsultuju dotle se nabavkom sofisticirane opremom bave malinari i šefovi voznog parka . Dok nam se finansijama bave priučeni eksperti i dobro plaćeni savjetnici dotle su nabrojani iz regulativnog sektora, nadzora i kontrole van svake funkcije. Sve je svaljeno na leđa „ omrzlih“ tužioca i sudija koji se još nisu oporavili od afere „ potkivanja“.
Da li naziremo svemu kraj
Iz cijele priče o nesretnom Pedru i Buridanovom magarcu neće ostati ništa. I sam EL – Gazali bi danas ostao u velikoj dilemi da li se isplati štampati novo , dopunjeno izdanje „ savjeta vladarima“. Sve prilike da na ovim prostorima nije vrijeme za državu i demokratija. U cijeloj toj tužnoj priči ima i ona „ dobra“. Nismo jedini. Tako je isto ili gore u susjednoj R Hrvatskoj i susjednoj R Srbiji. Ništa nije puno bolje i na ostalim dijelovima ex Jugoslavije. Suspenzija države i demokratije je najgora stvar koja nam se mogla desiti. Sve demokratije nastalih država na prostoru ex Jugoslavije ne brine toliko pandemija koliko izbori koji ih čekaju u 2020. godini. Dotle narodu ostaje ili da lupa šerpama ili da šuti ili da se svađa koliko će dobiti iz rebalansa rebalansiranih javnih finansija. Dežurni krivac je Pedro i Fikret iz pjesama popularnih bendova „ Neka visi Pedro“ , Kvartet 4M i „ Fikret budi Ti“, Dubioza kolektiv.
(TBT)