Evo malog naučnog ohrabrenja za sve nas koji smo zatvoreni u domovima uslijed koronavirusa i ne možemo da idemo u teretanu. Nova studija o funkcionisanju unutrašnjih mišića kaže da ukoliko smo na njima radili, mišići imaju molekularno sjećanje o tome i ono traje uprkos neaktivnosti. Kada ponovo počnemo da vježbamo, ova “mišićna memorija” mogla bi da ubrza proces kojim ćemo ponovo vratiti snagu i veličinu mišića.
Naučnici praktično kažu da to što ćemo preskočiti treninge ne znači da ćemo biti mnogo slabiji kada se ovo završi. Čak i ako naš mozak zaboravi kako izgleda biti fit, naši mišići neće.
Sve je utvrđeno eksperimentalno: mišićne ćelije miševa i pacova stvaraju dodatna jedra kada životinje vežbaju, a ovi specijalizovani dijelovi ostaju čak i kada treninzi prestanu.
Ali eksperimenti na ljudima pokazuju da se ta jedra ne stvaraju nužno kada dižemo tegove. Zato se grupa švedskih istraživača zapitala u čemu je stvar kod ljudi, i kako to geni i proteini unutar naših mišića utiču na to da li će se i zašto mišići sjetiti da su nekada bili snažni.
Okupili su 19 ispitanika, mladih muškaraca i žena koji se nikada nisu bavili sportom niti išli u teretanu, i naložili im da rade vježbe za samo jednu nogu. Dobrovoljci su prošli kroz veoma naporne vježbe, uključujući čučnjeve i istezanja za samo jednu nogu, dok je drugi ud bio besposlen. Ovakve vježbe trajale su deset sedmica, a potom su ispitanici prestali potpuno da vježbaju narednih dvadeset sedmica.
Po okončanju ovog “odmora”, naučnici su uzeli tkivo iz mišića za biopsiju iz obje noge i potom dali volonterima još napornih vježbi, ovog puta za obe noge. Poslije toga, ponovo su uzeli biopsiju mišića.
Pronašli su velike razlike između nogu koje su bile trenirane i onih koje nisu, i prije i poslije te posljednje sesije. Noga na kojoj je ranije rađeno ostala je mnogo snažnija. Zadržala je 50 posto snage koju je ranije imala tokom dvadeset sedmica bez vježbi.
Molekularne razlike između nogu bile su mnogo kompleksnije. Neki varijeteti javili su se u svakoj nozi prije vježbe, što znači da su trenirani mišići bili različiti i ostali različiti, čak i posle tih dvadeset sedmica.
Aktivnost trenirane noge sugeriše nam da su ćelije mišića postale genetski i metabolički mnogo spremnije za jačanje i rast nego ćelije u nogama koje nisu ranije trenirane.
Ovi nalazi “potvrđuju ideju da bi mišićna memorija mogla da se javlja na nivou gena i proteina”, kaže Markus Moberk, vanredni profesor na Švedskoj školi za sport i zdravlje u Stokholmu, koja je predvodila studiju.
Naučnici, ipak, ne mogu sa sigurnošću da tvrde koliko će se brzo masa i definicija vratiti.
Ali kada se teretane ponovo otvore, naši će se mišići vrlo brzo vratiti, kaže Moberg.
(TBT, Nedeljnik)